Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Populizam začinjen salmonelom

Kakve veze ima PDV s tonama zaraženog mesa u hladnjačama trgovačkih lanaca? Bliske, najbliže...

Nimalo ne sumnjam da će sljedeći citat u trenu „raspizditi“ većinu čitatelja:

„Svakome tko vam tvrdi da je plaća razine minimalca u zapadnim državama, oko 1000 €, nešto super i divno radi čega biste trebali sretni – kažite mu da odjebe. Ni manje ni više. U ovoj zemlji postoji ne zavjera, već višegodišnje političko uvjeravanje ljudi da treba biti zadovoljan s malim primanjima, da treba biti zadovoljan ako posao uopće imate i da se u konačnici trebate klanjati politici koja vam omogućava i takvu sitnu egzistenciju zvanu preživljavanje. Što je, da prostite, kako bi Amerikanci rekli, bullshit!“.

'beš soma eura

Nažalost, spomenute riječi nisu moje već pozajmljene s Indexa.hr od njihova komentatora Gorana Vojkovića. Zašto sam ih prenio? Pa zato jer je čovjek apsolutno u pravu. Jer je plaća od tisuću eura doista - bullshit. Iliti, po naški, sranje. Nažalost nedostižno za većinu i uposlenika i umirovljenika, sezonaca i honoraraca pa i cijelih obitelji koje rintaju za šugavi minimalac.

Plaća od tisuću eura o kojoj eto, kao nedostižnom snu snova ravnom dobitku na lutriji mašta barem pola Hrvatske, ne čini vas srednjom klasom niti „dobrostojećim“ građaninom zemlje koja je članica Europske unije (u kojoj je, uzgred, soma eura ravno socijalnoj pomoći) već i dalje osobom s dna kace koja teško može izići na kraj s dospjelim računima, stanarinama, ratama kredita, sezonskim izdacima za kupnju školskih knjiga ili svakodnevnim troškovima koje podrazumijeva ona famozna „sindikalna košarica“.

U koju se utrpaju osnovne namirnice, štogod sapuna i paste za zube, trošak prijevoza, kinoulaznica, dnevne novine i ostali „luksuzi“ kojih se odavno odrekla većina Hrvata. Ona ista koja sad štiga i reži na svakog s imalo većom plaćom.

Ona koja najavu goleme porezne stope (od čak 40 posto) na plaće od petnaestak tisuća kuna drži pravednom, uvođenje zdravstvenog i mirovinskog doprinosa na autorske honorare primjerenom kaznom za intelektualne jebivjetre, palamudonje i neradnike, a dvostruko veći PDV za ugostitelje baš pravom mjerom koja će poslovičnim lopovima i prevarantima koji se bahate skupim terencima i nekretninama srezati krila.

Hrvatski jal? Svakako, jer „neka susjedu crkne krava“ odavno je omiljena mantra no još i više rezultat sustavnog uvjeravanja da je „manje - više“; da već samim radom za siću pripadate kasti privilegiranih koji, eto, ne moraju baš čeprkati po kontejnerima i moraju mahati repom ako im nije godinama blokiran tekući račun.

Jal i jad

Proces je to koji odavno traje no koji posljednjih godina (dana) dobiva novi zamah uzletom do Sabora svih mogućih populističkih opcija koje na bijedi i genetskoj zavisti građana grade svoju političku platformu.

Nije to samo specifikum Hrvatske, no ovdje je nesumnjivo izraženiji negoli igdje u Europi. Pogonjen političkom demagogijom i prebacivanjem loptice u teren peterorazrednih tema kojima se, kao na tunju, love simpatije sitnih ribica.

Uvjeravajući nas da je tih famoznih tisuću eura koji vam jedva drže glavu iznad vode „ozbiljna lova“, a 15 tisuća kuna bogatstvo, da je sitniš koji za ručak plaćaju zastupnici u saborskom restoranu top-tema a deset ili dvadeset kuna više u novčaniku zbog smanjene televizijske pretplate nešto što će vas iz izvući iz minusa.

U zemlji slijepih i jednooki čovjek je kralj - glasi stara mudrost, no umjesto da se pokuša vratiti vid slabovidnima, ovdje ga se i jednookom želi uskratiti. Pa da u ime populističke jednakosti do kraja utonemo u mrak. U crnilo u kojem je sve jednoobrazno i isto. Jer, zašto bi netko vidio ako drugi to ne mogu...

Najbolji primjer tome daje kontroverzni i žestoko kritizirani model porezne reforme. Posebice ona notorna stavka o povećanju PDV-a za ugostitelje s 13 na 25 posto kojoj je, igrom pukog slučaja, jedna druga aktualna tema - ona o trovanjima salmonelom - dala novu i neočekivanu dimenziju. Kakve veze ima PDV s tonama zaraženog mesa u hladnjačama trgovačkih lanaca? Bliske, najbliže...

Da skratim priču, nova porezna opterećenja zatući će sve one koji nabavljaju kvalitetne (i skupe) namirnice, kupuju i nude najbolja domaća ulja, povrće i voće iz malih OPG-ova ili pak uvoznu robu najbolje kvalitete. S druge pak strane, voda je to na mlin svih nakupaca, dilera bagatelnih nekvalitetnih namirnica, trgovačkih centara, švercera i petparačkih „hranilišta“.

Prčvarnice i pajzli, falše pizzerije i trovački fast-foodovi s minimalnim povećanjem cijena (ili čak i uz stare cijene) neće ni osjetiti porast PDV-a.

Razlog je jednostavan: kupovat će sve slabije i jeftinije namirnice. Klinci i adolescentska „fast-food“ mladež tamanit će još i više zamjenskih sireva za pizzu u kojima nema ni mrva sira već samo biljne masnoće, škrob i hrpa aditiva, „voćne sokove“ bez kapi voća oglašenog na etiketi, lažne „dizajnirane“ šunke od mesnih otpadaka nakrcanih emulgatorima i svim mogućim pojačivačima okusa, falše „škarpine“, tajlandsku srdelu ili španjolsku tunu deklariranu kao jadransku, jeftinu „jajčanu tjesteninu“ bez jaja, konjetinu podvaljenu pod goveđe meso...

Rupetine u sistemu

A državni nadzor svog tog „junka“, pa i za zdravlje opasnog smeća? Nećemo se lagati... Slučajevi salmonele svuda i u svemu koji su postali tema dana samo su vrh goleme sante o kojoj se bruji godinama. A poduzima malo ili ništa. Ovih dana Ministarstvo poljoprivrede i resorni ministar Tomislav Tolušić hvastaju se svojom „pojačanom djelatnošću“. Iliti „akcijom“ koja je pokazala da su tone mesa za spalionice a ne za uporabu. Kakva akcija, kakvi rezultati!

„Pojačana kontrola“, koja je nakon što se podigla prašina zbog salmonele pokazala da su goleme količine mesa zaražene a salmonele pet puta više negoli u lanjskim uzorcima, nije nikakvo „postignuće“ već dokaz o golemim rupama, možda i pogodovanjima svim dosadašnjim dilerima prehrambenog smeća.

Kojeg - bez suvišnih zašto - gutamo godinama a gutat ćemo ih još i više. Iliti, ako ćete, još jedan je to dokaz nefunkcioniranja države i njezinih institucija, parazitskog sustava koji se - unatoč populizmu i jeftinoj demagogiji - hrani bijedom i siromaštvom koju su nam uvalili kao „standard“.

Naslovnica Zona sumraka