More Vijesti

globalni problem

Znanstvenica iz Zadra na stol istresla hrpu medicinskog otpada s jedne od najljepših jadranskih plaža i upozorila: Čak i kad perete zube zagađujete more!

globalni problem

Evo, sve ovo smo pronašli na plaži – kaže dr. sc. Melita Mokos dok iz velike kutije na laboratorijski stol istresa hrpu predmeta od plastike. Točnije, gomilu odbačenog medicinskog otpada: plastičnih kutija za lijekove, katetere, boce za infuziju, šprice s iglama, ampule, inzulinske injekcije, prazne blastere...

Sav taj medicinski otpad pronađen je u svibnju ove godine na Sakarunu, jednoj od najljepših plaža Jadrana, na južnoj strani Dugog otoka.

- Otpad na plažama indikator je onoga što se nalazi u moru. Problem je što ne postoji razvijen monitoring na plažama. Nakupine ovakvog i sličnog smeća mogu se pronaći nakon svakog malo jačeg juga. Plastična ambalaža, pogotovo medicinska, dolazi nam s juga Mediterana. Prema etiketama na pojedinim proizvodima dio takvog otpada dolazi iz Grčke, Turske i Albanije. Zašto? Mogu samo pretpostaviti. Kod nas postoji kakav takav sustav upravljanja otpadom, ali u zemljama poput Albanije, takav sustav je tek u povojima. Tamo masa otpada završava u rijekama i potocima koji se ulijevaju u more, a morske struje raznose otpad do naših obala. No to ne znači da za zagađenje, poglavito plastičnim otpadom, možemo uvijek okrivljavati susjede jer i mi u tome imamo svoje prste - naglašava.

Melita Mokos (38) je mlada znanstvenica s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru kojoj je u fokusu interesa istraživanje morskih cvjetnica, ekologija mora i problemi različitog otpada, pogotovo mikroplastike u moru te utjecaj klimatskim promjena na morski ekosustav.

Melita je osim toga zagriženi popularizator znanosti i edukacije o okolišu, izrazito je društveno angažirana, pogotovo među mlađim uzrastima, jer je svjesna da se neke ustaljene navike u odnosu prema okolišu moraju mijenjati kako bi ljudska vrsta sačuvala naš planet živim i zdravim za buduće generacije.

- Utjecaj mikroplastike na okoliš i zdravlje tek treba istražiti, pogotovo na zdravlje ljudi. Poznato je da mikroplastike, a to su komadi plastike manji od 5 milimetara, neovisno o vrsti plastike, ima u zraku, vodi i moru. No prisutnost plastike u moru je samo jedan od problema u moru. Veliki problem je zagrijavanje mora uslijed globalnog zatopljenja, potom porast kiselosti mora zbog povećanja ugljikova dioksida kao posljedice izgaranja fosilnih goriva, zatim prelov, gubitak biološke raznolikosti, eutrofikacija, tj. cvjetanje mora kao posljedice povišene količine hranjivih soli u moru, što dovodi do gubitka kisika i smrti brojnih organizama - navodi Mokos, a mi je vraćamo na našu polazišnu temu, plastiku u moru.

Većina je s kopna

- Godišnje na globalnoj razini u more završi između osam i deset milijuna tona otpada. Od toga je čak 80 posto plastika. Najveći onečišćivači mora na globalnoj razini su velike rijeke u Aziji, odnosno Indiji i Kini, koje otpad donose u more, a na Mediteranu je to rijeka Nil iz Afrike. Više od 80 posto otpada u moru dolazi s kopna, tek 20-ak posto nastaje od aktivnosti na moru, bilo da je riječ o ribolovu, nautičkom turizmu ili brodskom prijevozu. Nikad prije čovjek nije iskorištavao morske resurse kao danas, a istodobno je onečišćenje okoliša na najvećoj razini - ističe dr. sc. Mokos koja je nakon diplome inženjera biologije i ekologije mora na Sveučilištu u Splitu završila Međusveučilišni poslijediplomski doktorski studij "Primijenjene znanosti u moru" pri Splitskom sveučilištu.

