Mozaik Gastro

sretna hrana

Zeleni ponedjeljak uz osvježavajuće ljetne recepte Romane Milić

sretna hrana
Romana Milić već sedam godina uspješno plovi ugostiteljskim vodama nudeći Zagrepčanima kao, naravno, i svima onima koji se zateknu u metropoli, isključivo vegetarijanska jela u svojim restoranima "Vegehop". Danas ih ima dva, jedan je u Vlaškoj 79, a drugi na adresi Remetinečki gaj 2G.

Vlastitu filozofiju kuhanja ona sažima riječima "svježe, zdravo i pripremljeno s ljubavlju", a za današnji Zeleni ponedjeljak pripremila nam je jednostavna i osvježavajuća jela idealna za ljetne dane kada nitko ne želi previše vremena provoditi uz štednjak.

No, prije nego isprobate njezine recepte, pročitajte što ju je inspiriralo da postane vegetarijanka, što je motivira u poslu kojim se bavi te što misli o suptilnoj sponi između hrane i naših emocija.

Svaki vegetarijanac ima neku svoju priču kako i zašto se odrekao mesa. Kako se ta transformacija dogodila kod vas?

- Vegetarijanka sam postala prije 15 godina prvenstveno iz samilosti prema životinjama, a tu su odluku ubrzo poduprli i ekološki i zdravstveni razlozi te otkriće jednog sasvim novog pogleda na hranu. Hrana je, naime, prestala biti samo sredstvo koje mi pomaže da se održavam na životu. U njoj sam otkrila zabavu, radost, uživanje...

Što vas je potaknulo da se odlučite da kuhanje postane i vaš profesionalni put?

- Kroz godine proučavanja i eksperimentiranja s raznim jelima, razmišljala sam kako bi bilo lijepo moći prezentirati što većem broju ljudi sve te mogućnosti vegetarijanske kuhinje i nekako spontano i bez nekog posebnog plana, u jesen 2008. godine, suprug i ja našli smo se u vege restoranu i na početku jednog zanimljivog putovanja.

Ideja koja nas je vodila bila je učiniti vegetarijansku zdravu hranu dostupnom što većem broju ljudi i ukloniti predrasudu, koja je tada još bila vrlo snažna, da je takav izbor samo za rijetke pojedince, da se od toga ne može najesti, da tu nema dovoljno proteina i slično.



Čujem od mnogih ljudi, od žena pogotovo, kada maštaju o promjeni karijera kako fantaziraju o svom malom restoranu ili slastičarnici. No, je li vođenje restorana zapravo vrlo stresan i težak posao?

- Da, i sama često slušam o takvim promišljanjima. Izgleda privlačno. Slatki restorančić, ugodna atmosfera, ljudi ćaskaju i uživaju u hrani. Na „glavnoj pozornici“ sve izgleda jako lijepo. Ali, u pozadini često nije baš tako. Potrebna je dobra logistika, planiranje, organizacija, stalna posvećenost, kvalitetni suradnici bez kojih se ne može, a nije ih uvijek lako naći…

Tu je i administracija i papirologija od koje vam već na početku dođe da odustanete. Stoga moram reći da ovaj posao nije lak. Ali, kad iznad svega ipak volite to što radite, kad osjećate da to što radite ima neki viši smisao, onda i nađete snage da se uzdignete iznad problema i prepreka i nastavite dalje.

Vi ste dugi niz godina u ovom poslu. Koji je "recept" vaše uspješnosti?

- Mislim da je važno da čovjek radi ono što voli. Moram priznati da sam ja kroz ovih sedam godina imala puno trenutaka kada se nisam osjećala baš uspješnom: suradnik koji odlazi, projekt koji se ne realizira po planu, spoznaja da nešto što je godinama funkcioniralo na određeni način sada treba mijenjati, a ja nisam sigurna da znam kako...

Pa opet, kada se ujutro probudim i pomislim na dan koji ću provesti radeći nešto što me veseli, okružena ljudima koji dijele moju strast i viziju, osjetim priljev nove snage i poticaj da ustrajem. Mislim da je tako u svakom poslu. Uz ono što volimo, često moramo odraditi i neke stvari koje nam nisu baš drage i to treba prihvatiti i fokusirati se na ono što nas veseli.

