More Nautika

nevjerojatna ruta

Leutom je već oplovio Europu, a sada će ribarskim brodom od Vancouvera, preko pola svita, ploviti do Splita

nevjerojatna ruta
Znanost, kultura, umjetnost – sve je obuhvaćeno ovim projektom koji će dotaknuti mnoge obale, narode, države, civilizacije. To je, kaže Romac, znanstvena i kulturno-istraživačka ekspedicija, stoga ju je udruga "Kulturni susreti" pokrenula sa Sveučilištem u Zagrebu. Udruga ima 500 članova i među njima su, kaže Draško, i nobelovci i oskarovci, znanstvenici, umjetnici, intelektualci.

Možda bih s daleko većom nevjericom slušala planove koje kuje poznati zagrebački ugostitelj Draško Romac, kad iza njega ne bi bila jedna slična i već odrađena priča.

Romac priprema ekspediciju koja bi na ljeto 2017. trebala preuređenim ribarskim brodom krenuti iz Vancouvera, sjevernim Pacifikom uz zapadnu obalu sjevernoameričkog kontinenta, proći Beringovim tjesnacem, oploviti Aljasku i proći arktičkim prostorima Sjeverozapadnog prolaza kojim je tek odnedavno, i to zbog globalnog zatopljenja, moguća plovidba do Atlantika.

E, tu ću na trenutak prekinuti opis rute koja ni iz daleka tu ne završava, da predstavim čovjeka i priču.
I ovu koja se stvara, i onu koja je prošla.

Upamtite gdje smo stali!

Leute moj

Draško Romac ugostitelj je posebnog tipa: uvijek je nekako bio vezan za klubove i kulturne krugove pa ga se mnogi sjećaju još od davnih dana i Kluba filmskih radnika na Britancu. Danas u Zagrebu vodi jedno slično i nadasve popularno mjesto.

Slučaj je htio da sam tamo svratila s prijateljima Anom i Rajkom Grlićem, nedavno, kad je premijerno prikazan film "Ustav Republike Hrvatske". Da toga susreta nije bilo, možda bi nam ova sjajna priča promakla...

Ima šest godina kako je Romac, Zagrepčanin vezan uz more, već tada predsjednik udruge "Kulturni spektar" koja postoji i danas, naumio - i taj naum ostvario - murterskim, sedamipometarskim leutom registracije MU 1098, isploviti s Murtera, obići sva europska mora i sve plovne rijeke, napraviti krug kroz more i kopno, i vratiti se doma.

– Taj sam leut našao u Tisnu, polupotopljen, bokom naslonjen na dno. Kupio sam ga, nisam ga ni pogledao, samo sam ga prebacio kod legendarnog betinskog kalafata Ćira Burtine – desetak je godina bio na navozu.

Kad sam pripremao taj put, svi su se pomalo zafrkavali i nitko nije vjerovao da ću to zaista uraditi. To nikad nitko nije napravio s takvim brodom.

S Murtera je, poslije dva neuspješna pokušaja, isplovio 20. srpnja 2010., pravac Palagruža, pa Vieste u Italiji, oko čizme, preko Sicilije i Sardinije prema Marseilleu. Uplovio je u kanale sa sustavom ustava, preko Rhone stigao do Liona pa Seinom do Pariza.

Poslije toliko godina teško je Drašku više prepričavati to prošlo putovanje, radije govori i mašta o novom.
Ipak, najkraćom mogućom rutom pripovijedanja, spomenimo da je tada brod ostavio kod jednog prijatelja u Parizu. U njegovu dvorištu iskopali su bazen, obložili ga najlonom, napunili vodom... "i tu smo kod Slaveka pohranili leut do iduće godine".



Onda se 2011. vratio u Pariz, spustio brod u rijeku i preko Calaisa doplovio na obalu La Manchea. Naravno, prešao je kanal svojim murterskim leutom te s njim stigao i u London.

