Gastromale tajne

Sjećate li se koga smo gledali prije Pažanina? Dok su se gastro emisije još bavile hranom, a ne dramom među natjecateljima, kuharske vještine učili smo od ove ekipe

Piše T.S.M.
stevo00

Davno, davno, prije nego su se domaće emisije o kuhanju svele na realityje u kojima su zanimljiviji odnosi među natjecateljima nego hrana koja se priprema, znatiželjne domaćice i zaljubljenici u gastronomiju pobožno su pratili svaku minutu programa u kojem su sudjelovali popularni kuhari.

Davno prije snimalice i videorekordera u prostoriji s televizorom zahtijevala se potpuna tišina, kako bi se uhvatila svaka riječ recepta omiljenog chefa, a kasnije bi se s kolegama i susjedima komentirali rezultati. Neki još uvijek čuvaju recepte s potpisom nekadašnjih autoriteta, premda jedva pamte emisije u kojima su ih 'pohvatali'. Podsjetimo se stoga koga smo gledali prije Špičeka i Pažanina.

Stevo Karapandža

U svojim neponovljivim Malim tajnama velikih majstora kuhinje Stevo Karapandža učio je cijelu bivšu državu najvažnijim tehnikama spremanja hrane. Emisija se emitirala na Radioteleviziji Zagreb tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina, u prvim godinama emisiju je vodio s Ivom Serdarom, a poslije s Oliverom Mlakarom. Najpoznatiji kuhar bivše 'Juge' karijeru je započeo u hotelu Korana, a proslavio se u Esplanadi. 

Jednom je prilikom za sebe rekao kako je sve 'presudno da bude kuhar' već imao u genima jer djed mu je bio pekar, a otac je držao gostionicu u okolici Karlovca.Također je priznao i da su ga u Podravci izabrali da reklamira Vegetu jer je od 10 početnih kuhara koje su uzeli u obzir imao najčišće nokte, najbolje se izražavao, imao odličnu dikciju i bio vrlo pristojan.

Veljko Barbieri

U svojoj emisiji 'Jelovnici izgubljenog vremena' i nizu knjiga te gastronomskih rubrika u hrvatskim, talijanskim, njemačkim i slovenskim tjednicima i časopisima, Barbieri nas je učio vrijednosti tradicionalnih namirnica i recepata. Početkom godine predstavio je svoj novi 'Veliki kuharski kanconijer' s više od 300 recepata koje predstavlja krunu njegovih napora na polju gastroliterature. 

S Barbierijem smo dobili priliku zaviriti u gastronomsku prošlost, ali i u kuhinje hotela i restorana u koje običan smrtnik rijetko ima priliku baciti oko.

Branko Ognjenović 

Od legendarnog Karapandže tajnama zanata učio se Branko Ognjenović, kojeg smo gledali u kuharskom showu na RTL-u, prvom takvom u Hrvatskoj. Ulazio je ljudima u domove i od pronađenih namirnica kuhao obroke. Prije nego je počeo 'kuhati po kućama', znao se pohvaliti, ‘četiri predsjednika prošla su' njegovu kuhaču. 

Titu je kuhao na Brijunima kao mladi chef pun entuzijazma, devedesetih je u Beču je pripremao domjenke za goste našeg i slovenskog veleposlanstva, među kojima su bili i Franjo Tuđman i Stjepan Mesić, a kasnije je u zagrebačkom Bon Appetitu kuhao za Josipovića. Imao je svoju emisiju na radiju, a imao je i kolumne u domaćim tiskovinama.

 Ana Ugarković

Ana Ugarković postigla je vrtoglav uspjeh kao 'hrvatski Jamie Oliver'. Voljeli smo je jer nam je, baš poput Golog kuhara, pokazala kako se komplicirani recepti uz par domišljatih intervencija mogu spremati i kod kuće, a posebnu je pažnju privukla zbog naglaska na domaće, lokalne, ponekad napola zaboravljene namirnice. Nije bilo na odmet ni što ima oko za detalj pa je sve što je spremala vrlo lijepo prezentirala. 

Tom Gretić

Prije nego ga je šira javnost upoznala u prvom izdanju Masterchefa, Gretić je (2012.) imao svoj kulinarski show, 'Kuhar i pol' u kojem su mu u pripremi recepata pomagali stručnjaci za pojedine vrste namirnica. Dvije godine zaredom proglašavali su ga najboljim kuharom Hrvatske, bio je gost kuhar u prestižnom Hangaru 7, koji je okupio 150 najboljih kuhara svijeta. Sudjelovao je i u Tri, dva, jedan - kuhaj, a onda je 2015. objesio pregaču o klin.

Premda ga tražili sa svih strana Hrvatske, tvrdio je da nije raspoložen za novi trajni angažman. Pred kamere je ponovno stao u listopadu ove godine kao glavni sudac u kulinarskom showu HRT-a “Kuhan i pečen”.

Mate Janković

Mate Janković uz Gretića je sudjelovao u Masterchefu, no za razliku od njega, duže je zadržao TV angažman. Osim šarma pokazao je i poznavanje kulinarske materije i nije, poput nekih kolega, djelovao kao da se trudi odglumiti slavne strane kuhare za čije smo emisije dobili licencu.

Upoznali su ga i gledatelji širom svijeta u emisiji pokojnog Bourdainea, kojemu je poslužio kao zabavan vodič kroz Hrvatsku (gastronomiju), a prije nego se proslavio u Masterchefu gostovao je u emisiji Kuhari. Pogledajte mladog Matu u akciji.

David Skoko

Dok je Janković vodio Bourdaina po Hrvatskoj, upoznao ga je i s Davidom Skokom, a možda mu je baš to otvorilo vrata prema angažmanu na 24 kitchen. Skoko je tako postao prvi hrvatski chef kojemu je to uspjelo, a to nam je, pored ostalog drago i zbog činjenice da kao dijete iz ribarske familije promovira gastronomsku vrijednost naše ribe.

Moj pradjed bio je ribar, djed je bio trgovac ribom. Kad odrasteš raznoseći ribu po restoranima, vidiš da gazde restorana vode Mercedese, imaju velike kuće, a mi smo vozili Wartburg s punom haubom rakovica i riba. Tvoja obitelj toliko rada uloži u tu ribu, da bi te na kraju svi gledali kao čovjeka drugog reda i plaćali za šest mjeseci u najboljem slučaju. Sve nam je to počelo ići na živce pa smo odlučili sami prodavati ribu u konobi. Ionako smo je znali spremiti bolje od većine restoranskih kuhara', rekao je jednom prilikom Skoko.

Andrej Barbieri

Masterchef je širu javnost upoznao i s pokojnim chefom Barbierijem. Njegovi nastupi bili su začinjeni zanimljivim i pomalo oštrim komentarima iza kojih stoji dugogodišnje iskustvo u vrhunskim domaćim i stranim restoranima. Karijeru je započeo u Italiji, vodio je restorane u Egiptu, Grčkoj i Španjolskoj pa se vratio u Hrvatsku.

Zalagao se za bolje vrednovanje lokalnih namirnica i proizvođača te za novu interpretaciju lokalnog, naglašavao je problem uvoza jeftine i nekvalitetne hrane. 'Hrvatska bi trebala pod svaku cijenu afimirati lokalnu proizvodnju što zdravije hrane, pa onda inzistirati na njenoj nutricionističkoj vrijednosti i gastronomskoj različitosti. To je put za stvaranje hrvatskog gastronomskog identiteta', ustvrdio je jednom prilikom Barbieri.