Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Kako je Brigitte Bardot postala Nela Eržišnik

Kolinda Grabar-Kitarović već odavno obilazi Hrvatsku i birače

Priča mi prijateljica anegdotu sa svog bračnog putovanja. Probudila se, veli, tog sunčanog jutra u hotelskoj sobi taman kad su se prve zrake sunca probijale kroz dopola spuštene rolete. U trenu su stvorile aureolu oko njezine duge raspuštene plave kose, napunivši sobu onozemaljskim sfumatom. Pogledavši se u ogledalo nasuprot krevetu, pričini joj se da umjesto sebe u zrcalu vidi mladu i doboga erotičnu Brigitte Bardot. Lagano prodrma usnulog supružnika i maznim mu glasom šapne na uho: „Ljubavi, na koju te glumicu jutros podsjećam?“. On otvori jedno oko, pogleda je, promrmlja: „Ista si Nela Eržišnik“, i okrenuvši se na drugu stranu u trenu zaspi.

Mora biti da se poput moje frendice ovih dana osjeća Kolinda Grabar-Kitarović. Nakon što je u uredu primila Željkicu Markić i tako poslala signal što misli o referendumu (kojim bi se srezala prava manjinaca), krenula u još jedan nalet na premijera Plenkovića (kojemu su oni uvijek čuvali leđa) i Vladu zbog odgađanja reformi, zanemarivanja demografskih problema te dala podršku Mostu. Predsjednica se zacijelo osjećala kao mlada i poželjna Brigitte Bardot. Kao prelijepa udavača kojoj su silni politički prosci pred vratima ne bi li joj produžili mandat na Pantovčaku ili je – još bolje! – posjeli u premijersku fotelju.

Suzdržana Crkva

A onda je stiglo suočenje s brutalnim činjenicama. Plenkovića, kako stoje stvari, njezin udar nije baš razdrmao pa je i njezin poziv da sazove posebnu sjednicu Vlade na kojem bi sažvakavala opća mjesta o demografiji odbacio kao čistu besmislicu. HDZ-ova desnica kojoj se ponudila kao nova barbika u stranačkoj kući lutaka zacijelo će joj na kraju kazati „baj baj“.

Zapravo, kalkulirat će sve do raspisivanja novih predsjedničkih izbora i po običaju donijeti odluku sukladno s onom „ima li mene tute“ pa, shvativši da im egzhibicionistica s Pantovčaka s ovlastima manjim i od predsjednika kućnog savjeta, nikako ne može biti od koristi. Tim prije što joj možebitni protukandidat neće biti nitko od „crvenih“, na čijem bi se demoniziranju moglo mobilizirati desničarsko izborno tijelo, već samo netko s Plenkijevim blagoslovom.

Markićkini aktivisti, koje je tako toplo podržala predsjednica čim je skontala da su prikupili dovoljan broj glasova, zacijelo će se brzo suočiti s problemima nakon pravorijeka Ustavnog suda pa će imati dovoljno brige i u vlastitu dvorištu dok će se Crkva, koja joj je bila na pomoći u nadmetanju s agnostičkom lignjom Josipovićem, znajući u koga su škare, sukno i državna kasa, poslovično „suzdržati“ od izravnog uključivanja u klinč između Pantovčaka i Banskih dvora.

Uostalom, ma koliko da se trsila i prije reizbora osnažiti svoje startne pozicije te dohraniti iluziju o vlastitu značaju, aktivnosti, političkom utjecaju i moći, posljednjih mjeseci Predsjednici pada rejting. Ništa čudno zna li se da su njezine operetne ekskurzije po županijama, baš kao i vikend-izleti u inozemstvo u sezoni rasprodaja u "Macy'su", sve više protumačeni kao logičan spoj njoj ugodnog a svima drugima beskorisnog arčenja državnog novca.

Uostalom, balon samodopadnosti i tragikomične „selfie-prisutnosti“ guranjem uz ozbiljne svjetske igrače, lijepo su ispuhali Ameri kad joj na predstojećoj konferenciji o „uspravnici“ nisu ponudili ulogu govornika. Pa je, eto, famozna „uspravnica“ – baš kao i predsjedničina isprazna „vanjskopolitička inicijativa“ garnirana poziranjima pred Bijelom kućom, guranjima u prvi red s političkim selebima ili skandaloznim izjavama „dijaspori“ – postala klizište. Iliti – silaznica.

Razum i hormoni

Najnovije izjave Kolinde Grabar-Kitarović posve su na tragu dosadašnjih joj aktivnosti, zapravo izdajnički otkrivajući politički „kapacitet“ njihova tvorca. Iza kojeg stoji prozirni populizam. Predsjednica je tako ovih dana u svom napadu na Plenkovića, osim cimanja općih mjesta poput demografije i blokiranih, udarila po „političkim elitama“ kojima su, veli, Markićkini potpisi za raspisivanje referenduma poslali jasnu poruku „da žele promjene“.

Kao da ona nije najbolji primjer tih i takvih „elita“ koje su je – pored ostaloga - kao bezličnu činovnicu u MVP-u ustoličile na Pantovčaku a prije toga gurnule u Washington, omogućile školovanje djece u inozemnim školama, vozikanje DC-jem službenim automobilom u privatne svrhe, pa i lukrativno uposlenje za supruga? Ja sam za reforme – kliče predsjednica, obrušivši se na Vladu što ih nije već provela.

No istovremeno će, uz nareske kulenove seke, salenjake i primjereno rashlađena erdutska vina, za svoje slavonske turneje poručiti da bi županije trebale dobiti „punu slobodu u kreiranju politika koje nisu državne“. I tako – umjesto da se gargantuovski apetiti uhljebljenih niškoristi srežu na najmanju moguću mjeru – dala svoj glas za jačanje lokalnih šerifa i njihove korupcijske mreže.

Jedan od komentatora s desnice koji Plenkovića napada gotovo jednakom žestinom kao i „zločinca Tita“, ovih je dana, ni ne sluteći koliko je u pravu, napisao da premijer Hrvatsku voli razumom a predsjednica, kao praktična vjernica i domoljub, srcem. Vraški točno. Voli je baš onako kako je vole navijači „repke“: hormonima koji pomahnitaju čim se isključi razum.

Naslovnica Zona sumraka