Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Živila sebeljubna koalicija

Balun se ispuhao, Olimpijada još nije počela, Dubrovačke ljetne igre i Splitsko ljeto su - ako je suditi po najavama programa - uzbudljivi koliko i reprizni programi na svim kanalima HRT-a... Jesmo li ušli u tipičnu sezonu „kiselih krastavaca“? Vraga!

Jer predizborni cirkus upravo je počeo, HDZ se preslaže iznutra, a njihovi glavni politički takmaci upravo formiraju novu koaliciju. Naravno, opet po starom načelu koćarenja po političkom dnu vadeći na površinu i riblju nejač i talog.

Fokus pažnje je, naravno, na HDZ-u i novom šefu Plenkoviću kojima se moraju baviti mediji. Što nije laka zadaća. Posebice ako niste iz HDZ-ove medijske kvote.

Ako u Plenkoviću vidite adut za „uljuđivanje“ HDZ-a, purgativ za rješavanje Karamarkova ekstremističkog taloga ili opciju izgledne budućnosti suvremene demokršćanske stranke desnog centra, u trenu ćete zaraditi naljepnicu SDP-ova „trojanca“ koji podmeće kukavičje jaje ne bi li gospon Plenkija omrznula HDZ-ova desnica.

Mačak u vreći

Ako ste pak imalo kritični ili sumnjičavi držeći da je Andrej Plenković još uvijek mačak u vreći, odnosno stranački igrač koji mora sklopiti ugovor s đavlom i HDZ-ovim jastrebovima kani li osvojiti i zadržati vlast, ne gine vam dijagnoza komunjarskoga govnara. Kojemu, eto, ništa HDZ-ovo, dakle i hrvatsko, nije sveto.

Budući da su medijske etikete ionako odavno podijeljene, ja se, eto, bespogovorno smještam u ovu potonju grupaciju. Jer, baš kao što sam pisao prošlog tjedna, Andrej Plenković na vlast ne može doći bez ustupaka tvrdoj stranačkoj struji. I turbodesnim satelitima. Pokazale su to i friške Plenkovićeve izjave kojima „dopušta mogućnost“ obnove suradnje s bivšim koalicijskim partnertima (Hrast, HSP AS...) koje su već mnogi, znajući za politički image dojučerašnjeg europarlamentarca, unaprijed otpisali.

Tu su i tvrdnje iz HDZ-ova izvora kolegici Aniti Belak-Krile da se stranka i novi predsjednik neće odreći kontroverznog Hasanbegovića. Reklo bi se, očekivano. Jesu li šatori u Srbu danas u istoj funkciji kao oni (prije prošlih izbora) u Savskoj 66? Je li najava isplata porodiljnih naknada od soma eura za svako novorođenče baš lijepo tempirana za 1. rujna, klasična predizborna navlakuša kakvih je HDZ uvijek imao na pretek?

A HDZ se, vele, mijenja i „zaokreće“. Kao da to nije radio i do sada uz uvijek isti rezultat na kraju unutarstranačkog „reformskog“ ciklusa: povratak na staro.

U - turn

Plenkovićev možebitni zaokret - koji bi najprije trebale najaviti izborne liste, kao i uvijek biti će samo kozmetičkog a ne suštinskog karaktera. Ili, ako ćete preciznije, alibi za smjenjivanje dotrajalih kadrova kojima je istekla garancija istog dana kad i mandat prethodnog „velikog šefa“.

Uostalom, svaka nova HDZ-ova garnitura na vlasti s istim je alibijem, istim parolama i floskulama čistila stranku od prethodnika i njegovih kadrova. Uz jata golubova prevrtača koji su navrijeme nanjušili promjene i pad do tada neprikosnovenog šefa ali i čvrsto jezgro pritajenih stranačkih jastrebova. Uz vazda ista trabunjanja o transparentnosti, odricanju od prakse „crnih fondova“, povratku na barakaške ideale, borbi protiv korupcije i mangupa u svojim redovima. Kojima će, ekspresnim čišćenjem stranke uz obilatu uporabu bjelila, stati nakraj a HDZ-u vratiti čist obraz. Kaj god.

U tom neprestanom ponavljanju navlas istih higijeničarskih ciklusa - dosadnom i predvidljivom poput „loopa“ trećerazredne elektroničke glazbe - stradale su redovito samo sitne ribice - paraziti na tijelu odstranjenih stranačkih bijelih psina (Pašalića, Sanadera, a sada Karamarka) a da nikad nije bio doveden u pitanje, niti ugrožen HDZ-ov hranidbeni lanac.

U kojem bitnu ulogu imaju i tvrdi desničarski likovi zaduženi za rad na terenu u pasivnim krajevima te „menadžeri“ zaduženi za udomljavanje kadrova u javnim poduzećima te na županijskim, agencijskim ili ministarskim mjestima. Vjeruje li itko da će se to sada promijeniti? Englezi bi zacijelo to rekli po svoju: biti će to tipičan „U-turn“.

Uostalom, HDZ u kojem bi uljudni Plenković bio gentleman dr. Jackyle, a Hasanbegović Mr. Hyde, nije nikakva novost. Podvojena politička ličnost bili su konačno i Franjo Tuđman - antifašist i partizan koji nije dao na Tita, ali je žmirio na ustašluke - i Ivo Sanader.

Najprije bukač sa splitske Rive, a onda uljuđeni „europejac“ koji je sa Srbima lomio pogaču i dao ukloniti spomenik Francetiću. Nije li tako i danas s hadezeovskim kadrovima koji, baš poput medikamenata, imaju različite funkcije: jedni su za vanjsku a drugi za unutarnju uporabu.

Pa će predsjednica Grabar-Kitarović i tehnički ministar vanjskih poslova odjednom zatopljavati odnose sa Srbijom i dati im podršku na putu u Europsku uniju a da prstom neće mrdnuti zbog stanja na terenu koje je dovelo da Odbor za vanjsku politiku Bundestaga izdaje priopćenje o zabrinutost “zbog ekspanzije nacionalističke politike u Hrvatskoj koja prijeti pretvoriti je u zemlju kao što je Mađarska ili Poljska“.

Šutnja je zlat(k)o

I zato dok su Andreju Plenkoviću koji još ne govori javno o svom programu ipak puna usta „transparentnosti“ - što, naravno, podrazumijeva i novo ponašanje te moralne standarde - nitko ni da zucne o žurnim potezima HDZ-ovih ministara u „tehničkoj vladi“ (poput Šustarova imenovanja na čelo Kurikularne reforme turbo-cattolico favorita Dijane Vican i Matka Glunčića ili Butkovićevih nelegalnih kadrovskih poteza), ne bi li se prije izbora cementirali barem neki starteški položaji. Baš kao ni o recentnim izjavama Zlatka Hasanbegovića ili (konačno) oduzetoj diplomi plagijatoru Milijanu Brkiću.

Vele da je šutnja zlato. U konkretnim slučajevima prije će biti da ona znači slaganje s Brkićevom (samo)obranom & zaštitom. Preciznije - s njegovom tvrdnjom da je sve to samo “napad na opstojnost HDZ-a, predsjednika Andreja Plenkovića i temelje hrvatske države.” Iliti neke staro-nove sebeljubne HDZ-ove koalicije.

Naslovnica Zona sumraka