Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko GALL

Pusti nek traje, dok traje, dobro (nam) je

U Plenkovića su i škare i financijsko sukno od kojeg se Kaptolu kroji raskošni habit

Među njima je zaiskrilo, jedni bi malo pišili, a drugi kakili, no ma kakve im bile fiziološke potrebe, ni Kaptol ni „Plenkijev“ HDZ neće otvoreno zaratiti, razvrgnuti brak oltara i trona, niti promijeniti ćud. Onima prvima, bez obzira kako prošao sutrašnji prosvjed protiv Istanbulske konvencije na splitskoj Rivi, ni na kraj pameti nije da se ozbiljno pofajtaju s „mrskim“ Andrejem Plenkovićem.

Iako ga – ako je suditi po porukama kaptolskih satelita iz klerikalnih i desnih „građanskih udruga“ – drže izdajicom, karijeristom kojem je milija naklonost Bruxellesa negoli hrvatski interesi, petokolonašem SDP-a ili prijetvornim katolikom koji ide u crkvu i pohodi sakristije samo kad mu trebaju glasovi vjernika…

Sve dok je Plenković jači od unutarstranačke oporbe – a jest jer to potvrđuje golema većina županijskih organizacija koja je za ratifikaciju Konvencije – te i dalje na vlasti, u njega su i škare i financijsko sukno od kojeg se Kaptolu kroji raskošni habit. I to kakav…

Vlada je, nije tajna, u minule tri godine Katoličkoj crkvi dala 1,925 milijardi kuna. Iliti 640 milijuna kuna godišnje. Tom se pozamašnom iznosu moraju dodati još i „novčeki“ koje Crkvi legnu na račun od gradova, općina i županija za financiranje raznih manifestacija te obnova crkava i župnih dvorova.

Veliki zaokret

Kamo odlazi taj silan novac? Naravno, lijepi dio se potroši na plaće klera, ali i za mirovine svećenika bez mirovinskog osiguranja. Za plaće oko tri tisuće vjeroučitelja – koje, gle apsurda, „sekularna“ država plaća, ali ih postavlja i smjenjuje samo Crkva! – ode oko 750 milijuna kuna. No – kako bi kazale reklame – to još nije sve.

Famozno dušebrižništvo svećenika u vojsci i policiji također se hrani na državnim jaslama. Ministarstvo obrane je u posljednje tri godine za Vojni ordinarijat trošilo oko osam milijuna kuna mjesečno, dok MUP svoje dušebrižnike plaća oko 1,5 milijuna kuna godišnje.

Vlada naravno plaća i dužebrižništvo u bolnicama i socijalnim ustanovama za koje su u tri godine Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo socijalne skrbi – dva resora koja poslovično nemaju novca ni za temeljnu djelatnost - izdvojili šest milijuna kuna.

Stoga ma koliko da su im srcu miliji Davor Ivo Stier, Miro Kovač, Milijan Brkić ili možda Karamarkova sljedba s likovima poput Culeja i Đakića, Kaptol neće s Plenkovićem otvoreno zaratiti niti otvarati front koji bi možda u Banske dvore doveo Crkvi nesklone „uljeze“. Barem dok nisu sigurni da je njegovo vrijeme isteklo, a desničarski zdrug spreman za preuzimanje vlasti. A zacijelo nije.

Jer, do sada „pučisti“ su se malo preračunali i precijenili. Na određeni način pokazao je to i famozni intervju predsjednika HBK Želimira Puljića katoličkom radiju koji je „liberalna“ strana interpretirala kao „veliki zaokret Crkve“, a desnica i katoličke udruge kao „podvalu“ i krivu medijsku interpretaciju.

Možda se dobri biskup doista malo zaletio, možda su mediji manipulirali njegovim riječima, a možda je – zašto i to ne uzeti u obzir – cijela ta ujdurma „probni balon“ koji je pustio Kaptol. Kojim se, ne prođe li planirani unutarstranački puč podržan medijskom i uličnom ofenzivom klerikalne turbodesnice, ipak ostavlja mogućnost za pakt s Plenkovićem.

Zanimljivo je da je i Željkica Markić, dosljedna u svom stajalištu da je HBK apsolutno protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, kazala da je premijer ipak interpretativnom izjavom pokazao spremnost „uvažiti brojne prigovore građana, HAZU-a, Matice hrvatske i HBK o štetnosti ratifikacije Istanbulske konvencije“. Domaće su klerikalne i desne udruge možda doista bogato sponzorirane iz inozemstva, no, kvragu, nije pametno gristi ruku koja te hrani. Ili makar dohranjuje.

Uostalom, kako je to kazao i HRAST-ov Ilčić, svatko tko pozna Crkvu, zna da mora detaljno i pažljivo iščitavati sve što je ona rekla. Odnosno – u konkretnom slučaju – i porekla. Makar i kad Plenkoviću proročki dvosmisleno veli „ibis redibis numquam peribis in bello“. Zareze je lako umetnuti poslije.

Politički svrzimantijaši

Kao i Crkva, i HDZ kalkulira, pa se možda nategnutom čini teza da bi Plenković, ne bude li veliki odjek sa splitskog prosvjeda, krenuo u izravan obračun s oponentima u vlastitoj stranci. Pa da, recimo, iz nje hitro izlete Stier, Kovač i jataci. Teško.

Ne samo zbog opasnosti od temeljitog raskola u stranci i katastrofalnog raspleta krize koji bi možda vodio i do novih izbora, već zbog karaktera HDZ-a. Koji je uvijek bio ideološki oksimoron.

Još od Tuđmanovih dana kad su u ime nikad ostvarene „velike pomirbe“ „barakaši“ – redom bivši visoko pozicionirani partijski funkcionari i udbaši - u roštiljnici NK Jaruna osnivali antikomunističku turbo-hrvatsku stranku pa do post-Karamarkovske epizode s „briselskim ćatom“ Plenkovićem kojemu sekundiraju desni Milijan Brkić i bogobojažljivi Stier.

Kao stranka HDZ je oduvijek bio utočište političkih svrzimantijaša te jednostaničnih političkih organizama (od Šošićeve Hrvatske stranke do pravaških mikroskopskih frakcija ili stranaka-lišajeva poput HRAST-a) koji su si u koalicijskom zagrljaju umišljali veličinu i značenje.

Uz dodatak, naravno, političkih bioloških otopina spremnih za služenje svakom novom gospodaru, oportunista svih boja, „tehnomenadžera“ nezasitna apetita za glodanje državnog novca te „tvrdih“ desničara s neskrivenim simpatijama prema režimu koji je u Jasenovcu postavljao operetu „Mala Floramye“ i natjecanja u malom nogometu.

Bez obzira na to hoće li na čelu biti „europejac“ Plenković ili „bogobojažljivi“ Stier, ništa se tu neće promijeniti. Kao ni na Kaptolu, pa će unatoč aktualnom klinču obje strane i dalje dvoglasno pjevati onaj znani "Valjkov" refren „pusti nek traje, sve dok traje – dobro (nam) je“.

Naslovnica Zona sumraka