Plastika u moru je problem jer se ne razgrađuje nego usitnjuje. Uz mikroplastiku, dakle plastiku manju od pet milimetara, tu je i nanoplastika, čije se čestice ne mogu vidjeti prostim okom. Tako usitnjena plastika prisutna je u cijelom morskom ekosustavu i životinjskim vrstama, naglašava Mokos.

- Mediteran je jednako onečišćen i pogođen zagađenjima kao i oceani. Jadran istina još uvijek djeluje bolje, ali je i on izložen problemima kao i druga mora. Ali prisutnost mikroplastike potvrđena je u morskim organizmima, u otpadu na morskom dnu, u vodenom stupcu i na plažama. Zato je krajnje vrijeme da se promijene navike ponašanja koje utječu na izravno onečišćenje mora - navodi Mokos i ističe kako je jedan od najvećih problema plastičnog onečišćenja jednokratna plastika koju svakodnevno koristimo.

- Počnite od sebe. Bili ste u mesnici i kupljeno meso vam je zamotano u plastičnu foliju i potom stavljeno u plastičnu vrećicu. Što ste god kupili na tržnici ili trgovini upakirano je u neki oblik plastike. Dnevno svatko od nas najmanje pet-šest plastičnih vrećica donosi kući i na kraju one završe u smeću. Tako se ponašamo već gotovo 50 godina. Zar ne bi bilo bolje za okoliš i jeftinije da koristimo, primjerice, platnene većice. Ako promijenimo navike, promijenit ćemo i izvore onečišćenja okoliša. Zbog toga je važna edukacija od malih nogu da se shvati kako je promjena ponašanja u odnosu prema otpadu pa tako i plastici važna za zdravu budućnost planeta.

Kao ilustrativan primjer važnosti edukacije Melita Mokos navodi malo poznatu činjenicu da više od 50 posto kisika u atmosferi dolazi iz mora, neka istraživanja pokazuju da je udio još i veći, čak 70 posto. No generacijama se uči da su biljke glavni proizvođači kisika pri čemu se uvijek misli na kopnene biljke te da su šume pluća planeta. Biljke na kopnu proizvode kisik, to je točno, ali većinu kisika u atmosferu donosi fitoplankton (biljni plankton) iz mora.

- Mikroplastiku je nemoguće zaustaviti kroz postojeće sustave pročišćavanja otpadnih voda. Jednostavno je previše sitna da bi bila zaustavljena kroz sustav pročišćivača prije ulaska u more. No mikroplastika u more ne dolazi samo od najlonskih vrećica i odbačenih plastičnih predmeta kojima treba i do 30 godina da se počnu usitnjavati. Veliki dio mikroplastike u more dospijeva iz kozmetike, nalazi se u pilinzima za tijelo, u kremama, u gelovima i šamponima za tuširanje, u pastama za zube. To je mikroplastika koja se koristi u kozmetičkoj industriji. Dakle i kad nemamo namjeru onečistiti, stvaramo onečišćenja, jer ne znamo. Zato je edukacija ključna za budućnost. Važno je ljudima dati informaciju što korištenjem nekih stvari zapravo rade okolišu kako bi shvatili problem i mogli promijeniti svoje navike - podcrtava, uz prigovor da se mediji općenito nedovoljno bave problemima zaštite okoliša, poglavito problemima zaštite i onečišćenja mora.

Mikroplastika

Posebno štetan utjecaj mikroplastika ima na žive organizme u moru, nastavlja Mokos, a njena prisutnost zabilježena je već u prvoj životinjskoj karici u moru – u zooplanktonu.