Iduća ruta bila je od Londona preko La Manchea natrag do kontinenta, pa Rajnom do Majne, kanalima Majna-Dunav do Dunava, a onda je sve bilo lako... rekli bismo u šali.

Zgadio mu se brod

– Kad danas pomislim na taj put, naježim se. Bila je to velika muka, ali i veliki adrenalinski izazov. Bio sam stalno mokar, brod je puštao na sve strane, dva sam puta padao u more sto milja od kopna. Dio puta sa mnom je bio Pjer Žardin, dio puta bio sam sam...

Svašta se tu događalo! Kad sam se dočepao mirnih riječnih tokova, najteže mi je bilo pristajati, a od Kölna do Osijeka bio sam sam na brodu. I po deset bih puta ponavljao manevar pristajanja na pristaništima Dunava... – veli Romac.

Svakako, Dunavom je iz srca Europe doplovio do Osijeka. Došao je do domovine. Ali ne do doma, najmanje kraja puta.

Slijedila je plovidba Dunavom do Crnog mora, kroz Bospor u Mramorno more, kroz grčka mora i Korint u Jadran, uz albansku obalu, napokon, do Cavtata.

Posljednja dionica bila je do Jezera na Murteru, odakle je i krenuo...

Godinu dana nije dolazio na brod. Kaže – gadilo mu se.

Poslije je Draško Romac mirovao pune četiri godine. Petu je već počeo raditi onaj adrenalinski crv.

I, evo, novi projekt zove se Croatia Borealis - kaže mi da mu je Ante Tomić nadjenuo to ime.

– Zapravo, još sam prije dvije godine rekao jednom prijatelju –- ajmo kupiti ribarski brod u Vancouveru, ajmo proći Sjevernim prolazom!

Tada se polako počela tkati ova, nova priča...

Iskusna ekipa

Zapodjeo ju je Draško Romac s ljudima sa Sveučilišta u Zagrebu, s televizije, sa znanstvenicima i pomorcima i sve se to, nekako, počelo slagati.

– Zamislili smo kupiti taj ribarski brod do tridesetak metara u Vancouveru i opremiti ga za znanstvena istraživanja, za snimanje pod morem i na moru. Potpisali smo i ugovor sa Sveučilištem, u "posadi" projekta su i ljudi iz znanosti: prof. Mladen Janjanin – prorektor za umjetničko područje i međunarodni položaj Sveučilišta u Zagrebu, i Roko Andričević – PhD savjetnik znanstvenog dijela. 

Goran Kniewald koordinator je znanstvenoog dijela projekta, a Đelo Hadžiselimović ja savjetnik za dokumentarni dio jer ćemo cijelo vrijeme na brodu imati tročlanu filmsku ekipu. Imamo i savjetnika za umjetnički dio projekta – to je Dean Jokanović Toumin, njegov koordinator je Gregor Mihaljević, a suradnik je Young Sim Kim.

I ne samo to: Draško ima već i kapetana broda, to je Ante Kragić, i zapovjednika stroja, Marka Valčića. Nedavno je razgovarao i s Kristijanom Curavićem, roniocem koji ima golemih iskustava u sjevernim predjelima.

Znanost, kultura, umjetnost – sve je obuhvaćeno ovim projektom koji će dotaknuti mnoge obale, narode, države, civilizacije. To je, kaže Romac, znanstvena i kulturno-istraživačka ekspedicija, stoga ju je udruga "Kulturni susreti" pokrenula sa Sveučilištem u Zagrebu. Udruga ima 500 članova i među njima su, kaže Draško, i nobelovci i oskarovci, znanstvenici, umjetnici, intelektualci.

Mi se sad vratimo tamo gdje smo stali.

