Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Je li glupo biti pametan

Recimo da ste glasač, uvjetno rečeno, „ljevice“. Da ste od onih koji ni u paklu droga ne bi dali glas HDZ-u ili Mostu. Da ste glasač koji se uvijek drži onoga - da parafraziram davnašnju Canjuginu poruku - „desno ići ne!“. Ako je tako, eto vas za tren u ozbiljnoj gabuli: za koga, dovraga, glasati 11. rujna?

Nakon friških Milanovićevih eskapada ne treba sumnjati da će barem dio onih „pristojnih“ glasača „ljevice“ na izbornu nedjelju ili ostati doma ili, umjesto SDP-u, svoj glas dati nekome od, veli se, „izgubljenih slučajeva“ s lijevog političkog spektra. Tako ne pokazuju samo recentne ankete već i zdrav razum.

Vrijeđanje inteligencije

Može li, pak, Milanović računati na zamjenske glasove upecane iz bunara centra ili čak desnice? Malo sutra. Jer iako su ga nakon očekivane paljbe iz dugih i kratkih cijevi HDZ-a barem malko pomazili iz krugova kojima su njegove „opaske“ o srbijanskim političarima i bosanskom neredu, voda na vlastiti mlin, logično je zapitati se kojeg bi vraga itko s desnice (ili iz desnog centra) glas dao SDP-u kad mu je tu „umiveni“ HDZ ili naramak tvrdih desničara?

Nisam valjda jedini kojeg nije toliko užasnuo Milanovićev riječnik s „neformalnog“ sastanka sa šatorašima (a najmanje opaske o Vučiću i društvu) koliko sama ideja prigodnog desničarenja na kojoj mjesecima jaše SDP-ov šef. Jer ona je u svojoj osnovi jeftino kalkulantska, lažna i sa stanovišta navijača „ljevice“ i „desnice“ te politički suicidalna budući da vrijeđa inteligenciju glasača s obje strane hrvatske ideološko-svjetonazorne demarkacijske linije.

Taj u osnovi bizarni zaokret nije, naravno, počeo s izjavama o Plenkovićevoj mami kao „vojnom lekaru“ već mnogo ranije. Od trenutka nazivanja koalicije „narodnom“, pakta s klijentelističkim HSS-om koji u dotu dovlači i famoznog Jamba, očijukanjem s Glavašem...

U konačnici vjerojatno i računicom da bi se kakav prigodan postizborni deal mogao sklopiti i s Bandićem. Nakon sastanka sa šatorašima mnogo toga je postalo jasno. Prvo da od potencijalne velike koalicije kao neke vrste „vlade nacionalnog jedinstva“ nema ništa dok god je Milanović na čelu SDP-a; da je SDP olako izgubio potencijalne „zicere“ u postizbornom slaganju većine i u IDS-u i kod „manjinaca“ te da je - očito - unatoč obećanju da se neće baviti temama iz prošlosti - upravo Milanović kampanju gurnuo u prostor udbaša i ustaša te u predizborni igrokaz uveo djedove, očeve, pa i najužu familiju.

Sofijin izbor

Od Milanovićeva prigodničarskog desničarenja i vazelinskog uvlačenja šatoraškoj skupini HDZ doduše neće imati izravne koristi u glasačima-prebjezima s „ljevice“. Dojučerašnji ili razočarani glasač SDP-a, naime, neće dati glas HDZ-u; stranci u kojoj - unatoč promjenama u stilu vođenja stranke očitima i s pojavom novih nekompromitiranih lica - i dalje visokoko kotira Hasanbegović; prava ikona tvrde struje ušančene po ograncima.

Uostalom, što je danas (i što će sutra biti) HDZ? Stranka u kojoj ritam promjena udaraju Plenković i Stier ili pak stranka u kojoj se uz Hasanbegovića i Brkića ponovo, kao zvijezda u usponu, našao i Milan Kujndžić. Koji je na jednom od prvih većih istupa nakon povratka u stranku, udario po Milanoviću i njegovim suradnicima kao bliskih potomcima udbaša.

Svježe pipanje pulsa javnoga mnijenja pokazuje da stranka Pametno - koja je još do jučer imala manje izglede za prelazak praga nego Dinamo u Ligi prvaka - „mic po mic“ dobiva podršku potencijalnih glasača. Je li riječ o neposrednom no kratkotrajnom efektu razočaranja „lijevih“ glasača u Milanovićev SDP ili pak o trendu koji će iznjedriti novi fenomen poput nekoć Oraha, Laburista ili Mosta?

Odgovor na to pitanje dati će prvenstveno razrješenje glasačke dileme „ljevice“: je li pametno glasati za Glupe (odnosno one koji su povukli niz bedastih političkih poteza pokazujući da ništa nisu naučili iz dosadašnjih kiksova) odnosno je li baš glupo glasati za Pametno?

Za one koji su utakmicu između SDP-a i HDZ-a shvatili tek kao mogućnost „Sofijinog izbora“ između dva užasa ili, kako se to slikovito veli, „izbora“ da li da vam vade lijevo ili desno oko, dileme nema. Još manje za kulturnjake koji su se valjda zaputili ka najbližoj litici kaneći si prekratiti muke nakon objave imena dvaju izglednih kandidata za ministarsku fotelju u kulturi - HDZ-ove Šuice i „lijevog“ Šipuša.

Jer Pametno je - sudeći po programima - doista pametno, no zna li se da je pamet (kao i sam mozak u onoj famoznoj Milasovoj „doskočici“) ovdje na niskoj cijeni, njihov dobačaj do saborskih mandata i dalje je upitan. Ponajviše u prostorima gdje je najčešći oblik pismene komunikacije komad kartona s porukom „dnevno svježa janjetina“. Ipak doskok do Sabora ne čini se više tako nedostižan.

Posebice ako se onaj dio izbornog tijela kojem se Pametno zapravo obraća - takozvana „lijeva inteligencija“ - ne odlući na dan izbora ostati doma.

U tunelu usred mraka

Pomalo neočekivano u predizborni je đumbus opet uletjela crvena zvijezda. Ovg puta ne ona partizanska koju je, recimo, na kapi (i u srcu) nosio Ljubomir Drndić (ovih dana postumno odlikovan Ordenom Stjepana Radića), već zvijezda na „šapki“ generala Krstičevića, danas glavnog aduta HDZ-a u 10. izbornoj jedinici. Kojeg su prozvali kao oficira JNA iz 1991..

Živo mi se fućka je li general hrvatske vojske s besprijekornim ratnim putem i neupitnim zaslugama bio oficir JNA i nakon balvanske „revolucije“, no ono što je poučno - ako ćete i tragikomično - cijelom tom apsurdnom prozivanju i kontraofenzivi kojom se branila čast i ugled Krstičevića, jest novo relativiziranje tog zvjezdanog „mrskog simbola“.

Jer, u žestoku obranu Krstičevića danas su skočili i oni kojima je antifaštistička i partizanska zvijezda - čak i u Zadru kojeg su partizani sa zvijezdom na kapi oslobodili od okupatora i „pripojili“ matici zemlji Hrvatskoj - neizostavno ukaljana kao simbol vojske koja je razarala i ubijala u Vukovaru. Kao simbol JNA kojoj su, onako by the way, svaki u svoje vrijeme pripadali i generali Tuđman i Krstičević.

Naslovnica Zona sumraka