Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Tko puši, a tko kašlje

Pušenje je najveće zlo. Dao bih se, eto, kladiti da bi i Nadan Vidošević već odavno zaglavio da su mu u bunkeru umjesto polarnog mede i umjetnina našli dvije šteke „marlbora“ a Horvatinčić bio zatvoren da mu se u organizmu nakon naleta gliserčinom na jedr

Pušenje je ovih dana top tema. Društvene mreže, kao mjerodavan puls nacije, pokazuju da je i oko ovog pitanja nacija podijeljena kao, uostalom, i oko svega drugoga. Od navijanja ili bojkotiranja „repke“ i HNS-a (koji, uzgred, i neprenošenjem prijateljske utakmice sa Sjevernom Irskom na nacionalnoj televiziji ali i zabranom prodaje ulaznica domaćim navijačima pokazuje da ju „zabole patak“ za navijače i „narod svoj“), lijeve i desne opcije, Tita maršala i Broza zločinca, mesijanske ili pak redikulozne saborske uloge Ivana Pernara...

Nakon što je inspekcija odrezala drakonske kazne za zagrebačke ugostiteljske objekte u kojima se protuzakonito dimilo, a mediji izvijestili o prijetnjama iz EU-a zbog našeg kašnjenja lijepljenja grozomornih sličica na kutije cigareta, borci protiv konzumiranja duhanskih proizvoda očito su došli na svoje. Državni proračun također.

Što nas ubija

Poruka tjedna glasi: pušenje je naše najveće zlo. Kakva korupcija, šugavo pravosuđe, uzlet najnižeg populizma, porezna reforma, nezaposlenost, mizerne investicije, kramarenje s javnim prostorom... te ostale trice i kučine koje pune stranice unutarnje politike i crnih kronika. Eto, dao bih se kladiti da bi i Nadan Vidošević već odavno zaglavio u zatvoru da su mu u bunkeru umjesto polarnog mede i umjetnina našli dvije šteke „marlbora“ a Horvatinčić bio odavno u hladovini da je stručna ekspertiza pokazala da mu se u organizmu nakon naleta gliserčinom na jedrilicu otkrilo štogod nikotina.

Uostalom, kako vele poruke na cigaretama, cigarama, duhanu za motanje i cigarilosima, „pušenje ubija“. Odnosno, „pušenje može izazvati polaganu i bolnu smrt“, sjebati potenciju za čiji oporavak ne pomaže ni afrička šljiva ni plava tabletica, ubiti fetus, uzrokovati teške srčane bolešćine... pa zbog svega toga pušenje treba protjerati iz svih javnih prostora.

Čak i iz noćnih klubova jer i u njih, posebice iza ponoći, mogu banuti djeca sitnog zuba (kako je to govorio negdašnji ministar zdravstva „Dr House“ Milinović) i biti izloženi pasivnom a pogubnom pušenju.

Pitanje je hipotetično no ipak ga valja postaviti. Što ako za sve te poruke upozorenja, užasne fotografije raspadnutih organa, zabrane i ograničenja ne stoje baš stopostotne istine?

Ako je tome tako, može li se govoriti o zastrašivanju javnosti, o lažnim uzbunama koje unose nemir među građanstvo, o ograničavanju osobnih prava i sloboda... Uzgred rečeno, i rijetkog „luksuza“ koji je još preostao pušačkoj raji s dna hranidbenog lanca. Onoj koja sve više mota samo švercanu škiju.

Ako su pak sve spomenute poruke točne, logično je pitanje - zašto se proizvodnja i distribucija duhana ne zabrani? Zašto se uzgoj i prerada duhana, dilanje i pušenje ne kriminaliziraju kao u slučaju jakih narkotika? Pa da specijalci oko Imotskoga ili u Hercegovini rade racije po šikarama, s posebno obučenim psima vršljaju po vrtačama i napalmom spaljuju svaku duhansku stabljiku na koju naiđu. I hapse nemilice... Onako kako to rade s proizvođačima i dilerima heroina i kokaina, ekstazija i LSD-ja, cracka i amfetamina...?

