Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Za psihijatriju spremni

Kakve bi reakcije danas izazvao spomenik s crvenom petokrakom u Vukovaru, u Škabrnji ili na nekoj čuki iznad Dubrovnika s koje su crnogorski rezervisti u uniformi i s oznakama JNA tukli po Gradu? Nemojte mi kazati da bi to prošlo lišo i bez punta. Onako k

Otvorili ste jutarnje novine ili neki od portala i u glavu vas je, poput malja, udarila vijest da je srbijanski ministar rada, boračkih pitanja i socijalne skrbi Aleksandar Vulin pozvao Europu da stane na kraj bujanju fašizma (odnosno ustaštva) u Hrvatskoj. Kao i svakom pravom Hrvatu kojem se zacrni pred očima kad čuje i samo ime notornog ministra – tužibabe kojem je u opisu radnog mjesta opanjkavanje Rvata – šikne vam krv u moždane, a s usta sklizne sočna psovka na račun "četničke žgadije". Vječitih zatornika sveg hrvatskoga i agresora krvavih ruku koji opet bjesomučno vrte sve stare laži i podvale iz bogatog repertoara srpske antihrvatske propagande. Pa kome to oni dijele lekcije "mamuliimnjihovu" – pomislili ste.

Pa nisu li im na vodećim funkcijama dojučerašnji četnici, nije li im đeneral Draža narodni heroj, četnici antifašisti, Milan Nedić u procesu rehabilitacije, a zločinac Šešelj poslanik u Skupštini Srbije... A nas, eto, hebu zbog bijelog ili crvenog prvog polja na grbu i opanjkavaju zbog starog narodnog pozdrava "Za dom spremni". Pozdrava uz koji se ginulo u Domovinskom ratu.

Sramotna podvala

I ubijalo u onome prije njega. U Staroj Gradiški, Jadovnu, Jasenovcu... U tom istom Jasenovcu u kojem je prošlog tjedna postavljena komemorativna ploča poginulim HOS-ovcima s uklesanim "Za dom spremni". Što je čin koji nije uzbudio baš nikoga s "naše" strane, no doslovno je raspizdio one "druge".
Naravno, "mrzitelje svega hrvatskoga". Bez obzira na to jesu li etnički Hrvati poput Zorana Pusića, predsjednika Antifašističke lige Hrvatske, ili pak Srbi. Oni iz Srbije poput cinker-ministra Vulina ili pak domaći poput, naravno, Milorada Pupovca, predsjednika Srpskog narodnog vijeća.

I na ovom mjestu roleta pada. Čvrsto poput čelične zavjese, podijelivši ne samo potencijalne čitatelje, nego i cijelu Hrvatsku na dva dijela. Na one koji će Zlatku Gallu opsovati mater kao "narkorokeru", "komunjari" ili "jugomasonskom" i "po zlu poznatom antihrvatskom novinaru", te na one – a ipak i tih ima – koji će se zajedno sa mnom zgroziti na svinjariju s jasenovačkom spomen-pločom. Svinjarija? Da, baš tako.

Ajmo za tren povući neke paralele i postaviti neka pitanja. Recimo, kakve bi – bez obzira na to što o ZAVNOH-u i antifašizmu veli ustavna preambula – reakcije danas izazvalo spomen-obilježje partizanima s crvenom petokrakom podignuto u Vukovaru? Tamo gdje ni ćirilica nije prošla... Ili u Škabrnji ili na nekoj čuki iznad Dubrovnika s koje su crnogorski rezervisti u uniformi i s oznakama JNA tukli po Gradu?
Nemojte mi kazati da bi to prošlo lišo i bez punta.

Možda se ne bi baš podizali novi šatori i marširalo na državne institucije kao u vrijeme "nenarodne" Milanovićeve vlasti, no sumnja li itko da bi spomenik nekim (ništa manje našim) palim borcima bio ocijenjen kao ljuta provokacija; kao pljuvanje na još svježe grobove branitelja i nevinih žrtava, kao propagandna podvala kojoj je cilj relativizacija žrtve i agresora...

Bi li išta pomoglo uvjeravanje da partizanska zvijezda iz 1941. nije ista kao ona vukovarska pedeset godina kasnije ili možda argument da nisu baš svi koji su se s njome na "šapki" borili ili školovali (od Franje Tuđmana do Damira Krstičevića) neupitni "bad JNA boys". Moš mislit!

