More Vijesti

Preko kamena do gradela

Kako pronaći pravu poštu i čime loviti?

Preko kamena do gradela

Veći dio naše obale je kamenit i zapravo poprilično nepristupačan. Tek je manji dio, skriven od razornih zimskih vjetrova, uvučen i oblikovan u žala pogodna za kupanje i ugodan boravak, ili pak zbog sastava obale pjeskovit te stoga jednako pristupačan. I koliko god takva konfiguracija smetala turistima i ljudima željnih odmora na moru, toliko je ribolovcima privlačna.

Teret na leđima

Kamenita je obala u principu uvijek stanište najkvalitetnije ribe. No iako zvuči vrlo primamljivo, što zapravo i jest, ribolov s kamenite obale ni izdaleka nije bezazlen i jednostavan. Da bi se našle bogate pošte na kojima riba nije pod pritiskom, nije dovoljno otići na prvi kamen na obali. Takve se pozicije u pravilu nalaze izvan običnih putova i ruta, pri čemu nerijetko do njih i ne vodi nikakav put, pa ni kozja staza. Traženje takve pozicije nikada se ne ostavlja za situaciju na licu mjesta, već se na vrijeme, poprilično prije samog odlaska, put pažljivo isplanira. U planove svakako valja uključiti sve moguće komplikacije, od lutanja i gubljenja, preko nedostupnih terena do eventualnog uganuća noge. I tek kada se sve to uračuna, tada se može reći da imate cilj. Nažalost, to nikako ne znači da ćete do njega i doći.
Naime, većina vrlo izglednih pozicija koje se mogu pronaći na kartama u praksi ni približno nisu tako izgledne. Neka pozicija do koje vodi manje-više pristojan spust u praksi može biti odsječena procjepom širine tek dva metra zbog kojeg se ne može dalje, a koji na karti nije bio naznačen. Naravno, stvar je znatno lakša ako ste na toj pošti već bili ili za nju imate vjerodostojne podatke iz prve ruke. No, mnogi zagriženi ribolovci u svakom ribolovu biraju novu poštu. Zato je idealno pored odabrane pozicije uvijek u planu imati i rezervnu, koja nije previše udaljena od osnovne. Naravno, u sve to planiranje treba ukomponirati i teret koji se nosi na leđima, a koji nikada nije u granicama očekivanog već u pravilu puno teži.

Zakloni i zadjevi

Odabir pozicije ne može biti nasumičan. U planiranju i biranju terena se treba ponajprije rukovoditi položajem u odnosu na strane svijeta i u skladu s tim na očekivane vjetrove. Najizgledniji su kameniti tereni okrenuti prema jugozapadu, naravno ako i ostalim detaljima udovoljavaju očekivanom.
Ako se može birati, tada treba odabrati teren kod kojega je pravac pružanja stijena okomit na obalu. U tom su slučaju šanse za izvlačenjem neoštećenog predveza i ribe prilično velike, pri čemu su kanjoni redovito ispunjeni zaklonima punima ribe. Isto tako, ako pod morem postoji jasno vidljiva prepreka, tada svakako treba odabrati poziciju s koje ćemo moći loviti upravo uz tu prepreku. Pritom ta prepreka mora biti takva da ribama pruža zaklon i sigurnost a da istovremeno ne bude prepreka nama u trenutku izvlačenja lovine. Važno je biti svjestan činjenice da će svaka zakačena riba u prvom trenutku pokušati odjuriti u najbliži zaklon u kojem je možemo vrlo lako izgubiti, zbog čega je jako važno reagirati na vrijeme, naravno uz adekvatan pribor.

