Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Zlatko Gall: Kao i svi HDZ-ovi šefovi prije njega, Plenković će za mir u stranci potpisati ugovor s Nečastivim

Zona sumraka

Velikog Nicolu Paganinija - čije vratolomne kompozicije i danas muče vrhunske violiniste - za života je pratio sočni trač da je u zamjenu za virtuozno sviranje i čudesno skladanje, prodao dušu Vragu. Do danas mnogi vjeruju i da je legendarni bluesman Robert Johnson na nekom prašnjavom križanju u vukojebini Mississippija trampio svoju neumrlu dušu s Đavlom za „otajstvo bluesa“. Jer, glasi pouka, svaki uspjeh - košta. Čak i u politici.

Pojma nemam što je naumio žrtvovati Andrej Plenković da bi došao na čelo HDZ-a no neka vrsta pakta ili trampe s „nečastivim“ mora da je u planu.

Hasan uber alles

Uostalom, nije li tako bilo uvijek do sada. Da bi došao na čelo HDZ-a i zeznuo Pašalića, Sanader se uortačio s Glavašem (i kasnije mu, naravno, uredno zabio kajlu). Jadranka Kosor je pak izmislila i u stranku privela Karamarka vjerujući naivno da će joj njegova sklonost zakulisnim igrama i tajnim službama učvrstiti poziciju dok je Tomo povjerovao da s desničarskim jednostaničnim organizmima i stranačkim svrzimantijašima može zauvijek biti na vlasti. Oboje su se dakako prevarili zaboravljajući da lojalnost u HDZ-u ode u vražju mater čim se u stranci promijeni odnos snaga.

Dok pišem ovu kolumnu još se ne zna hoće li Zlatko Hasanbegović sa svojom kandidaturom izići Plenkoviću na megdan no, bez obzira kakva bila njegova odluka, neosporno je da je u jedva šest mjeseci, HDZ-ova desnica dobila jakog igrača.

Pokazao je to i sabor stranke, ali i niz Hasanbegovićevih recentnijih izjava i aktivnosti. Zar itko može sumnjati da njegova podrška liku & djelu Tome Karamarka i nakon što su mu leđa okrenuli dojučerašnji adoranti, nije prošla uz (makar tihu) aklamaciju desnog krila stranke? Ili da Hasanov odlazak na Jazovku na Dan antifašističke borbe nije oduševio onaj dio HDZ-ova članstva koji je prigrlio Karamarka kao ljutog antikomunista, zagovaratelja lustracije i čovjeka koji će, baš poput Hasana, antifašizmu i antifašistima pokazati srednji prst?

I, unatoč gromoglasnom pozivanju na Tuđmanovo nasljedstvo, zapravo odvalio pljusku njegovu grešnom antifašizmu (ali i generalskoj karijeri i ulozi znanstvenika u jednom ideološkom komunističkom institutu) te ideji pomirbe.

Zlatko Hasanbegović nije samo nova zvijezda ili novi maneken tvrdo desne HDZ-ove struje, već naprosto činjenica na koju, bez obzira na njegovu kandidaturu, svatko u stranci mora ozbiljno računati. Posebice Andrej Plenković. Koji će, čak i ako bude jedini kandidat za novog predsjednika stranke, Hasanu i njegovoj, nemojmo se lagati, jakoj struji morati dati mnoge koncesije. Zašto?

Andrej nije Ivo

Kao prvo jer nije u poziciji u kojoj je bio Ivo Sanader pa da glatko s glasačkih listića za predstojeće izbore, a onda i iz stranke, ukloni neugodnu „desnu“ struju. Darko Milinović, lički Dr.House ili pak Miro Kovač su doduše odustali od kandidature u korist Plenkovića no zar itko može vjerovati da će kao dojučerašnji sljedbenici Karamarka i njegove vizije HDZ-a kao turbo - desne političke opcije, tek tako pristati na Plenkovićeve (ili Stierove) možebitne higijeničarske operacije kojima bi se stranka gurnula više prema demokršćanskom centru?

Pokazala je to i izjava HDZ-ove europarlamentarke Ivane Maletić koja je prije desetak dana kao gošća na televiziji N1 na pitanje očekuje li kandidaturu Zlatka Hasanbegovića, kazala: "Moguće. Zašto ne? I on je član. Mislim da on isto tako ima svoju vrijednost koju donosi HDZ-u i može privući jedan dio glasačkog tijela i vrijedan je član. Europa je pratila njegove stavove kroz medije i njegova obrazloženja i mislim da su ona bila prihvatljiva“.

Nimalo ne sumnjam da bi unatoč deklarativnoj podršci euro-kolegi Plenkoviću kao vraški ambiciozan Brkićev kadar brzo preskočila plot i prešla na drugu stranu.

Očito je da Andrej Plenković možda može postati predsjednik no ne može lako marginalizirati turbo-desnu unutarstranačku oporbu. Barem ne onako efikasno kako je to učinio Sanader. Koji, uzgred rečeno, nakon neutraliziranja, a zatim odstranjivanja Ivića Pašalića iz stranke te s tada kilavim, uplašenim i slabim SDP-om kao „konkurencijom“ nije imao nikakvih većih zapreka za temeljito čišćenje HDZ-a od njemu nepoćudnih „desničarskih“ kadrova zaostalih iz devedesetih.

Ništa bez Milijana

Čini se da ključ za rasplet odnosno novi raspored moći u HDZ-u drži u rukama Miklijan Brkić. I kao aktualni v. d. predsjednika ali, vjeruje se, i kao operativac s najboljim vezama na terenu po ograncima te kao neka vrsta zaloga „kontinuiteta“ stranke. Je li Brkić, koji je zdušno podržavao Karamarkovu viziju koja je stranku odvela u katastrofu, zaključio da je HDZ-u nasušno potrebna promjena kursa s Plenkovićem kao novim strategom (Brkić bi naravno i dalje ostao u igri kao moćni operativac) brzo će se vidjeti. No, s druge strane, ne bi baš bilo veliko iznenađenje ako bi se njegova naklonost - ako procijeni da Hasanbegović uživa veću podršku stranačke baze - okrenula na drugu stranu. Onamo kamo ionako, kako mnogi drže, srce vuče.

Za kraj možda samo još jedna opaska. I ova i sve slične medijske spekulacije temelje se na pretpostavci da Andrej Plenković doista želi demokratizirati stranku i odvesti je u pristojno društvo europskih demokršćana odnosno kazati baj-baj ekstremizmu koje je stranku u vrijeme Karamarka gurnulo u katastrofu.

Dosadašnji medijski istupi, obrazovanje, uglađenost, europarlamntarna karijera, suradnja s Piculom pa i Plenkovićev „background“ daju tim spekulacijama za pravo.

No, kako već rekoh, svaki uspjeh ili predsjedničko mjesto - košta. Stoga me baš i ne bi previše začudilo da i Andrej Plenković, poput Paganinija i Roberta Johnsona, plati uobičajenu cijenu Nečastivome.

 

Naslovnica Zona sumraka