Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko GALL

Jasno je tko je tu lud, a tko zbunjen... A ima li normalnog?

Kad sam prije koju godinu pisao o poželjnoj "velikoj koaliciji" između SDP-a i HDZ-a, činilo mi se da bi ta oksimoronska tvorba ipak bila manje zlo od populističkog Mosta i njihove nepodnošljive lakoće svođenja bitnog na nebitno. Ili pak od Živog zida Pernara i Sinčića kojima, i onda i danas, sjajno priliježe cinična opaska Arsena Dedića o jednom domaćem estradnom velikanu čija je "karizma neokaljana (političkim) talentom".

Priznajem, bio sam u krivu. Naravno ne zato što je Most u međuvremenu prestao biti družba lokalnih mudrijaša s golemim političkim ambicijama koje počinju i završavaju u domeni "delikta nemišljenja" a Živi zid platforma za ekshibicionističke ispade pred kamerama. Fulao sam sto-posto zbog potpunog sunovrata obaju nesuđenih koalicijskih partnera. Čiji bi brak iz interesa koji zaziva Milijan Brkić, danas i sutra bio nalik grupnjaku "ludih" i "zbunjenih".

Psihijatrijski poremećaj

HDZ, naime, već dulje vrijeme djeluje kao stranka s ozbiljnim "psihijatrijskim poremećajem" koji medicina definira kao shizofreniju. A ona, veli školski jezgrovito objašnjenje, "primarno pogađa sposobnost razmišljanja, s otežanom percepcijom stvarnosti, što uzrokuje promjenu ponašanja i neugodne osjećaje, te slabim izražavanjem emocija".

Spomenuti poremećaj najčešće uključuje "halucinacije, paranoju, bizarne deluzije, ili neorganizirani govor i misli" koje su "praćene značajnim socijalnim i radnim disfunkcijama".

Pretjerano? Neće biti. Recimo, otežanu percepciju stvarnosti pokazao je ovih dana premijer dičeći se pred europskim parlamentarcima sjajnim rezultatima njegove Vlade; paranoja od jugonostalgičarskog, i antifašističkog, pederskog i rodnog zla trajno je stanje, bizarnih je deluzija (posebice veličine) kol'ko voliš, a o kroničnom nedostatak empatije te socijalnim i radnim disfunkcijama podobnih uhljebljenika i da se ne govori.

Tu je, naravno, i problem disocijativnog poremećaja osobnosti iliti, pučki rečeno, podvojenost ličnosti. Ili stranke. Pa dok se prvi čovjek Vlade i stranke hvasta kako ostvarujemo blistave rezultate i eto samo smo na korak do zemlje "meda i mlijeka", koju je proročki u prvom obraćanju javnosti najavila netom izabrana predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, njegov pobočnik Milijan Brkić istodobno s govornice u Frankfurtu grmi o 250 tisuća iseljenih u bijegu iz i od Hrvatske.

I tako, revidirajući svoj negdašnji stav da su razlog za bježaniju udbaši i "komunističke vlasti", otvoreno cinka stranku čiji je potpredsjednik. Pa šćeto-neto tvrdi da su razlozi za iseljenički tsunami kolektivna apatija društva te "korupcija, sporo pravosuđe, kriminal, nepotizam, ideološke podjele...".

Odnosno – slijedi logična izvedenica – za egzodus je kriva stranka koja je desetljećima na vlasti te temeljito okaljana aferama od "Fimi-Medije" do "Agrokora", sustavnim očijukanjem s ustašofilijom, korupcijskim skandalima, bizarnim likovima u Vladi, poput onog "nedrka" kojemu su žene "u one dane" neuračunljive, nepotizmom, stranačkim kadroviranjem podobnih u sudstvu i javnim poduzećima, pogodovanjima odabranima... Ili ortačkim ugovorima, koji baš ovih dana novo značenje dobivaju u isisavanju posljednjih kapi krvi iz "Agrokora"...

Grobar Bernardić

Da je spomenute ocjene kazao netko od oporbenjaka, a ne "šatoraški" guru i stranački jastreb, u trenu bi mu se na glavu izlila puna kibla i na još vlažnu tintaru nalijepile etikete izdajice, jugonostalgičara, komunjare i, naravno, mrzitelja svega hrvatskoga. Iako je – gle apsurda – Vasina dijagnoza apsolutno točna jer iz Hrvatske se ne odlazi zbog europskih zakona o slobodnom protoku radne snage već se iz nje bježi. I glavom bez obzira i trbuhom za kruhom.

Ovako izravne optužbe na račun HDZ-a, koji je toliko dugo na vlasti da i ne može biti doli glavni krivac za turobnu sliku Hrvatske, danas iz SDP-a nećete ćuti. Barem ne za ozbiljno bez populističkih floskula "di su pare?".

Još manje o Plenkovićevu partneru i metropolitanskom šerifu s punom ladicom optužnica s kojim divani SDP-ov predsjednik skidajući pred njim i hlače i gaće ne bi li se spriječila ovrha stranke zbog duga za – gle apsurda – davnašnju kampanju "doživotnoga" gradonačelnika tada još u SDP-ovu dresu.

Jer, SDP je odavno "zbunjen". Stranka bez lidera i identiteta; kadrovski opustošena – još od Račanovih "pišit-ću-kakit-ću-dana" kad je od oporbene postala oportunistička partija – lišena uporišta u bazi i "intelektualnoj" nadgradnji, srozana Milanovićevim zdrugom guzouvlekača i raskoljena sukobima frakcija spremnih za vazelinsku službu svakom novom/budućem šefu s karizmom vrtnog patuljka ako će im osigurati sinekure.

Bernardić je tako, ni kriv ni dužan, kao političar profila islandskog lišaja, postao grobar stranke koja je, poput osuđenika na smrt u nekom američkom zatvoru, samo "mrtvac koji hoda". Politički autist taman po mjeri nekog budućeg stranačkog lidera poput "asa iz rukava" Tonina Picule, ako mu kojim slučajem padne na um da bruxellesku hladovinu zamijeni za sjenoviti ured na Iblerovu trgu.

Velika koalicija koju zaziva Milijan Brkić, bude li ikad ostvarena, mogla bi pozajmiti ime iz popularne serije "Lud, zbunjen, normalan". Tko je tu lud a tko zbunjen, posve je jasno, no tko je tu normalan? Svi koji na vrijeme kliznu nekamo drugdje.

Naslovnica Zona sumraka