Neiscrpna inspiracija

A stali smo u arktičkim prostorima Sjeverozapadnog prolaza. Malo ih je koji su kroz njega ušli u Atlantik. Ekspedicija nastavlja put uz obalu Yukona i Sjeverozapadnog teritorija, Nunavuta i Quebeca, zatim Newfoundlanda i Labradora do Greenlanda, gdje će završiti arktički dio ekspedicije.

Predviđeno je sto dana plovidbe od isplovljavanja iz Vancouvera.

Drugih sto dana trebalo bi početi na Islandu u lipnju 2018. Ruta vodi do Engleske, ispod Skandinavije do Sankt Peterburga, a zatim južnoruskim rijekama i kanalima, preko Moskve do Crnog mora, pa sad već poznatim putem iz prve priče kroz Bospor u Mramorno more, Egejsko, Jonsko do – Jadranskog i Splita kao luke u kojoj ekspedicija završava.

– Ruta koju smo zamislili pruža neiscrpan izvor inspiracije na svakom planu, od znanstvenih istraživanja do komunikacije s lokalnim zajednicama u lukama u kojima ćemo pristajati. Smjenjivat će se u posadi istraživači i studenti iz raznih područja društvenih i prirodnih znanosti.

Ukrcavat ćemo u posadu i studente i znanstvenike iz zemalja kojima prolazimo, sa sveučilišta u Vancouveru odmah smo dobili pozitivan odgovor, uključit će se i sveučilište s Islanda. A dokumentarna serija koju ćemo napraviti, o čemu brine Đelo Hadžiselimović, bit će možda najdalekosežniji proizvod ovoga projekta.

Suradnja s Vlahovichem

Draško Romac će se početkom prosinca sresti s Mikeom Vlahovichem, američkim ribarom podrijetlom iz Sumartina, koji je, kad je nestalo ribe, svoj ribarski brod opremio na sličan način, s univerzitetom Washington sklopio ugovor pa sad sa studentima, ali i drugim grupama organizira ekspedicije oko Aljaske i razne druge studijske i društvene aktivnosti.

O njemu je "Slobodna" pisala ljetos, a u međuvremenu je, prošlog mjeseca, dobio i najviše američko državno priznanje za zasluge u promicanju maritimne baštine. Predsjednik Hrvatsko-američkog društva u Zagrebu Goran Stojanović, inače vlasnik bracere "Gospa od mora", surađuje s Vlahovichem pa će zajedno dati ruku i Drašku Romcu, čije se ideje dobrim dijelom poklapaju s Vlahovichevima (iako su Romčeve rute daleko duže i sveobuhvatnije), a da se nikad nisu sreli niti znali išta jedan o drugome.

Jednostavno, more ih je naplavilo na isto mentalno žalo. More će ih i odnijeti s njega, pa se možda sretnu u plovidbi negdje oko Aljaske...


Ovisnik o adrenalinu

Kad mi je Draško Romac pričao sve svoje muke u plovidbi leutom kroz Europu, od čega ovdje nije zapisano niti jedan posto, pitala sam ga koji ga vrag tjera na sve to i koji mu je Bog da sad opet kani putovati nemogućim morskim rutama poput Sjeverozapadnog prolaza.

- Što me tjera? Adrenalin. Samo i jedino adrenalin. Adrenalin je vraška stvar: pa, zašto bi inače ljudi skakali s nekih litica u provaliju ako mogu lijepo i polako sići okolo!

Brod i oprema ostat će u Hrvatskoj

Drašku Romcu nije na pameti, recimo, unajmiti brod u Americi pa ga vratiti kad ekspedicija završi:

- Ne, ne to, moj cilj je brod dovesti u Hrvatsku i darovati ga, recimo, Institutu Ruđer Bošković - Postaji Martinska u Šibeniku, da svima služi za istraživanja na moru. Naravno, brod svakako treba ostaviti tamo gdje će biti održavan i u funkciji, to je moja osnovna ideja, pa ćemo vidjeti...

 

Naslovnica Nautika

NAJČITANIJE

VIŠE IZ RUBRIKE