Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Zlatko Gall: Dan antifašističke borbe samo je još jedan neradni dan u kalendaru, predlažem da se ubuduće zove Dan hrvatskog licemjerja

zvijezda, tuđman i bobetko

Imali smo Duhove i proveli ih radno pa neradno Tijelovo da bi se - o sretnog li nam kalendara - i četvrtak nakon njega opet ukazala prigoda za spajanje blagdana i vikenda u četverodnevni „mini urlaub“. Ovog puta umjesto katoličkog blagdana obilježavamo Dan antifašističke borbe.

Molim? Da, baš tako jer unatoč svim onim silnim miniranim, krampovima i pikamerima polupanim, devastiranim i zapišanim spomenicima iz NOB-a; promijenjenim ulicama i sustavnom pokušaju prekrajanja povijesnih fakata - vjerovali ili ne - Dan antifašističke borbe 22. lipnja je državni blagdan. Gdje to ima? Pa, možda doista samo u Hrvatskoj.

Glavno da se ne radi

I tako je četvrtak opet neradni dan. Blagdan. I baš kao što je Tijelovo - budimo pošteni - za mnoge bilo tek sjajna prigoda za spajanje blagdana s vikendom ili možda dan kad se slavi The tijelo supermodela Ellie Macpherson zvane The Body, tako je i Dan antifašističke borbe samo još jedan crveno otisnut neradni dan u kalendaru. A trebalo bi ga obilježiti. I svakako preimenovati. Predlažem da ubuduće bude Dan hrvatskog licemjerja.

Zašto? Pa zato jer se do antifašizma, partizanskih boraca - a ponajviše Dalmatinaca koji su ginuli od Sutjeske i Neretve do Trsta, uloge koju su hrvatski (i svi drugi) partizani imali kao dio pobjedničke Savezničke koalicije i uspomene na heroje, drži manje negoli do dvojca kojem se i danas pjeva uz rimu o „zori“ i „danu“.

I zato bih se okladio da će se državni praznik obilježiti kao i svih posljednjih godina: s figom u džepu. I pokojim vijencem koji će zacijelo položiti dužnosnici iz pričuvnog ešalona.

Dao bih se također kladiti (no koeficijent će biti mizeran) da će mnogi od njih i ove godine biti „opravdano odsutni“, hvatajući boju na nekoj plaži ili pak „šćeto neto“ odbiti zapaliti svijeću ili staviti cvijet uz one rijetke preživjele spomenike antifašizmu. Jer na njima je - ako je odavno već nisu otukli - crvena zvijezda. A ona, čak ni kad je „heinekenova“ nije ovdje dobrodošla. A i zašto bi...

Pa bila je, čuli smo to nebrojano puta, i na kacigama vukovarskih krvnika, otisnuta na odlukama prijekih sudova koji su punili Hude i ostale jame; desetljećima trajala kao mrski simbol totalitarizma i zla kojem smo kazali povijesno „ne“.

Je li možda bila i nešto drugo? Makar u vrijeme dok su je na „titovki“ nosili Franjo Tuđman i Janko Bobetko... Je li i onda bila simbol totalitarizma i zločina „crvenih“? Ili je Franji na kapi, a kasnije i na šeretski nakrivljenoj generalskoj „šapki“ umjesto zvijezde bila značka FK Partizan, sitnovez iz Hrvatskog zagorja, stručak ljubičica ili ruža hrvatska?

Narod bi rekao, jebi ga tako ti je to, Einstein dodao „sve je relativno“, Latini ispalili svoju „quod licet iovi non licet bovi“ a Krleža dodao „ni med cvetjem ni pravice“.

Iako je, rekoh, državni praznik i neradni dan, prava je šteta da se eto baš 22. lipnja nije iskoristio za referendum o promjeni imena Trgu maršala Tita u Zagrebu. Tako bismo svima oglasili da smo doista vjerodostojna i demokratska država u kojoj svi njezini građani imaju ista prava. I oni koji drže da je dan oslobođenja dalmatinskih gradova od fašista zapravo dan njihove okupacije i oni koji će se uz prigodne govore naći na Trgu maršala Tita.

Spomenuti skup organizira Antifašističke liga RH uz podršku antifašističkih udruženja i stranaka ljevice, a budući da je dežuran slogan „Trg je naš“, bit će baš zanimljivo vidjeti što o tome misle sudionici inače redovnih performansa na kojima se zahtijeva promjena imena trgu pred kazalištem. Uz poučne poruke o Titu vampiru, satrapu, zločincu... Hoće li i njih biti na Trgu? Vjerojatno hoće.

Glavno da je IN music

I eto nove atrakcije za metropolu u kojoj, još i više nego li u operetnoj smjeni straže na gornjem gradu, mogu uživati brojni strani gosti. I posjetitelji IN musica.

Kakva bi to tek poslastica bila za svjetske medije! I promocija Hrvatske kao jedinstvene destinacije u kojoj se, recimo, istog dana obilježava državni praznik Dan antifašističke borbe i ukida ime trga predvodnika te borbe i antifašističkog maršala; istovremeno slavi pobjeda nad fašizmom i pjevaju ode domaćim fašistima, a možda čak na istom pločniku zavijore barjaci s petokrakom i crni stjegovi s poučnom porukom „za dom spremni“...

To je ionako „stari hrvatski pozdrav“ ili javka iz Domovinskog rata. I bit će sve dok se famozno Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću koje je Vlada Andreja Plenkovića osnovala u ožujku konačno ne oglasi i da svoj pravorijek. Možda baš prigodno za idućeg obilježavanja Dana antifašizma.

Naslovnica Zona sumraka