More Ribolov

Kamen ribu krije

Pronaći oborite mete nije nimalo jednostavan posao, i najbolji ribolovac na pogrešnom terenu ne može ostvariti dobar ulov

Kamen ribu krije

Plemenita ili oborita riba je kod većine ribolovaca uvijek prva na meti. I premda se udicom može uloviti svašta, što se zapravo najčešće i događa, plemenita lovina je uvijek prvi izbor i namjera. No iako mnogi u svojim ciljanim ribolovnim pohodima pokušavaju ostvariti upravo takve, savršene rezultate, tek malobrojnima to uistinu i polazi za rukom. Razlog? Odgovor je jednostavan – samo treba biti na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Lovci i lovina

Jedan od osnovnih preduvjeta za uspješan lov bijele ribe je pravi teren. Premda se dobri ulovi povremeno mogu ostvariti i na nevjerojatno neizglednim i po svemu pustim i praznim pozicijama, kamenito dno po bogatstvu kvalitetne ribe ipak drži prvo mjesto.
Mnogi ribolovci zaziru od kamenitog dna zbog potencijalnih zadjeva, no tu se moramo dotaknuti one stare uzrečice - gdje nema zadjeva nema ni ribe.
Plemenita riba se zadržava na kamenitom dnu iz brojnih razloga od kojih su glavni dostupnost hrane i neophodnog zaklona. Kamenito je dno jedan zatvoren eko-sistem u kojem se odvijaju svi za život neophodni procesi, od mrijesta do zatvaranja hranidbenog lanca. Kamenito je dno u pravilu bogato nižim beskralježnjacima i sitnom ribom koja provjereno privlači predatore, od pirgi i knezova koji nasrću na sve što se miče, preko fratara i piceva koji pretražuju dno u potrazi za kojim rakom ili crvom, do zubataca koji caruju nad svojim kamenitim carstvom. Ne treba zaboraviti ni glavonošce poput hobotnice i sipe koji su, osim što na takvim terenima i sami love, čest plijen krupnih zubatih predatora poput spomenutog zubaca, kirnje, ugora ili murine.

Zaklon i mimikrija

Zaklon je druga stavka koja zadržava ribu na kamenitom dnu. Ravna pješčana i muljevita dna su otvorena i imaju svoju ribu koja je prilagođena životu u takvim uvjetima. Držanje u jatu, sposobnost ukopavanja i mimikrije kao i snažne repne peraje koje omogućuju strelovit progon, ali i bijeg, temeljne su odrednice riba koje nastanjuju takvo dno.
No za razliku od takvog golog dna, kamenito je dno prepuno zgodnih zaklona odakle se vrlo uspješno može vrebati plijen ili se po potrebi skloniti dok opasnost ne prođe.
Osim toga, kamenita su dna uglavnom poprilično zaraštena što pruža dodatni zaklon i omogućuje lakši život.
Škarpun i škarpina, ležeći stopljeni s okolinom nepomično na obraslom kamenu, s lakoćom dolaze do svojih obroka koji ih u pravilu postanu svjesni kada je za bijeg već sasvim kasno. I upravo tu leži jedan od glavnih razloga zadjeva od kojih mnogi bježe.
U trenutku kada riba prihvati ponuđenu ješku, uglavnom će s tom ješkom pokušati otići u najbliži zaklon. Još ako pritom osjeti ubod udice taj odlazak u zaklon se može pretvoriti u nagli bjesomučni bijeg zbog čega u takvom ribolovu treba biti konstantno budan i spreman za kontru. Neposredno nakon kontre ribu treba pokušati odlijepiti od dna i ako se u tome uspije ostatka izvlačenja bi trebao biti rutina.

Dva tipa dna

Nije uvijek lako pronaći izdašnu kamenitu poziciju. Većina naizgled dobrih pošta je izlovljena ili u trenutku dolaska već zauzeta. Suvremena kartografija uz podršku kvalitetnog sondera može biti od velike pomoći.
Prvi tip dna na kojem se može naći plemenita lovina su grote, na prvi pogled ravno dno manje-više iste dubine, na kojem se nalaze stijene i procjepi koji drže ribu. Razbacano kamenje ili naprosto stjenovito hridinasta struktura se na svakom sonderu jasno vide, pri čemu je zaraštenost takvog dna samo pozitivan detalj koji ribi omogućuje veću sigurnost i više hrane, što je vrlo dobar razlog za zadržavanje. No iako se sonderom takvo dno vrlo jasno vidi, same ribe se najčešće uopće ne vide. Razlog je upravo u njihovom zadržavanju uz samo dno odakle ih vrlo lako izvlače dobro naješkane udice.
Drugi tip dna bi bile padine brakova ili kameniti obalni spustovi gdje se dno spušta do prijelaza u pjeskovito ljušturasto ravno dno. Upravo na tim padinama plemenita riba dijeli stanište možda ne s tako plemenitim, ali jednako ili barem gotovo jednako traženim vrstama. Osim fratra, kantara, šarga i pica, na takvom ćemo dnu naći i škarpinu, a uz nju smokvu, tabinju, vranu i uvijek gladne velike kanjce. No činjenica je da na manjim dubinama na takvom dnu pored udičarima zanimljivih vrsta živi i sva sila sitne napasne ribe koje s lakoćom ogoljuju naše udice. Zato je praktično danju loviti u dubljem moru, a noću, nakon što se sitna riba povuče, pokušati loviti u blizini obale ili bliže vrhu braka.

Ulov kao indikator

No nije smo oštro ocrtana linija dna na sonderu jedini pokazatelj odabira prave pozicije. Intenzitet prvih grizeva kao i prvi ulovi u pravilu su pouzdan indikator kvalitete pozicije.
U zavisnosti od ulovljene vrste, nije teško odrediti jesmo li pogodili pravu poštu.
Ali za to treba ipak poznavati, barem neke osnove na kojima počiva habitat kamenitog dna. Ulov kanjca, smokve i fratra, čak i ako nisu veliki, jasno nam govori da bi pošta mogla biti dobra. No isto tako ulov gire, bukve i vučića nam je signal da se odatle selimo i tražimo neku drugu poštu.
Ukoliko je pozicija dobra, padanjem mraka fratar najčešće postaje glavna lovina, dok je dnevni lov rezerviran za kantare i šarage, pri čemu ni ulov pica nije isključen.
Ukoliko je dubina nešto veća, pod uvjetom da pozicija nije pod velikim ribolovnim pritiskom, tabinja i škarpina bi se lako mogli naći na udicama. Akoo se udicama počnu redati pauci, to je pouzdan znak da smo se udaljili od braka, ili da smo u najboljem slučaju na njegovu rubu. No to i ne mora biti loše, jer se tu zadržava i druga zanimljiva riba, poput arbuna, bokadora i ovčica, koja će se, ako pokažemo pravu dozu strpljenja i upornost, prije ili kasnije pojaviti.
A da bi sve to postigli treba vama i prava ješka koja za lov na kamenitim terenima mora biti svježa, mirisna i konzistentna. Najkvalitetnije su mesne ješke pri čemu srdele i veliki crv igraju glavnu ulogu, dok se odmah za njima nalaze gambori i kozice.

 

Naslovnica Ribolov