- Ulazak mikroplastike u hranidbeni lanac počinje od zooplanktona i tako se prenosi na višu razinu, među ribe, rakove, školjke, sisavce, ptice, kornjače... Organizmi na taj način počinju akumulirati plastiku koja je prisutna i u morskoj soli. Posljedice akumuliranja plastike u životinjskom organizmu su nam još uvijek nepoznate. Ptice, kornjače ili sisavci, primjerice, znaju izravno "pojesti" komad plastike misleći da je hrana te im ona ostaje u želucu i stvara osjećaj sitosti. Životinje ne osjećaju glad, ali kako u organizam nisu unijeli hranjive tvari, gube energiju i ugibaju. Mikroplastika također na sebe vezuje razne otrovne stvari koje se također unose u organizam. Taj proces je nezaustavljiv i sigurno štetan za život u moru.

Ove godine na zadarskoj Puntamici na plaži smo pronašli velike količine štapića za uši koji mahom čine najveći jednu od najčešćih vrsta otpada na plažama. Pravo je pitanje kako su štapići za uši završili u moru. Možda kroz WC školjku otpadnim vodama ili s odlagališta otpada na kopnu. U more završe zato što su lako prenosivi kišom i oborinskim vodama, ili zato što ne postoji sustav za pročišćavanje.

Veliki utjecaj na morski okoliš ima i turizam, dodaje Mokos. Njegove posljedice nitko ozbiljno ne sagledava, iako najveći pritisak stvara na ekosustav kroz potrošnju vode i stvaranje otpada. Potrebno je razvijati održiv turizam, u skladu s okolišem, jer postojeća infrastruktura ne podnosi sve veći broj turista. Podilazi se turistima, a zaboravlja se na ljude koji tu žive cijele godine i na kojima ostaje problem zbrinjavanja otpada.

- Turisti na Mediteran dolaze zbog ljepote prirodnog okoliša, zbog sačuvanog mora i kopna. Zato moramo na vrijeme zaštititi naše prirodne resurse da nam se ne bi dogodilo ono što se dogodilo Francuskoj i Španjolskoj obali prije 20-ak godina. Turisti žele lijep i očuvan, a ne devastiran okoliš. Naš sustav prikupljanja i razdvajanja otpada još nije zaživio u punoj mjeri, a samo rijetka naseljena mjesta uz obalu i na otocima imaju riješen sustav otpadnih voda. Još je veliki broj naselja gdje sustav odvodnje ne postoji zbog čega je iznimno važno da sve što radimo radimo u cilju zaštite morskog i kopnenog okoliša. Ljudi zaboravljaju da smo dio prirode i da mi ne možemo biti zdravi ako nemamo zdrav okoliš. Treba izići iz zone komfora i komocije i promisliti kako takvo ponašanje utječe na zajednički život na Zemlji, na našu zajedničku budućnost. Onečišćenja koja su danas problem posljedica su desetljeća krivog ponašanja prema okolišu. Zato se stvari ne mogu promijeniti preko noći, ali ako se ne počnu mijenjati, svi bismo mogli platiti veliku cijenu - poručuje biologinja i ekologinja mora Melita Mokos.

Što znači jedan stupanj veća temperatura mora

- Kad studentima govorim o globalnom zatopljenju, odnosno zatopljenju mora, pitam ih kolika je ljudska tjelesna temperatura? Dakle, 37 stupnjeva ili malo niža. Kad nam se temperatura povisi za jedan stupanj (38 stupnjeva C), mi smo bolesni. Temperatura dva stupnja viša od normalne (39 stupnja C) i osjećamo se vrlo loše, a temperatura tri stupnja viša (40 stupnjeva C) dovodi nas u stanje u kojem često završimo u bolnici. Ista stvar je s morem. I prirodom općenito. Samo jedan stupanj može poremetiti funkcioniranje tog živog sustava. Svi morski organizmi navikli su na temperaturni optimum, more je živa cjelina. Ovo što se događa je promjena u sto godina, što je geološki veoma kratko razdoblje i organizmi se teško mogu prilagoditi na velike promjene u tako kratkom razdoblju.

Naslovnica Vijesti