More Vijesti

Pirova pobjeda njemačke flote

Prije 100 godina kod Danske se odigrala najveća pomorska bitka prvog svjetskog rata, sve do danas povjesničari dvoje tko je pobijedio u sukobu koji je odnio 8645 života

Pirova pobjeda njemačke flote

Prošlo je točno stotinu godina od pomorske bitke kod Jyllanda (na njemačkom Skagerrakschlacht, a na engleskom Battle of Jutland) u Sjevernom moru kod obale Danske, gdje su snage odmjerile britanska Velika flota (Grand fleet) i Njemačka carska flota otvorenog mora. Riječ je o najvećoj pomorskoj bitki u Prvom svjetskom ratu i jedinoj u kojoj su se međusobno borili bojni brodovi. Ujedno je bila treći sukob bojnih brodova nakon onih u Žutom moru (1904.) i kod Tsushime (1905) u vrijeme Rusko-japanskog rata.

Krvavi sukob

Premda su Britanci za vrijeme krvavog sukoba, koji je trajao od 31. svibnja do 1. lipnja 2016. godine, izgubili dvostruko više mornara (6094) i više ratnih brodova (14) od Nijemaca (2551 ubijenih, 11 potopljenih brodova), do dana današnjeg povjesničari raspravljaju tko je pobjednik. Računajući parametrima brojki, trijumfirali su Nijemci. Međutim, njihova je flota na kraju sukoba pod okriljem noći pobjegla prema Njemačkoj ne ostvarivši glavne ciljeve.
Naime, nisu uspjeli uništiti Royal Navy niti ostvariti stratešku pobjedu odnosno probiti pomorsku blokadu zbog koje njihova plovila nisu mogla izići na Atlantik, niti se približiti Otoku. Blokada je, slažu se brojni povjesničari, na duge staze naštetila Njemačkoj i pripomogla njenom konačnom porazu. Unatoč svemu, mnogi smatraju kako je fer bitku proglasiti neodlučenom.

Htjeli ih namamiti

Njemačka Flota otvorenog mora (Hochseeflotte) pod zapovjedništvom viceadmirala Reinharda Scheera (naslijedio je u siječnju 2016. admirala Huga von Pohla) pokušala je namamiti u zamku i uništiti veći dio britanske Velike flote pod zapovjedništvom admirala Johna Jellicoa. Scheer je vrlo dobro znao da ima manji broj ratnih brodova na raspolaganju od britanske flote, pa je kao mamac htio rabiti brzu izviđačku skupinu od pet bojnih krstaša viceadmirala Franza von Hippera.
Ona je trebala namamiti bojne krstaše Davida Beattya prema vlastitim podmorničkim predstražama i dovesti ih na domet glavnine njemačke flote. Iz tog je razloga još 17. svibnja u Sjeverno more poslao čak deset podmornica (U-24, U-32, U-43, U-44, UC-47, U-51, U-52, U-63, U-66 i U-70) da budu spremne za napad. Par dana kasnije angažirao je i druge podmornice da se približe obalama Britanije, ali mu je cijeli niz okolnosti pokvario planove.

Dekodirana poruka

Vremenski uvjeti tih dana nisu bili povoljni – more je bilo nemirno, a magla previše gusta da bi promatranje periskopom ili izranjanjem bilo učinkovito. S druge strane, 22. svibnja je Scheer doznao da moćni bojni krstaš Seydlitz nije mogao biti popravljen prije 29. svibnja, pa se moralo čekati do tada. Odgoda akcije nije išla na ruku Nijemcima, jer su podmornice bile na rubu izdržljivosti po pitanju zaliha, pa se znalo da mogu ostati u akciji samo do 1. lipnja.
Ni planirani napad na Sunderland uz pomoć zeppelina nije bilo moguće provesti radi jakog sjevernog vjetra, pa se pristupilo planu B, odnosno napadu kod Jyllanda 31. svibnja. Dan ranije u 14 sati je poslan kodirani signal 31 May G.G.2490. Njega su primile samo dvije podmornice (U-66 i U-32), ali je još gore bilo to što je britanski Admiralitet odmah znao što se sprema. Englezi su imali kopiju glavne knjige kodova njemačke mornarice koju su dobili od Rusa, čiji su krstaši 26. kolovoza 1914. zarobili laki krstaš SMS Magdeburg, nasukan kod Odensholma u Finskom zaljevu.

