Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Uzalud vam trud, bukači

Na Istoku i Zapadu ima svašta novoga, no u Hrvatskoj, manje-više, po starome. U SDP-u, unatoč predstojećim izborima za novog predsjednika stranke, ni jedan od devet kandidata nije uspio mobilizirati dostatan broj pristaša koji bi ga promovirali u favorita. Doduše, svi su „na terenu“, no - kako stoje stvari - ipak bi najizgledniji kandidati za drugi krug i fotelju Zorana Milanovića mogli biti Davor Bernardić, Orsat Miljenić i Ranko Ostojić.

Mlađahni i turbo ambiciozni Bernardić može računati na podršku bivših Komadininih pristaša te na većinu žestokih protivnika Milanovićeva autokratskog vladanja strankom, no suštinski on je - baš kao i Miljenić - skloniji „pišit-ću- kakit-ću“ strategiji golog pragmatizma nego famoznom „U turn“.

Zaokretu koji bi SDP, unatoč onome U, vratio socijaldemokratskim korijenima, antifašizmu pa ako ćete i „prčevitosti“ (bez Milanovićeve bahatosti) u pitanjima socijale i bliskih veza oltara i trona.

Natrag u garažu

Čista suprotnost je Ranko Ostojić kojemu je upravo ovaj „paket“ glavna agenda, no njemu može biti ozbiljan hendikep ako ga se percipira kao „Milanovićeva čovjeka“. S druge pak strane, kao glavna esdepeovska meta harange „bujičara“ i desničarskog političkog zagađivača medijskog prostora (koji ga i dalje zove Ostojom Rankovićem) bivši ministar unutarnjih poslova može računati na podršku članstva kojima je puna pipa kolebljivosti, relativiziranja antifašističkih vrijednosti i očijukanja s populističkim desnim ideologemima.

Naruku bi mu moglo ići i sve veće nezadovoljstvo „lijevog“ i „liberalnijeg“ dijela političkog spektra kojem pak na nos i uši već izlazi miješanje klera u politiku (biskup Vlado Košić), pretvaranje HRT-a u „dalekovidnicu s Kaptola“ (o čemu se nedavno očitovalo i Vijeće HRT-a) te netom održani prosvjedi protiv Vatikanskih ugovora i sve naglašenije postavljanje pitanja o hrvatskom „sekularizmu“.

U HDZ-u je naizgled kalma bonaca. Andrej Plenković je sveprisutan, a unatoč nekim najavama blage turbulencije - posebice zbog „slučaja Gorana Marića“ i njegove nevoljkosti da bude samo ministar bez lisnice - stvari su uglavnom pod Plenkovićevom kontrolom. Naravno, idilu donekle narušavaju disonantni tonovi s desnog stranačkog spektra, no i adrese s kojih stižu i sadržaj više su no očekivani. Baš kao i javni istupi Brune Esih koja Plenkoviću zamjera što je umjesto poželjnog Hasanbegovića u Ministarstvo kulture doveo nepoželjnu Ninu Obuljen-Koržinek te zaziva lustraciju.

Umiljata janjad Zlatko Hasanbegović zasad još skrivećki - baš poput solo drinkera dok u osami cucla svoj jeger ili pelinkovac - uživa u vlastitom martiriju, u ulozi žrtve koju je Plenković „odbacio kao psa“. Zacijelo još i više u roli ultimativnog „intelektualca“ po volji i onima koji s problemom sriču i natpis „dnevno svježa janjetina“; kao nova intelektualna vertikala u ulozi koju je nekoć imao Igor Zidić a danas tako žarko želi Bobo Novak.

No, kako stoje stvari, ni Esih ni Glasnović nemaju mnogo izgleda da zaljuljaju a još manje potope Plenkovićev brod. To prije što mu se sve ono nabijeno na nos u europskim političkim krugovima i u bližem susjedstvu upisuje kao golemi plus. Toga je zacijelo svjestan i Milijan Brkić koji je prihvatio Jandrokovićev poučak i narodsku da „umiljato janje“ barem dvije majke sisa.

Pa se od Karamarkova doglavnika Vase pretvorio u smjernog študenta koji marljivo piše novi diplomski rad. Stoga je prilično iluzorno očekivati da bi desna HDZ-ova struja mogla izvršiti udar ili pak biti otpadnički kišobran pod koji bi se nagurali pravaši i „nervozniji“ branitelji.

Ako baš ne prolazi u Plenkovićevu HDZ-u, radikalni konzervativizam i desničarenje ima dobro utrt put do oltara i inicijativa kršćanskih obiteljskih pokreta i udruga. Kardinal Bozanić je tako ovih dana dao svoj komentar prosvjeda na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te, onako s visine oltara, hračnuo cijelo Zagrebačko sveučilište. „U postupcima (na FF - op.Z.G.) koji nisu vođeni istinom, nego razornim nemirom vidimo usvajanje duha komunističke diktature, kada se znanost zatirala, kada se sveučilišne nastavnike proganjalo i zatvaralo, kada je i sastavnica iz koje je rođeno Sveučilište isključena, kada je duboko ranjena duša hrvatskoga naroda. To je vrijeme o kojemu svjedoči politički odnos prema blaženomu Alojziju Stepincu, čiji zagovor rado zazivam na sve vas, dragi studenti i profesori.”

Za dečkiće i curice

Kad se zbroje izjave kardinala i Brune Esih, lijek - iliti ljuta trava za ljutu ranu - logičan je: lustracija i odstranjivanje svih tih remetilačkih „komunističkih“ elemenata sa Sveučilišta, iz politike i javnog života. Tada bi se zacijelo mogle provesti i ideje koje se ovih dana mogu čuti na Međunarodnoj konferenciji „Obitelj i škola: Ključ odgoja za vrijednosti“, koja se u organizaciji Udruge „U ime obitelji“ i pod pokroviteljstvom Kolinde Grabar-Kitarović održava u Zagrebu.

Pa tako i ona da bi bilo baš „cool“ da se ponovo uvedu odvojene škole za dečkiće i curice. Zašto ih danas nema? Pa to je, drži Željkica Markić, barem jasno: „Hrvatska od 1945. godine nema iskustvo jednospolnih škola, jer smo se dolaskom totalitarnog režima naučili na samo jedan obrazovni sustav.” A njega bi, osnažuje tvrdnju bivši ministar obrazovanja Predrag Šustar, trebalo zamijeniti „pluralnim“ jer bismo se i uvođenjem jednospolnih škola oslobodili od „oktroiranog donošenja odluka vezanih uz odgoj i obrazovanje”, te se suočili s mrskom komunističkom prošlošću koja je, naravno, „infekcija koja muči hrvatsko društvo”.

Bilo bi zanimljivo znati što o toj krasnoj ideji misli LGBT zajednica. Jer, vrag će ga znati, možda ovog puta Markićkina ideja dobije neočekivanu podršku.

Naslovnica Zona sumraka