Vulinove bedastoće

Zacijelo je to utuživo, no, eto, zbog svojih bedastih i nediplomatskih izjava, za mene je ministar Vulin – politički ekshibicionist, cirkusant ili – ako ćete – politička budala.

No, ako – kako veli i omiljena anglosaksonska poslovica i album El Bahateeja – "svaki pas ima svoj dan", ni svaka budala nije uvijek budalasto neuvjerljiva. Jer, kako god je vagali, činjenica da je u Jasenovcu na spomeniku hosovcima uklesan notorni ustaški pozdrav – užasavajuća je. Baš kao što su užasavajuće riječi književnice Ivane Šojat u tekstu koji je u Hrvatskom tjedniku i na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća plasiran s podnaslovom: "Moramo li trpjeti klevete Mire Furlan i Rade Šerbedžije koji su odlaskom iz Hrvatske baš u majčicu im Srbiju umjetnički legitimirali Miloševićevu agresiju". Kakav užas i besramna laž (koja ni u jednom djeliću nema veze s istinom), a kojoj je valjda jedini cilj otvaranje sezone lova na nepodobne.

Onako kako se to i inače radi, bujicom govora mržnje, televizijskom slikom ili objavama na portalima uz olako etiketiranje i poziv na linč svih koji idealno ne liježu u "domoljubnu" Prokrustovu postelju. Napravljenu po guštu desnog (i onog još desnijeg izvanstranačkog) krila HDZ-ovih bukača, crkvenih talibana iliti džihadista ekstremnog katoličkog svjetonazora s nultom tolerancijom prema svakome tko se usudi misliti i kazati drugačije. O "hosovskom" domoljubnom pozdravu, o konvertitima i lustraciji, o stavovima na drugom polu od onih Željkice Markić, Hasanbegovića, Glasnovića, Culeja, Brune Esih...

Ustaštvo u Hrvatskoj nema baš puno pravo građanstva, pa ni po gradovima ni u selima ne bauljaju horde u crnim odorama s isukanim kamama. Ekstremne (stranačke) desnice – za razliku od mnogih zemalja unutar Europske unije, pa i same Srbije – nema u parlamentu jer je, najkraće rečeno, na izborima debelo "popušila".

Čak je i onaj uzlet za doba Karamarkove vladavine, kad su u Sabor utrčali i predstavnici jednostaničnih pravaških političkih organizama, bio kratkog vijeka uz bolno prizemljenje u brutalnu stvarnost. Vulin, dakle – lupa bez veze!

Kao Helen Keller

No, zar zbog toga treba gumicom prebrisati marširanje crnih uniformi i zastava Kninom ili "Za dom spremni" u Jasenovcu? Pa da i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Plenković danima glume Helen Keller te ne vide, ne čuju, a nit' da zucnu o Jasenovcu, a ni o sitnim i krupnim podvalama, o ustaškom pozdravu, pa ni o budućnosti ćirilice u Vukovaru... O svim sitnim "ustašlucima" i krupnim nestašlucima kojima se i gospođi predsjednici i premijeru potkopavaju autoritet i imidž do kojeg im je – makar prema vani – tako vraški stalo. Zašto se prave blesavi?

Zacijelo zbog "mira u kući". Onoj vladajućoj, HDZ-ovoj, čiji je šef i aktualni premijer očito ili nesklon ili pak nesposoban za "velike geste". Poput one Sanaderove kad je bez krzmanja efikasno riješio problem spomenika Juri Francetiću, a u stranci ušutkao ekstremno desnu oporbu.

Plenković to ne čini. Možda zbog uvjerenja da efikasnije od svakog bagera "tiha voda brege dere". Čak i kad je riječ o – kako se računa – petini HDZ-ova turbo-desnog članstva. Pa će s njom bez izravnih konfrontacija, s "pišit ću – kakit ću" odlučnim "možda". Plenkovićevski fino i u rukavicama.

Iako ga tom istom rukavicom – u kojoj se, kao u crtićima Popayea, može naći i potkova – sve više lupaju po licu. Ovaj put čak i usred Jasenovca.

 

Naslovnica Zona sumraka