Odgovor je jednostavan: zato jer to Državi (državama) ne odgovara. Jer se na golemim trošarinama iliti, ako ćete, na ovisnosti o pušenju, ubire golemi novac i pune državni proračuni. Licemjerje? Naravno. Da je doista ikome stalo do zdravlja nacije duhan bi bio ilegalan. Zašto? Pa zato jer - ubija.

Plati pa pati

Stoga i iza aktualne kampanje i intervencija marljivih inspektora stoji samo jedna poruka: cigarete i sve duhanske proizvode (na koje ćemo udariti još veće poreze i trošarine) slobodno kupujte no ne smijete ih konzumirati. Osim možda kod kuće, uz uvjet da pušite ispuhujući dim u upaljenu kuhinjsku napu ili se, dok piči bura, usred zime smrzavate na balkonu, u portunu, ispred restorana i kafića (dok vam i to ne zabrane, kao u New Yorku) da biste popušili svoju skupo plaćenu cigaretu.

Bedasto je pitati ubija li oružje (mada će američki zagovaratelji prava na naoružanje, čak i kad su haubice i stingeri u pitanju, kazati da ne ubija „shotgun“ već ljudi), ubijaju li nas nezdrave masnoće, silni aditivi u hrani, pojačivači okusa, sve očajnije i kvarljivije namirnice napunjene jeftinim sojinim i kukuruznim „filerima“; ubija li zagađeni zrak, buteljirana voda u plastičnoj ambalaži koja mjesecima stoji na paletama izložena suncu, uvezeno voće natopljeno otrovima, automobili i velike brzine,...

Ipak, ama baš nikome neće pasti na pamet da sve te silne proizvode zabrani. I gadno se zamjeri gazdama supermarketa. Ili da na svaki od sumnjivih proizvoda - a ima ih kao u priči - nalijepi odgovarajuća upozorenja. Ili ograniči konzumaciju. Pa da se, recimo, u fast-foodovima uz škole ne prodaju sendviči sa jeftinim salamama „podrigušama“ (prepunim aditiva, pojačivača okusa i otpadaka), falšim sirem i debelim namazima majoneze i kečapa iz bačve.

Ili da se na pakiranja šećera, margarina, biljnih ulja, „snackova“ - od čipseva i preslanih grickalica do industrijskih slastica svih vrsta bez kojih, tvrde reklame, „nisi svoj“ - te alkohola (kojeg bez frke loču klinci po zidićima) nalijepe fotografije raspadnute jetre, usahlih bubrega, začepljenih krvnih žila i malignih tumora...

Da se zabrani proizvodnja, distribucija i vožnja automobila koji mogu potegnuti više od 130 na sat a na haube nalijepi upozorenje „brzina ubija“... Moš si mislit.

Mentalno zdravlje

Ako smo baš toliko zabrinuti za zdravlje nacije i u ljutom boju za zdraviji život, mogli bismo povesti brigu i za narušeno mentalno zdravlje nacije. Pouke iz borbe protiv duhana mogle bi se, naime, baš lijepo aplicirati i na druge štetne sadržaje.

Pa da prije svakog reality-showa bude istaknuto upozorenje: „Ovaj program može izazvati polagano i bolno umiranje svake inteligencije“. Ili da tijekom svakog živog televizijskog prijenosa sjednica Sabora na dnu slike teče upozorenje: „Vjerovanje u ispravnost zastupničkih navoda dovodi do gubitka svake veze sa stvarnošću“...

Uostalom, može li itko sumnjati da pun pogodak ne bi bilo i upozorenje „Vjerovanje u obećanja o naknadama za rodilje može izazvati neželjenu trudnoću“. Zašto? Zato jer ste ga i ovaj put - popušili.

Naslovnica Zona sumraka