More Nautika

NEPOZNATE STRANICE NAŠE POMORSKE POVIJESTI

Grčka tajna splitske ribarice Skuše

NEPOZNATE STRANICE NAŠE POMORSKE POVIJESTI

Pitali su nedavno što me to drži da i nakon više od 40 godina tragam za nepoznatim detaljima naše pomorske povijesti. Pa što se danas može novoga doznati o brodovima i ljudima, o zbivanjima starim i stotinu godina?! Toliko toga što mi ne znamo, a zna netko u svijetu! Jadranske pomorske kronike još su pune praznih stranica i svaka nova pojedinost, a osobito svaka nova fotografija, zlata vrijede.
Jedna je takva stigla iz Grčke. Nesvakidašnju fotografiju poslao mi je pomorski kroničar Aris Bilalis: komandni most nekog nevelikog drvenoga broda s istaknutom zvijezdom petokrakom, na mostu trojica pomorskih časnika, a iza njih vihori grčka zastava. I teško da bi itko odgonetnuo tajnu te slike da na poleđini ne piše 'Jugoslavenski tegljač Skuša 25. listopada 1953.'.Kakav sad tegljač Skuša, skočit će i vrsni znalci. Takav nije postojao, a jedina Skuša bila je ribarica.

Pomorski godišnjaci

To potvrđuju i pomorski godišnjaci iz tih davnih godina. Skuša je izgrađena 1951. u pulskome brodogradilištu 'Crvena zvijezda', a vlasnik joj je bilo Ribolovno poduzeće 'Jadran' iz Splita. No, vrijedni je Aris u grčkim novinama od 28. kolovoza 1953. godine pronašao i vijest da je 'jugoslavenski spasilački brod Skuša dobio dozvolu Ministarstva trgovačke mornarice za spašavanje podrtine parobroda Ionia kod Skiathosa'. Pa kako je taj drvenjak dug 26 metara sudjelovao u spašavanju toga velikog putničkoga broda?!
Danas je posve zaboravljeno da je splitski Brodospas 1953. godine dobio posao na uklanjanju 12 potopljenih brodova u grčkim vodama. Bio je to veliki izazov, vlastitih brodova nije bilo dovoljno, pa je posudio i Skušu i namijenio joj ulogu matičnoga broda za spašavanje, dobrim dijelom i zato jer je imala posve novi i, za to doba, snažni stroj njemačke tvornice MaK od 240 konjskih snaga.
Slika koju objavljujemo nije nastala tijekom spašavanja broda Ionia, nego njemačkoga parobroda Anna, nekadašnje talijanske Adriane. Taj su brod saveznici potopili 1944. kod Volosa. Većinu spašenih brodova Brodospasove su ekipe oteglio do prikladnoga plićaka i tamo izrezao, a željezo je na teglenicama otpremljeno u Sveti Kajo.

Snimka iz Grčke

Svakako valja napomenuti da Skuša, snimljena u Grčkoj prije 63 godine, pod istim imenom i danas plovi i ribu lovi. Vlasnik joj je Tomislav Vrsalović iz Sumartina, točnije njegov ribarski obrt Morska lastavica.
Iz Italije pak stiže fotografija kao živi svjedok događaja o kojemu u Hrvatskoj gotovo ništa ne znamo! Giancarlo Minguzzi, stručnjak za povijest ronjenje u sjevernome Jadranu, došao je do fotografije vađenja dimnjaka parobroda Split, a na poleđini je samo zabilježeno da je snimljena kod Žurkova. I ništa više! Po slici je jasno da je nastala negdje sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća, ali nema pisanih tragova o stradanju parobroda Split kod Žurkova, ni o njegovu vađenju.
A taj ruzinavi dimnjak uistinu pripada parobrodu Splitu koji je kod Žurkova skončao prije 99 godina! Nevolja je u tome što u crnim kronikama iz 1917. piše da je stradao kod Martinšćice, no i to je posve točno. Između Martinšćice i Žurkova, a oba su naselja danas u sastavu općine Kostrena, udaljenost je tek nešto nekoliko kilometara, a Split je stradao na – pola puta.
Vratimo se u 1908. godinu kada je u Splitu utemeljen 'Jadran' Hrvatsko parobrodarsko društvo s.o.j. Iste godine kupljena su dva nevelika, ali još nova teretnjaka: Jadran, građen 1901. i godinu dana stariji Split. Junak naše priče svečano je porinut 23. kolovoza 1900. u Port Glasgowu, u brodogradilištu Anderson Rodger & Co. Tvrtka Clanrye Steamship Co. iz gradića Newryja u Sjevernoj Irskoj odabrala mu je ime Killeavy. Od istoga je vlasnika kupljen i parobrod Speedy, koji je postao Jadran.

Priča o Splitu

Priči o Splitu kraj je došao nenadano brzo, na sam Badnjak 1917. godine. Brod je bio na vezu u Rijeci, pun karbida dopremljenog iz Dugoga Rata. I odjednom požar koji je Splita pretvorio u ploveću bombu. Posada je načinila čudo: zapaljenim je brodom najvećom brzinom isplovila prema Kostreni i tamo ga uspjela nasukati. Kratko zatim teret je eksplodirao, a dijelovi Splita godinama su ostali rasuti po dnu.
Nesretni je parobrod doskora posve zaboravljen. Brodospas je početkom pedesetih godina istražio veliku većinu podrtina na Jadranu, no Split se nigdje ne spominje. Ne spominje se ni vađenje njegovih ostataka. Očito je to bila akcija u stilu 'sam svoj majstor' kako bi se došlo do staroga željeza. Detalji nisu poznati, no moguće fotografija potakne sjećanje nekog od naših čitatelja. Kažimo da je Split je bio dug 44.2 i širok 7.6 metara, mogao je ukrcati 600 tona tereta, a pogonio ga je parni stroj od 700 konjskih snaga. A kako je za života izgledala njegova ciminjera? Fotografiju Splita nemamo, pa pogledajte njemu gotovo jednaki parobrod Oak, također iz sjevernoirskoga Newryja.