U jednom trenutku ste čak kuhali i za bivšeg predsjednika Josipovića. Kako je došlo do toga?

- Da, kuhanje za predsjednika Josipovića bilo je zanimljivo iskustvo. Do suradnje je došlo posredstvom udruge "Prijatelji životinja". U jednom razgovoru, kada su mu oni objašnjavali važnost veganske prahrane za održivi razvoj, ekologiju i smanjenje potrošnje prirodnih resursa, koja je kod uzgoja mesa enormna, predsjednik im je predložio da mu prezentiraju veganstvo u praksi i tada su Prijatelji životinja pozvali baš naš restoran"Vegehop".

Danas su mnogi ljudi fokusirani na zdravstveni aspekt prehrane, na to da unose kvalitetnu, organsku hranu bogatu vrijednim nutrijentima, niske kalorijske vrijednosti itd. Međutim, kao da se pomalo gubi ona socijalna komponenta koja je nekada obitelji i prijatelje češće okupljala oko stola potičući nas na više druženja. Što mislite o tome? Kako vi pokušavate doskočiti tom užurbanom tempu koji nas otuđuje od drugih ljudi?

- Na žalost, ljudi imaju sve manje vremena, a kada je riječ o hrani, uglavnom su naviknuti nešto prigristi na brzinu. Mi smo se usmjerili na to da ljudima ponudimo cjelovit obrok koji će moći konzumirati na pauzi ili između dva sastanka, koji će zadovoljiti njihove nutritivne potrebe i nakon kojeg će se osjećati lagano i poletno.

Dakle, usmjerili smo se na koncept cjelovitog obroka za malo vremena i po pristupačnoj cijeni. A što se tiče te neprekidne jurnjave i borbe s vremenom, ona se čini sveprisutna pa nisam ni ja imuna na nju. Kada se uhvatim u tom vrtlogu, zastanem, udahnem duboko i podsjetim se na ono što mi je doista važno.

Jurnjava za koječim često nema nikakve veze s našim stvarnim potrebama: s potrebom za povezanošću s drugim ljudima, s potrebom za dubokom prijateljskom razmjenom, s potrebom da volimo i budemo voljeni. Zato smatram jako važnim da što češće zastanemo, zapitamo se što nam je doista važno i što nas doista čini sretnima, a onda nađemo vrijeme i odemo na ručak s dragim ljudima.



Mnogi vegetarijanci s vremenom dožive različite transformacije u gastonomskom smislu, razviju nekakve posebne preferencije prema određenom tipu bezmesne prehrane. Kakvoj kuhinji vi naginjete danas i zašto?


- Ja sam također prošla kroz razne faze preferiranja određenog tipa prehrane. Sada sam mišljenja da ne postoji neko opće pravilo koje bi vrijedilo za sve ljude. To ovisi o tjelesnoj konstituciji, načinu života, poslu kojim se bavimo itd.

Što se mene tiče, sklona sam što jednostavnijoj mediteranskoj kuhinji. Puno voća i povrća, orašidi, grahorice, mahunarke, cjelovite žitarice, maslinovo ulje i puno vode, po mogućnosti izvorske. No, želim naglasiti, jednako važna kvaliteti namirnica koje unosimo jest kvaliteta naših misli i osjećaja dok stvaramo neko jelo.

Naše raspoloženje, naše misli i osjećaji prenose se na hranu koju pripremamo baš kao što se misli i osjećaji slikara prenose na platno i odražavaju dušu umjetnika. Hrana je zapravo medij koji djeluje na našu svijest. Taj proces se događa vrlo suptilno, a opet snažno. Zato se mi u "Vegehopu" trudimo da u našoj kuhinji uvijek vlada dobro raspoloženje.

Da bi čovjek bio dobar prema sebi, ono što unosi u svoje tijelo je samo dio priče. Što po vama čini jedan holistički pristup koji čovjeka može činiti sretnim i zdravim pojedincem?

