Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Kako to da neke fine katoličke obitelji još uvijek ne žele da im kćerka s izvanbračnim djetetom prijeđe kućni prag?

zlatko gall o pobačaju
Zabrana pobačaja bila je i bit će pretvorena u političku agendu s ciljem nametanja samo jednog svjetonazora cijelom hrvatskom društvu

Bujica je krenula. Pobačaj, odnosno "pravo na život" i ljuti boj kontra onih koji drže da je "pravo na izbor" neotuđivo i temeljno pravo žene, ponovno je u središtu zanimanja. Razlog je jednostavan. O pitanju koje je prije 25 godina postavila Ružica Ćavar, liječnica i katolička aktivistica koja je još 1990. osnovala udrugu Hrvatski pokret za život i obitelj, tijekom iduće godine očitovat će se Ustavni sud.

Najavio je to predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović na N1 televiziji u emisiji "Točka na tjedan", kazavši da će se Sud konačno pozabaviti ocjenom ustavnosti "Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece" iz 1978. Kakvu će odluku Ustavni sud donijeti? Pa, kako vele upućeni, izgledi su "fifty-fifty".

Čiji je život svet

Naime, ako sud kaže da je spomenuti zakon u suprotnosti s Ustavom, morao bi objasniti zašto nije reagirao ranije, odnosno zašto je dopustio da se "protuustavne" radnje odvijaju punih četvrt stoljeća od postavljenog pitanja o njegovoj ustavnosti. S druge pak strane, pritisak zagovaratelja "pro life" regulative sve je veći. I sama Ružica Ćavar je optimist tvrdeći medijima da očekuje da odluka bude u skladu s moralnim principima.

Jer, nastavlja, "zna se kad počinje ljudski život i normalno je da treba taj život poštovati i štititi na sve moguće načine".

Stoga se već krenulo u ofenzivu. Što će reći da uskoro možemo očekivati novi ljuti boj (za narod svoj) na staro-novoj svjetonazorskoj bojišnici koja, samo naivci to mogu vjerovati, neće biti ukopana u starim ideološkim rovovima. S dvije nepomirljive opcije. Odnosno, ajmo biti precizniji, s jednim "light" i jednim "hard core" svjetonazorskim paketom.

"Pro choice" strana, naime, ne želi uskratiti pravo vjernicima da život od samog začeća smatraju "svetim", baš kao što ni parovi (bračni ili izvanbračni) bez djece ne kane uskratiti pravo na brojne potomke onima koji ih žele. "Pro life" opcija svoj, pak, svjetonazor i svoja promišljanja o braku i obitelji, pa i o pobačaju, želi nametnuti svima. Onako kako je to napravila Poljska: restriktivnim zakonom. Od one već znane izjave Sanje Orešković, supruge bivšeg premijera Oreškovića, kako "svatko razborit bira život, a ne smrt" pa do recentnijih medijskih istupa, isključivost samo jedne svjetonazorske strane više je nego očigledna.

Prepuna generalizacija te lišena empatije. Bez one famozne katoličke sućuti za dramu oca koji je ubio neizlječivo bolesnu kćerku ne mogavši više izdržati njezine paklene boli ili za ženu koja se odlučila za nasilje nad vlastitim tijelom.

Molitva ili kiretaža

Recimo, ovih dana jedan je kolega vraški složena pitanja pobačaja (i eutanazije) nazvao "teškim moralnim posrnućem", a kao "odgovor na rješavanje krize pobačaja" preporučio molitvene seanse. Ne zapitavši se kako to da su neke fine katoličke obitelji – ne samo u pasivnijim krajevima – i dalje odlučne da im kćerka s izvanbračnim djetetom ne prijeđe kućni prag, a žrtve silovanja i njihovo dijete i unutar vlastite obitelji nose doživotnu stigmu... A veli, "molitva čini čuda".

Iskreno u to sumnjam – jer, da je tako, valjda bi i Torcidine molitve Svevišnjemu da prosvijetli pamet HNS-u i počisti sramotnu sudačku organizaciju urodile nekim plodom – ali, naravno, kad su molitve onih koji u njih vjeruju u pitanju, nemam ništa protiv. Dapače, potpuno sam za. Tko voli da moli, nek izvoli. No drukčije stoje stvari ako se umjesto molitvi prijeđe na "step number two", na restriktivne zakonske prijedloge poput onih koji su, posvemašnjom kriminalizacijom svakog pobačaja, Poljsku digli na noge.

Jer, u osnovi riječ je o pravu izbora bilo da je riječ o vlastitu tijelu, načinu života, svjetonazoru, vjerovanju ili nevjerovanju...

Ako svaki protivnik pobačaja i pristaša "aktivne" (dirigirane) pronatalitetne politike, svaki katolički aktivist i fajter iz priplodnih udruga, ima puno pravo iskazati svoje mišljenje, nemaju li ista ta prava i oni koji misle drukčije?

Bez obzira je li riječ o nekom ovodobnom pristaši vremešne Malthusove teorije ili pak svima onima koji roditeljstvo ne doživljavaju kao jedini smisao življenja. Jesu li samim time glasnogovornici "kulture smrti", a slijedom toga i moralni monstrumi, ubojice te – kako to kod nas već biva – šugavi domoljubi?

'Normalna' patologija

Ajmo biti realni pa – bez muljanja – kazati da je pitanje pobačaja (baš kao i definiranje braka koje isključuje istospolne zajednice), a koje je potaknula udruga Željke Markić, a zdušno prigrlio Kaptol i domaća desnica, samo jedan od frontova u boju za ultrakonzervativnu Hrvatsku. Pobačaj je, nemojmo se lagati, bio i bit će pretvoren u političku agendu s ciljem nametanja svjetonazora – uz pripadajuću politiku i "etičke norme" – cijelom društvu.

Polemike koje će se rasplamsati dok Ustavni sud bude smišljao svoj pravorijek ponovno će tako pokazati da se u Hrvatskoj oko tog pitanja pod isti barjak svrstavaju i turbodesni (s neskrivenim simpatijama za endehaziju) i oni politički umjereniji ali gorljivi borci za najkonzervativnije "moralne vrijednosti" Katoličke crkve.

Pitanje pobačaja, odnosno dvojbe "pro life" – "pro choice", ući će tako u još jednu "kategoriju patološke normalnosti" (da se okoristim terminom dr. Mirjane Kasapović) jer će u svakodnevicu, kao legitimno i posve normalno pitanje, gurnuti cijeli paket ultrakonzervativnih i turbodesnih ideologema. U kojem će se uz svjetonazorska pitanja zacijelo naći mjesta i za već uobičajen set političkih tema kojima je sklon dio klera s notornim Vladom Košićem kao barjaktarom.

A kad smo već kod "prava na život", na pamet mi pada onaj stari vic o tome kad doista počinje život. Naravoučenije vica veli: kad vam se dijete odseli iz kuće! Najveći dio građana Hrvatske koji muku muče kako skromnim plaćama ili mirovinama uzdržavati nezaposlene sinove i kćeri te njihove neplanirane obitelji, zacijelo bi se složio s time.

Naslovnica Zona sumraka