Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Zlatko Gall: Tko su naši, a tko tuđi

zona sumraka
Pravo glasa za dijasporu svojevremeno je predstavljeno i kao 'pristajanje uz europske norme', što u slučaju manjinaca, kako to tvrde aktualni osporavatelji njihovih osiguranih mandata, naravno ne stoji. Zašto? Zna se

Dok traju natezanja HDZ-a i Mosta oko onih famoznih sedam jamstava, a u igri su, naravno, i borbe za mjesto potpredsjednika Sabora i ministra gospodarstva, izostali su inače uobičajeni prijepori o saborskoj kvoti koja pripada dijaspori. Da se ovih dana iz desni(ji)h medijskih krugova nije pokrenulo pitanje rezerviranih saborskih fotelja za manjince i jedan vulgaran istup, priča o famoznoj XI. jedinici teško da bi ikome pala na pamet. Konačno, ona je već otrcano opće mjesto. Baš kao što je to i zajamčena kvota za manjince.

Zašto su onda manjinci u Saboru došli u žižak medijske pažnje? Odgovor je jednostavan: zbog Milorada Pupovca i njegova SDSS-a, odnosno Furija Radina, zastupnika talijanske manjine, koji su se – vidi vraga – eto drznuli poručiti Andreju Plenkoviću i HDZ-u da će ostati bez njihove podrške ako u Vladi bude sjedio Zlatko Hasanbegović.

Što je, naravno, za svakog desničarskog domoljuba baš ozbiljan "grijeh". Jer, zaboga, ne samo da se "napada" na novu ikonu tvrde desnice, nego napad – ako ćete i ultimatum – dolazi od jednog Srbina.

Pozitivna diskriminacija

U medijskom dokaznom postupku o besmislenoj saborskoj kvoti od čak osam zajamčenih manjinskih mjesta pedantno se nabraja koje sve velike i stare demokracije nemaju takvu praksu "pozitivne diskriminacije". Pače, inzistiranje na manjinskoj kvoti u Saboru doživljava se kao tipično hrvatsko "guzouvlačenje" Europi, kompleksaško dokazivanje svoga europejstva i pripadnosti njezinu civilizacijskom krugu.

Zanimljivo je da ama baš nitko nije spomenuo još jednu saborsku kvotu – onu za dijasporu. Iliti, po naški, XI. izbornu jedinicu. Zašto su oni dobili svoje mjesto u Saboru? Po logici osporavatelja manjinske kvote, zbog tog istog "guzouvlakačkog" odnosa prema Europi. Jer, kako je to svojevremeno u jeku rasprava o opravdanosti glasanja dijaspore i postojanja XI. izborne jedinice tvrdio Vladimir Šeks, europski je trend uključiti dijasporu u politički život matičnih zemalja. A mi smo, naravno, usvojili europske normative.

Ono što je po pitanju dijaspore bilo "pristajanje uz europske norme" u slučaju manjinaca, kako to tvrde aktualni osporavatelji njihovih osiguranih saborskih mjesta, naravno ne stoji. Štoviše, kad je riječ o Pupovcu ili Radinu, a ne o hadezeovskim kadrovima iz Mostara, saborska "pozitivna diskriminacija" postaje "razorna za društvo" – kako to piše u jednom od komentara na tu temu. Zašto? Zna se. Stoga što manjinci, iako u Hrvatskoj žive, životare i plaćaju sve poreze, nemaju ono što uvijek daje dijaspora: zajamčenu podršku HDZ-u. Koji je, recimo, 1995. prema tadašnjim pravilima u Saboru imao čak 12 zastupnika iz dijaspore.

Dakako, najviše iz Bosne i Hercegovine.

Kvadratura kruga

I predizborna i postizborna matematika uvijek je bila vraški jednostavna. Saborski mandati dijaspore uvijek će otići desno, a manjinaca, ako postoje ikakvi izgledi da se sastavi Vlada s SDP-om kao dominantnom strankom, u ruke ljevici. Pri čemu je, dakako, HDZ uvijek bio u lijepoj prednosti jer, bez obzira na rezultate izbora, dijaspora je uvijek bila njihova. Konačno, sve do izbora 2011., kad se promijenio zakon i broj zastupnika dijaspore sveo na današnja tri, HDZ je u svakom izbornom ciklusu mogao računati na sigurnih pet zastupničkih mjesta "izvana".

A onda je ove godine prvi put izgubio jedan saborski mandat. Čudno? Nimalo, jer HDZ-u ga je uzeo glavom i bradom bivši hadezeovac, odnosno nezavisni kandidat Željko Glasnović. Dobro poznat po svojim radikalnim izjavama te žestokom desničarenju, koje je očito po volji dijelu birača HDZ-a sklonijih Hasanbegovićevoj ljutoj travarici negoli Plenkovićevoj kamilici.

Je li HDZ izgubio taj jedan glas? Teško. Jer iako je pristojni Andrej Plenković neke recentne izjave novog saborskog zastupnika iz dijaspore nazvao "neprimjerenima", Glasnović je zapravo (i) glas HDZ-ovih radikala. Hoće li taj glas biti gromak ili šapat, ovisi o samom Plenkoviću, odnosno o njegovu umijeću "pacificiranja" radikala u stranačkim redovima te samog Zlatka Hasanbegovića, koji prilično uspješno glumi kolateralnu žrtvu zaokreta od Karamarkove politike i ucjene manjinaca.

I eto nas opet u istoj kvadraturi zatvorenog HDZ-ova kruga. Što je to rekao Željko Glasnović da je zaradio i kaznenu prijavu koju je protiv njega zbog sumnje da je počinio kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju podnijela esdepeovka Gordana Sabol, ali i Plenkovićevu "ogradu"?

Glas radikala

Za one koji nisu upoznati s tim što je to Glasnović zapisao (ako takvih ipak ima) evo malog podsjetnika: prosvjednike s Filozofskog fakulteta karakterizirao je kao "razmažena derišta recikliranih komunista, kvaziintelektualce koji u životu nisu radili i kao njihovi roditelji hoće sebi osigurati ugodnu lijenost". Dodao je da ih "vode skojevke neobrijanih nogu", a prosvjednike je počastio dijagnozom: "Ta manjinska banda od dvjestotinjak anarhista i boljševičkih sotonista blokira rad fakulteta i sprečava studij više od 7000 polaznika FF-a." Na kraju je zaključio da "u razvijenim demokracijama, kad manjina tlači većinu, to se rješava pendrekom i suzavcem". Bravo.

I za kraj jedno retoričko pitanje: je li Željko Glasnović, koji uživa podršku dijaspore, samo slučajan eksces ili ipak glasnogovornik dobro znanog glasačkog stroja (ne, naravno, dijaspore u cijelosti) iz susjedstva i iseljeništva? Stroja koji je s Plenkovićevim zaokretom i raskinućem braka s pravašima u Hrvatskoj sve rjeđi. Uostalom, pokazuje to možda i aktualna peticija kojom se traži opoziv Glasnovićeva mandata.

Imat će zacijelo isti rezultat kao i ona famozna peticija kulturnjaka o Hasanbegoviću kao ministru kulture, no u veoma kratkom roku broj potpisa na njoj debelo je premašio onih 5211 glasova koje je Glasnovićeva nezavisna lista dobila u XI. izbornoj (BiH) jedinici. Srećom, ipak se čini da u domovini stvari stoje nešto drugačije negoli istočnije od Sovića.

Naslovnica Zona sumraka