Ferme kontra vjetra

Kamenito je dno stanište brojnih ribljih vrsta i kao takvo svojevrsna samostalna cjelina s vlastitim hranidbenim lancem. Nastanjuju ga najkrupniji predatori, ali i sasvim sitna riba, poput knezova i crnelja. Upravo zbog tako bogate napučenosti, ribolovni pristup ne može biti bilo kakav, već strogo određen. Na kamenitom se dnu najčešće lovi fermama. Štapovi koji se za takav ribolov koriste uglavnom su grubi surf modeli, i to prvenstveno radi što bržeg odvajanja ribe od dna. Role su također surferske, namotane najlonskim monofilom otpornim na abraziju promjera između 0,30 i 0,45 mm. Upredenica na ovakvim terenima nema nikakve šanse jer bi već u prvom zabačaju nakon lijeganja na dno bila izložena kontaktu s oštrim bridovima stijena, kalcificiranih algi, školjaka i ostalih brojnih bezimenih organizama koji tu leže samo da bi bili oštri i onemogućili lagodan ribolov.
Predvez zbog male dubine i jasne vidljivosti mora biti fluorokarbonski, najčešće s jednom kovanom udicom širine luka od 10 do 15 mm. Olovnica je klizna, po mogućnosti izduljenog oblika, koji će teže upasti u procjep na dnu i dovesti do zadjeva. Idealno bi bilo da zabačeni sistemi budu sasvim lagano napeti i da pritom osnovna struna ne leži na dnu. Naravno, to je teško postići jer kurenat i valovi nikad ne miruju, pa se zbog toga, pogotovo na plićim terenima, štapovi u fermi obično postavljaju u što je moguće viši i okomitiji položaj.
U tome vjetar može biti ozbiljna prepreka, no bez obzira na to, štapove svakako valja izdići u što je moguće okomitiji položaj.
U ovakvom ribolovu nikako ne treba smetnuti s uma da je lov na kamenitim terenima u pravilu povezan s brojnim zadjevima, na što treba biti pripravan i na vrijeme osigurati rezervni pribor, ponajprije dovoljno olovnica i navezanih predveza.

Nosivost strune

Na većem dijelu položenih kamenitih terena dno, nakon relativno strmog pada prema dubini, prelazi u ravno pjeskovito-ljušturasto dno. Na tom se prijelazu često zadržava udičarima zanimljiva riba poput fratara, kantara ili arbuna. Na takvim je terenima moguć lov i klasičnim natjecateljskim priborom koji podrazumijeva predvez s olovnicom na kraju osnove s dvije do tri prame vezane iznad olovnice. Naravno, da bi ovakav lov imao smisla, sisteme valja izbaciti dalje od zone potencijalnih zadjeva, i bez obzira na rezultat izvući ih prije nego što dolaskom u zonu kamenitog uspona postane kritično.
Idealni štapovi za ovakav lov su beach ledgering štapovi, i to ponajprije zbog reducirane težine, što omogućuje duže držanje u rukama bez zamora. Naravno, žilavost ovih štapova je također važan detalj, ponajprije zbog efektnih kratkih i brzih kontri.
Premda se u ovakvom ribolovu često prakticira lov upredenicom, na potpuno kamenitim terenima najlonski je monofil zbog veće otpornosti na dodir s oštrim rubovima stijena ipak prvi izbor. Pritom bi svakako trebalo birati najlone s manjom istezljivošću, kako bi kontre bile brže i učinkovitije.
Naravno, u ovakvom ribolovu se lovi samo s jednim štapom, a zbog češljanja dna treba biti pripravan na gubitak pribora, što podrazumijeva gomilu rezervnih predveza i olovnica.
Ako se poštuje pravilo o odnosu promjera i nosivosti, u zadjevima bi se trebali gubiti samo krajnji dijelovi predveza, što je znatno ekonomičniji pristup. Dakle, najmanje nosive su prame, pa osnova predveza, pa tek onda sama osnova.

U pjeni i plovkom

Kameniti tereni okrenuti zapadu često su izloženi vjetrovima koji zapjene more. Na takvim je pozicijama vrlo izgledan ribolov á volo tehnikama, pri čemu je idealno loviti tako da povratni val odvuče ješku u lovnu zonu. Ovako se lovi ili iz ruke, što je s obzirom na vjetar u lice vrlo nepraktično, ili, što je puno praktičnije, bolognese štapom s dugim fluorokarbonskim predvezom naoružanim samo jednom udicom na kraju. Na ovaj se način vrlo uspješno mogu loviti veliki kantari, picevi ili salpe, ali i sva druga riba poput iglica ili brancina koji hranu traže pod pjenom nastalom razbijanjem valova o obalu.
Ljubitelji ribolova plovkom na takvim kamenitim terenima će s lakoćom uloviti mnoštvo sitne ribe bez obzira koju tehniku i pristup koristili, pogotovo ako se za ovakav lov odluče u suton. Ipak, najbolje rezultate donosi match komplet s kliznim plovkom i dvije prame na predvezu, naoružane udicama tipa crystal.
No bez obzira na koju se tehniku i ribolovni pristup odlučili, japanke na vrijeme zamijenite čvršćom obućom, a za ribu pripremite adekvatan prijenosni hladnjak kako vam trud ne bi bio uzaludan, a večer umjesto za roštiljem proveli na lokalnoj Hitnoj pomoći.

Naslovnica Vijesti