Brod Mrav

Kad je o starim brodovima i njihovim fotografijama iz domaćih arhiva riječ nezaobilazan je Nikša Smoje, marljivi kroničar splitske Jadroslobodne, današnjega Jadroplova. Ovoga puta ustupio nam je fotografiju broda Mrav snimljenu 1957. godine. Taj je mali i vrijedni Mrav doživio 58 ljeta, dugo je brodio Jadranom, no njegovih fotografija nema ni za lijek, pa je ova iznimna rijetkost!
Pod imenom Zeemeeuw izgrađen je pradavne 1911. godine u Nizozemskoj, u brodogradilištu Werf de Noord u Alblasserdamu, za tvrtku Vermeer & van den Arend iz Rotterdama. Kad je isporučen taj je teretnjak bio jedan od rijetkih motornih brodova u svijetu. Godine 1919. stiže u Jadranu, gdje će ostati još pola stoljeća! Kupila ga je brodovlasnička obitelj albanskih korijena Daraghiati iz Barija i dala mu ime Daraghiati-I-Dit. Pod albanskom zastavom je plovio do 1927. kada postaje talijanska Darma, a dvije godine poslije mijenja ime u Asteria i seli se na Cres. Vlasnici su joj bili tamošnji poduzetnici braća Blaž i Petar Donvio, te kap. Josip Valentin.
U listopadu 1943. godinu Asteriju su pomeli vjetrovi rata: njemački su je zrakoplovi potopili u Uvali svete Eufemije na Rabu. Izvađena je iz mora u siječnju 1946. i otegljena u Rijeku na popravak. Godinu dana poslije, u siječnju 1947., brod je dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi, odabrano mu je ime Pećine, no pod njim nikad nije zaplovio. Popravak u brodogradilištu 'Viktor Lenac' toliko se otegnuo da je isporučen tek u veljači 1951. godine! A do tada je već dobio i novo ime – Mrav.

Otporni blizanci

Poslije sedam godina u floti Jadroslobodne krenuo je 1958. put Šibenika i zaplovio pod oznakama tamošnje Obalne plovidbe, pa 1960. Dalmatinske plovidbe, te 1961. šibenske Slobodne plovidbe. Neočekivano Mrava 1967. godine kupuje dubrovačka Atlantska plovidba, no samo dvije godine poslije poslala ga u rezalište u Svetome Kaji.
Godinu dana nakon Mrava, u prosincu 1970., na jadranskome groblju brodova skončao je i danas posve zaboravljeni ribarski brod Komiža. Njegovi blizanci Nekton i Nemirna pak plove i danas kao da su u najboljim godina. Sva su tri broda izgrađena u ljeto 1947. u brodogradilištu Odenbach Shipbuilding Co. u gradiću Greece u državi New York, kanalom spojenim s jezerom Ontario. Naručila ih je UNRRA, Agencija Ujedinjenih naroda za pomoć i obnovu, te dodijelila Jugoslaviji.
Ti čvrsti brodovi, dugi tek 25 i široki sedam metara, s dizelskim strojevima Enterprise od 250 KS, bez teškoća su preplovili Atlantik i stigli u Jadran. Jedan je dodijeljen Institutu za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, dobio je ime Hvar, te je opremljen kao znanstveno-istraživački brod. 'Ekspedicija Hvar' trajala je 1948. i 1949. godine, a svojim je dosezima osigurala posebno mjesto u povijest istraživanja mora.

Buran život

Brod je 1949. prepušten Ribolovnom poduzeću 'Jadran', nazvan je Nekton i pod tim imenom plovi i sada.
Drugi brod je po dolasku u Jugoslaviju nazvan Orjen, a dodijeljen je ribarskom poduzeću iz Budve. Kasnije se zvao i Miločer, a 1968. i on je preuređen za znanstvena istraživanja mora pod imenom Nemirna. Danas Nemirna lovi plavu ribu u floti Sardine iz Postira. Oba su ta broda imala vrlo buran život, (pre)često su mijenjali vlasnike, Nekton je čak bio poslan u Sveti Kajo, no nakon tri godine umiranja novi su mu život udahnuli Lovišćani.
A Komiža? I taj je brod dodijeljen Ribolovnom poduzeću 'Jadran', dobio je ime Vis, ali je pod njim brodio nepunih godinu dana. Posebno je zanimljivo napomenuti da je Komiža, zajedno sa Skušom, bila posuđena Brodospasu 1953. godine za veliki posao u Grčkoj. Brod je već u prosincu 1970. poslan u Sveti Kajo, pa je ostalo nejasno zašto se splitsko poduzeće odreklo još novoga i nadasve kvalitetnoga broda. Odgovor možda zna netko od čitatelja Otvorenoga mora..

Naslovnica Nautika