Jellicoe odmah krenuo

Premda nisu uspjeli dekodirati baš sve poruke Nijemaca, Britanci su iz koda 31 May G.G.2490 shvatili da se priprema nešto veliko, pa je admiral Jellicoe 30. svibnja krenuo sa 16 moćnih bojnih brodova klase Dreadnought ususret Beattyju. Pridružila su mu se tri bojna krstaša 3rd Battlecruiser Squadrona, kao i osam bojnih brodova klase Dreadnought iz 2nd Battle Squadrona na čijem je čelu bio viceadmiral Martyn Jerram.
Prošavši mjesta predviđenih podmorničkih napada, Jellicoe je poslijepodne 31. svibnja stigao vrlo blizu Jyllanda, prije nego su Nijemci to uopće očekivali. Hipper je u međuvremenu naredio napad na deset Beattyjevih bojnih krstaša i potopio mu dva broda. Beatty je uzmakao prema svojoj Velikoj floti, pa je velika bitka ukupno 250 brodova kod Jyllanda započela 31. svibnja u 18.30 sati, kada se sunce spustilo na zapadu iza njemačke flote. U tom kreševu potopljeno je 14 britanskih i 11 njemačkih brodova s velikim ljudskim gubicima. Nakon zalaska sunca i tijekom noći Jellicoe je tako manevrirao brodovima nastojeći Nijemcima presjeći put do njihovih baza. Ipak, Scheeru je pod okriljem tame uspio bijeg pa se vratio u luku.

Nezadovoljstvo na Otoku

S obzirom na goleme gubitke Engleza, mediji na Otoku krivili su Veliku flotu da nije postigla odlučujuću pobjedu. Čak su zamjerali admiralu Jellicou što nije uspio potopiti više njemačkih brodova tijekom njihova uzmaka. Kasnije su neki povjesničari objasnili kako Jellicoe jednostavno nije htio riskirati još više gubitaka, nego je olako pustio njemačku flotu da se vrati na početnu poziciju.
Nijemci su i nakon toga na moru predstavljali opasnost, pa su britanski brodovi morali ostati koncentrirani u Sjevernom moru. No, Njemačka se Carska mornarica više nije odlučivala za masovne napade na otvorenom moru. Njihove nade kako će podmornice potapanjem antantinih i neutralnih brodova donijeti značajne pobjede na moru, na kraju su se ispostavile pogrešnima.


POMORSKE SNAGE SUKOBLJENIH
Njemačka (99 brodova): 16 bojnih brodova, 5 bojnih krstaša, 6 preddrednota, 11 lakih krstaša i 61 torpedni brod.
Velika Britanija (151 brod): 28 bojnih brodova, 9 bojnih krstaša, 9 oklopnih krstaša, 26 lakih krstaša, 78 razarača, 1 minopolagač i 1 nosač pomorskih zrakoplova.


GUBICI NA OBJE STRANE
Njemačka: 2551 ubijenih, 507 ranjenih, potopljeni su 1 manji bojni brod, 1 bojni krstaš, 4 laka krstaša i 5 torpednih brodova (62.300 tona)
Velika Britanija: 6094 ubijenih, 510 ranjenih, 117 zarobljenih, potopljena su 3 bojna krstaša, 3 oklopna krstaša i 8 razarača (133.300 tona)


PRVI NOSAČ ZRAKOPLOVA
Englezi su izviđanja i napade bombama obavljali uz pomoć 4 hidro-zrakoplova koji su polijetali s HMS Engadine. Ovaj transportni brod dug 98,5 m izgrađen 1911. u škotskom Dumbartonu, modificiran je za prijevoz hidrozrakoplova. Oni doduše nisu polijetali s palube, nego su spuštani u more i nakon toga opet podizani na palubu. Zbog toga se HMS Engadine smatra jednim od prvih nosača koji su sudjelovali u pomorskim bitkama.

Naslovnica Vijesti