Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Svi traže Pikachua

S Hrgom su se složili i članovi HSS-a iz Imotskog, Runovića, Podbablja, Zagvozda, Zmijavaca, Lovreća i Prološca tvrdeći da ni oni ne podržavaju odluku da na izbore idu u koaliciji "koju predvode komunisti". Zanimljiva formulacija zna li se da u Hrvatskoj Komunističke partije nema već desetljećima

Skrušeno priznajem da sam bio jedan od onih (rijetkih) koji nije grintao zbog plaćanja televizijske pristojbe HRT-u. Ne zbog hipertrofiranog, no vraški dosadnog Dnevnika, još manje zbog komentara Stjepana Baloga i Drage Ćosića – zbog kojih sam se nekako naviknuo gledati prijenose utakmica Lige prvaka s isključenim tonom – ili petparačkih regionalnih programa na kojima su udarne vijesti bura, picigin, gužva na Dalmatini ili "teme" pobrane iz jučerašnjih dnevnih tiskovina. Pretplatu sam bez zvocanja plaćao zbog Trećeg programa.

Danas, pak, kad na ekranu ugledam logo HRT-a, ne mašim se za pištolj, nego za daljinac i hitro promijenim program. I nisam jedini jer, kako pokazuju meritorne brojke i slova, HRT više nitko ne gleda. Ali ga zato masno plaćaju.

Jadni servis

Da je nakon čistki i uredničkih "preslaganja" pod vodstvom Siniše Kovačevića urušeno i ono malo profesionalnog kredibiliteta na Prisavlju, nije pokazao samo bljutavi reprizni program koji se, poput alge Caulerpe, raširio svim HRT-ovim kanalima, nego i skandalozno "pokrivanje" dvaju recentnih globalnih top-tema u informativnom programu Prisavlja.

Naravno, riječ je o tragediji u Nici i pokušaju vojnog udara u Turskoj. U oba slučaja komercijalni kanali N1 i Nova svojom su profesionalnošću i ažurnošću potvrdili da je takozvana javna televizija – koja, veli se, građane košta oko milijardu kuna godišnje – umjesto "javnog servisa" postala "jadni servis".

To, nažalost, nije nikakva novost, nego još jednom potvrđena dijagnoza koju, eto, ne bi trebalo ni spominjati da raspuštena Vlada ovih dana nije pokrenula postupak ne bi li se vršitelju dužnosti ravnatelja Siniši Kovačiću, nakon što mu 4. rujna istekne mandat vršitelja dužnosti propisan zakonom, šefovanje produžilo za još šest mjeseci. Zašto? Pa valjda zato da bi – kad je već ogrezao u reprizama – i u vrijeme predstojećih izbora "reprizirao" sve ono čime je u v.d. mandatu opravdao ukazano povjerenje.

Odnosno, da bi u "osjetljivom" razdoblju prije izbora na HRT-u sve ostalo nepromijenjeno. Sramotno kašnjenje (i način "obrade") informiranja o događajima u Turskoj možda je doista "samo" danak neprofesionalnosti uredničke ekipe, no, kako bruji internetska zajednica, možda i iščekivanje službenih reakcija predsjednice države i tehničkog ministra vanjskih poslova; dvojca koji je Erdogana ugostio kao utjelovljenje demokracije, najbližeg rođaka i osobnog prijatelja. Kojeg se, je li, spekulacijama o brutalnom obračunu s oporbom ili lažnom puču ne smije uznemiravati.

Hrgava pouka

Baš kao što se ni HDZ ne smije nervirati neugodnim pitanjima gdje je nestao Tomo Karamarko, gdje su danas njegovi ljudi i njegovo političko naslijeđe, gdje je nestalo onih 92 tisuće članova koji su ga s osmijehom na licu prije samo tri mjeseca izabrali za predsjednika stranke. Uz obećanje "s tvoga puta ne skrećemo". Jer, nakon što je riješena golema neizvjesnost tko će biti novi predsjednik HDZ-a, članstvo je spremno, kako kaže nepoderivi Vlado Šeks, "preokrenuti novu stranicu". S pogledom samo prema svijetloj budućnosti.

U čemu će zacijelo prednjačiti Zlatko Hasanbegović, koji je, dok su mu još koljena klecala nakon posjeta Jazovki, drhtavim glasom poručio: "Okrenimo se budućnosti, nemojmo se baviti prošlošću."

A prošlost je zajebana. Jer, ma koliko da je mijesio i prilagođavao dnevnim političkim potrebama, ma koliko da redigirao i mrčio po arhivama, uvijek nešto usvinjenog veša iz minulih dana osvane u javnosti. U to se uvjerio i bivši šef HSS-a i Tomin koalicijski prika Branko Hrg.

Koji je napustio stranku jer je, veli, "ulazak u predizbornu koaliciju sa SDP-om dugoročno kraj HSS-a". Naime, osnažuje svoju izjavu Hrg, "Pravni sljednik režima koji je HSS izgnao iz Hrvatske je SDP. Dakle, HSS je ušao u predizbornu koaliciju s djetetom svojeg političkog krvnika." Hrg zacijelo zna o čemu govori. I to iz prve ruke jer je, kako mu je brzopotezno odgovorio čelnik HSS-a Krešo Beljak, za razliku, recimo, od Zorana Milanovića, i sam bio član Saveza komunista.

Također jedan od onih koji je bio "kuco" kad su haesesovci početkom dvijetisućitih bili u ljubavi i koaliciji s Račanovim SDP-om. S Hrgom su se složili i članovi HSS-a iz Imotskog, Runovića, Podbablja, Zagvozda, Zmijavaca, Lovreća i Prološca tvrdeći da ni oni ne podržavaju odluku da na izbore idu u koaliciji "koju predvode komunisti". Zanimljiva formulacija zna li se da u Hrvatskoj Komunističke partije nema već desetljećima. Postoje samo – bivši članovi Komunističke partije.

U SDP-u? Da, naravno – "ma non troppo". Gdje su nestali svi ti silni predratni "komunjare" koji su, poput Zdravka Tomca, tražili "crvenu nit"?

Crvena nit

Pa mahom su preskočili u HDZ, gdje je već u proljeće 1990. bilo 27 tisuća bivših partijaca, da bi se do kraja godine brojka "pobegulja", partijskih sekretara, udbaša i svrzimantijaša povećala za novih 70 tisuća. Što, ako ćemo baš o "avetima prošlosti" i građanstvu s partijskim knjižicama, i danas HDZ čini najvećom crvenom družbom u hrvatskom političkom parteru.

Je li s partijcima u HDZ ušlo i štogod od njihovih starih navika? Naravno da jest, a kao "crvena nit" u stranci i danas je opstala praksa boljševičkog brisanja svakog spomena na odstranjene mangupe iz svojih redova. Zar je onda ikoga iznenadio poučan odgovor Davora Ive Stiera na pitanje hoće li na listama za predstojeće izbore biti mjesta za Tomislava Karamarka i ono lakonsko – "bivši su bivši"?

Eto ujedno i odgovora zašto i njegovi donedavno najgorljiviji pristaše danas po kraškim gudurama, na paškim suhozidima ili u blatu Kopačkog rita traže opakog Bulbasaura, Aerodactyla, Charmeleona ili simpa Pikatchua umjesto nestalog Tomu Karamarka. Bivše hadezeovce, naime, čak ni DORH više ne skuplja.

Naslovnica Zona sumraka