Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko GALL

Bandić di Trevi

S predizbornom kampanjom pred vratima, umjesto u medijsku „sezonu krastavaca“ ušli smo u razdoblje politikom punjenih trulih paprika. Čiji je najvažniji sastojak populizam. Začinjen, naravno, praznim obećanjima, podvalama na račun suparnika, dvostrukim moralom i bjelodanim lažima.

Može li to, nakon četvrt stoljeća vječno „mlade demokracije“, ponovo proći? Naravno da može. Što, uostalom, pokazuje i friško istraživanje Crobarometra koje veli da je SDP i dalje u blagoj prednosti pred HDZ-om te da je treća politička snaga Most. Kojemu, vele, već dva mjeseca uzastopce iznova raste popularnost.

Logično pitanje je - zašto? Zbog tragičnog eksperimenta u vladi s Domoljubnom koalicijom, zbog blefera Oreškovića koji je kao „nestranački“ kandidat bio oživotvorenje Petrovljevog „mokrog sna“, s nizom nesposobnih ministara izvučenih s dna kace te neispunjenih predizbornih obećanja? Zbog postavljanja osobe koju istražuje USKOK zbog namještenih natječaja i korupcije, za zamjenicu direktora Hrvatskih voda?

Nakaradna koalicija

Ni s SDP-om nije ništa drugačije jer repovi njihovih afera - među kojima je i Jakovinin milodar višemilijunskih „bonusa“ trojici članova uprave Hrvatskih šuma - sve su duži.

Kao da im katastrofa HDZ-ove široke te s kolca i konopca pobrane koalicije nije pokazala da se kočarenje i rovanje po političkom talogu nikad dugoročno ne isplati, SDP je u bratski koalicijski zagrljaj pozvao moralnu vertikalu Jamba, odnosno HSS.

Stranku čiji je novi čelnik - nakon što mu se u nekoj besanoj noći ukazao republikanac i antiklerikalac Stjepan Radić - prigrlio SDP kao izgledni trampulin za doskok do ministarskih fotelja i zastupničkih klupa. I to proglasio osobnim trijumfom.

No, kako se na lovorikama koje vraški žuljaju loše spava, u idućoj mu se besanoj noći ukazao Branimir Glavaš. Heroj a ne zločinac. Istinski junak Domovinskog blata. Osječki ratni bog i batina, koji - kako tvrdi Belak - nije mogao počiniti ratni zločin jer „u gradu koji je s tri strane u okruženju, na koji svakodnevno padaju tisuće granata“ ratni zločin i nije moguć.

I eto zgodnog rikverca u pravcu službene retorike iz Tuđmanovih i Šuškovih dana. Što će možda oraspoložiti i samog Zorana Milanovića. Koji se ionako u prošlom mandatu „furao“ na Tuđmana i žmirio na postrojavanje Glavaševih crnokošuljaša. Vrag će ga znati, kad se već Milanović odlučio udvarati desnici i imenom „narodna koalicija“, možda novih SDP-ovih koalicijskih partnera.

HDZ je odlukom o samostalnom izlasku na izbore (mada, nikad ne reci nikad), raspuštanjem Domoljubne koalicije te odstranjivanjem jednostaničnih pravaških političkih parazita dobio poen prednosti pred SDP-om.

Jer čisti poen, bod iliti punat zaslužuje svatko tko otkanta likove poput Pere Čorića iz HSP-AS, koji je nakon dubokoumne izjave da s HDZ-om raskida „kao Hrvatska sa SFRJ“, stekao pravo da mu se stranci u imenu doda još jedno S. Ne kao poveznica s naci Schutzstaffelom već s engleskom riječi ASS.

Glasovi zaboravnih

No, sve dok su u kadrovskim križaljkama pluteni čep Jandroković - koji začepi rupu svakom novom predsjedniku, skandal-ministar Hasanbegović, prepisivač Brkić te nevjerna sljedba Tome Karamarka, dok su još uvijek nerazjašnjene one silne korupcijske afere iz Sanaderove i Karamarkove ere, vjerovati da se u HDZ-u išta promijenilo mogu samo politički maloumnici.

Da se ovo maloumnici ne bi shvatilo kao utuživi govor mržnje i uvreda, evo pojašnjenja: riječ je o osobama koje malo koriste politički um i „memoriju pamćenja“. A kojih je obilato u sve tri spominjane političke opcije.

Zar onda doista čudi da će i ovi izbori proći u znaku natjecanja za glasove zaboravnih, tupih i tupljih koji će iznova popušiti do filtera sve bedastoće i populistička obećanja iz predizbornih kampanja. U utakmici u kojoj za sada uvjerljivo vodi Kaiser und König populizma Milan Bandić.

Koji će, najavio je, čudnom igrom slučaja upravo pred izbore u Zagrebu iz gradskog proračuna riješiti 25 tisuća ilegalnih priključaka na vodu te financirati priključke za još toliko domaćinstava bez tekuće vode.

Jer Bandić ne može bez vode. Pio ju je iz javnog vodovoda u Vrbanima, njoj se posve okrenuo nakon što su ga ćopili s nešto alkohola u krvi, a možda je čak ima i u trčanjem izmučenim koljenima. Voda je naprosto Bandićeva opsesija.

Pa zar je onda čudno da obožava fontane?

Nakon što je već uzduž i poprijeko metropole nasadio ozbiljan broj fontana te ovih dana pustio u pogon još tri vodoskočne zajebancije u boji, palo mu je na um da novu izgradi i na Britanskom trgu. Zašto? Zato jer Zagreb, veli, nije balkanska kasaba već grad koji želi (i mora) biti ljepši od Beča i Rima.

A ovaj potonji ima više od dvije tisuće fontana, među kojima je, naravno, najpoznatija Fontana di Trevi. Koja je postala Bandićev neposredni uzor i nadahnuće, pa po Zagrebu, eto, nasađuje fontane di god se trevi.

Vidoviti Milan

Zašto? Zato jer to može. Jer je „pun k'o brod“. Jer - kad već ne sređuje derutne fasade povijesnih palača u najužem centru, zapuštene gradske prostore i kvrgave ceste - ima novca kojim si može plaćati populističke projekte po mjeri vlastitog (ne)ukusa.

A kad smo već kod neukusa, govoreći o sebi kao mogućem kandidatu za premijera, vidoviti Milan je zaključio da bi s njim u Banskim dvorima svi gradovi u Hrvatskoj nabrijali gradski proračun, smanjili nezaposlenost i procvali kao Zagreb.

Možda u to povjeruju doseljeni rodjaci iz zaseoka Bandića Brig, Cerova Dolca, Donjih Mamića i Gruda, no teško da će takvim izjavama pridobiti ikoga drugoga. Nikoga iz Siska, Gospića, Otočca, s Viškova i Zameta, iz Osijeka i Bjelovara, istarskih ili dalmatinskih gradova i gradića koji odavno znaju da je bandićevski populizam financiran novcem koji u metropolitansku kasu istresaju sva hrvatska javna poduzeća, velike domaće i strane kompanije s centralama u Zagrebu i elita iz onog „mansardnog“ platnog razreda.

Zato, dragi naš Milane, odi lovi Pokemone. Ili, kako bi se reklo u Splitu, rake govnjare.

Naslovnica Zona sumraka