- Pored toga da vodi računa o tome što jede, čovjek bi trebao voditi računa o tome što misli i osjeća. To zahtijeva određenu disciplinu kojoj su mnogi neskloni, ali njezini rezultati su zadivljujući. Na kvalitetu mog života, primjerice, jako je utjecalo i bavljenje jogom s kojom sam se prvi put susrela prije 15-ak godina.

Pored raznih položaja tijela i kontrole disanja kojima nas joga dovodi u balans, daje nam mirnoću i jasnoću uma te nam pomaže da shvatimo tko smo mi zapravo, zašto smo ovdje i kuda idemo, a kada dobijemo odgovore na ta pitanja, život postaje puno dublji, smisleniji i radosniji.

Da bismo zaista živjeli sretan i ispunjen život, mislim da trebamo postati zahvalni. Zahvalnost smatram suštinskom komponentom sretnog života. Umjesto da se žalimo kako nam nedostaje ovo i ono, pokušajmo osvijestiti što imamo i budimo zahvalni na tome.

Umjesto da se dosađujemo, učinimo nešto što će nam vratiti živost. Izađimo u priridu, družimo se s dragim ljudima, svjesno dišimo, opažajmo ljepotu u malim stvarima, osvijestimo iznova svakog jutra što nam je sve dano, a ne što nam sve nedostaje.

Nedavno ste postali i mama. Hoće li i vaše dijete biti na vegetarijanskoj prehrani? Mnogi ljudi kod nas, naime, još uvijek strahuju je li ovaj tip prehrane adekvatan za zdrav razvoj mladog organizma.

- U moj život posebnu je radost donijela divna djevojčica Lilit koju sam rodila prije godinu dana. Cijela trudnoća je prošla bez ikakvih problema, a, naravno, hranila sam se vegetarijanski. Lilit je veselo i zdravo dijete koje se hrani maminim mlijekom, voćem, povrćem i žitaricama. I očito je da dobro napreduje.

Nema bojazni od bilo kakvog nedostatka. To dokazuju i brojne studije koje su do sada napravljene o toj temi. Srećom, informacije o brojnim prednostima vegetarijanstva sve su dostupnije i svijest o tome se budi.

Siniša Jović, foto: Sandra Šimunović / Cropix


Salata od smeđe riže sa šarenim povrćem i sezamom



Sastojci:

300 g smeđe riže
1 crvena paprika
1 tikvica
2 mrkve
1 stručak mladog luka
50 g sezama
maslinovo ulje
aceto balzamico
tamari

Postupak:

Rižu skuhati i ostaviti da se ohladi.

Na tanke trakice izrezati papriku, tikvicu i mrkvu, a luk na kolutiće te sve pomiješati s rižom. Začiniti s malo tamarija, maslinova ulja i aceta balazamica.

Na suhoj tavi popržiti sezam s malo soli, samljeti ga u mlinčiću za kavu i posuti po riži s povrćem.
Kanapei od tikvica s kremom od indijskih oraščića



Sastojci:

3 tikvice srednje veličine
200 g indijskih oraščića
1/2 cijeđenog limuna
malo soli
maslinovo ulje
klice

Postupak:

Tikvice narezati na kolutiće i premazati maslinovim uljem.

U multipraktiku izmiksati indijske oraščiće sa sokom od limuna malo soli i maslinova ulja. Po potrebi dodavati malo vode i miksati dok se ne dobije kremasta masa.

Dobivenu kremu staviti na narezane tikvice i ukrasiti svježim klicama.
Cherry rajčice punjene pestom od bosiljka



Sastojci:

15-ak cherry rajčica s peteljkama
šaka lišća svježeg bosiljka
1 mala stabljika mladog luka
250 g svježeg tofua
100 g oraha
maslinovo ulje
sol

Postupak:

Cherry rajčicama odrezati vrhove s peteljkama i ostaviti taj dio na stranu jer će poslužiti kao šeširići. Donji dio rajčice također razrezati tako da može stabilno stajati na tanjuru.

Tofu, orahe, bosiljak, maslinovo ulje i mladi luk izmiksati u multipraktiku te dodati malo soli.

Dobivenom smjesom puniti rajčice, poklopiti ih “šeširićima” koje smo prvobitno odstranili i ukrasiti listovima bosiljka.
Naslovnica Gastro