Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Za KP dom - spremni

Sjajna "Velika bilježnica" Agate Kristof, koju sam prije desetak dana gledao u jednako uvjerljivoj predstavi ZKM-a te u izvrsnoj dramaturgiji Lane Šarić i vještoj režiji Edvina Liverića, nije mogla biti izvedena u primjerenije vrijeme. U vrijeme u kojem se Zlo čita i piše kao netolerancija, kao otvorena mržnja spram drugih i drugačijih; mržnja koja i današnju "generaciju Z" nerijetko oblikuje u nasilnike, ubojice, psihopate, ekstremiste ili, najkraće rečeno, u srodnike fikcijskih Clausa i Lucasa, blizanaca monstruma Agate Kristof.

"Velika bilježnica", odnosno "traumatična mikropovijest jedne obitelji" koja se "neprestano sučeljava s ratnom zbiljom velike povijesti", doista "nije tek pozadina degeneraciji generacija, nego njihov konstitutivni preduvjet" (Andrea Milanko), što zapravo romanu/predstavi daje karakter izvanvremenosti. I trajne aktualnosti. Sumnjate?

Duge cijevi i kratka pamet

Pravi pokolj u noćnom klubu u Orlandu, baš kao i onaj lanjski u pariškom Batacanu ili krvoproliće u redakciji "Charlie Hebdoa", te lavine mržnje i netolerancije koje kuljaju i bujaju s domaćih portala i na društvenim mrežama, čvrsti su dokazni materijal tome. Pri čemu je doista nevažno je li noćni klub na Floridi bio za gay publiku, jesu li u pariškoj koncertnoj dvorani svirali američki glazbenici, a u redakciji "Charlie Hebdoa" objavljivali "uvredljive" karikature Proroka.

Jer, navlas isto moglo se dogoditi i u hetero-baru, na koncertu neke turske folk zvijezde usred Istanbula ili u bilo kojoj i bilo kakvoj redakciji na svijetu. Svuda gdje su detektirani i kao meta označeni oni "drugi", "drugačiji", "blasfemični"...
Oni s "felerom", oni koji su ocijenjeni kao "roba" s ideološkom, vjerskom, seksualnom ili rodnom "greškom".

Netolerancija zaslužuje samo jedno: nultu stopu tolerancije! I prezir i javnu osudu. I gnušanje i primjerene sankcije. Bez iznimki. Čak i kad je u pitanju nogometna reprezentacija, odnosno, preciznije rečeno, Hrvatski nogometni savez.
Uostalom, nemojmo se lagati. I u Parku prinčeva se čulo "za dom spremni". Šačica huligana? Milanovićevi "specijalci" koji žele osramotiti HNS i njegove hadezeovske "domoljubne snage"?

Antišukerovci i antimamićevci? Malo sutra. Prije će biti da je riječ o publici koja je još tamo od ratnih devedesetih odrastala u ozračju koje je poticalo baš takav oblik navijanja. Uz mržnjom nabrekle žile i zlokobne poruke koje su, umjesto prijekora, bile dohranjene Markovićevim budalaštinama o "starom hrvatskom pozdravu" i pokliču iz Zajčeva "Zrinskog", a onda i instaliranjem "za dom spremnog" Šimunića u Čačićev stožer.

Godina bez nagrade

Hoće li se išta promijeniti? Hoće li makar najavljene sankcije reprezentaciji zbog osječkih ustašluka na tribina, ali i zbog skandiranja koje se iz nemalog broja grla čulo na Parku prinčeva, učiniti da nadležnima nešto iz dupeta konačno dođe do glave? U prvom redu misao da civiliziran i pristojan svijet – ili makar oni koji žele da on takav bude – nikad neće pristati na pohvale zločinačkom režimu ili na njegovu rehabilitaciju; na rasizam, govor mržnje, netoleranciju bilo koje vrste... Kojoj uvijek valja kazati samo kategorično "ne!".

Zašto ovo pišem? Zato što je u svjetlu političke krize koja drma, lupa i udara sve pore hrvatskog društva pomalo nezapaženo prošla vijest da ove godine Nagrada "Luka Ritz" nije dodijeljena. Prvi put u sedam godina 12. lipnja, na dan tragične pogibije Luke Ritza, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije dodijelilo nagradu za promicanje tolerancije.

Zašto se to dogodilo, objašnjava na svojim stranicama Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta: "Na javni poziv javila se samo jedna škola, zbog čega nije bio moguće izvršiti odabir učenika kojima bi se nagrada dodijelila. Stoga je donesena odluka da se početkom tjedna održi sastanak s Lukinom obitelji na kojem će se predložiti i razmotriti dodatne aktivnosti vezane uz ovogodišnju dodjelu nagrade."

Katastrofa na terenu

Ne'š ti. Dodijelit će se kasnije – zacijelo će kazati većina onih do kojih uopće dopre ova vijest. Jer ovih dana Luka o kojem se priča nije pokojni Ritz, nego "fantazist" Modrić. No, stvar je ipak daleko ozbiljnija i tragičnija negoli se na prvu čini.

Jer stanje "na terenu" je katastrofalno. Pokazalo je to, recimo, i istraživanje koje su u Slobodnoj Dalmaciji nedavno objavili zadarski sociolozi, a koje pokazuje da su "vrijednosne orijentacije" dalmatinskih srednjoškolaca, njihov stav prema drugima i drugačijima (konkretno gay populaciji) zabrinjavajući. Pokazujući golem stupanj netolerancije koja, naučili smo na to, lako može prerasti i u patološku mržnju. I otvoreno nasilje.

Za nedodjeljivanje Nagrade "Luka Ritz" formalno nije krivo ministarstvo kojemu je na čelu Predrag Šustar. No, s druge strane, nitko ih ne može abolirati za apsolutnu nezainteresiranost hoće li se nagrada za toleranciju kod srednjoškolaca ipak dodijeliti i održati. Nitko ih ne može poštedjeti kritike da im je odgojna uloga škole – i to baš danas i ovdje, kad je javni prostor kontaminiran sveopćom netolerancijom, pa i mržnjom – zadnja rupa na sviralu.

Iako je, valja biti iskren, barem jednako važna kao i kurikulumi nastavnih predmeta. Nulta tolerancija za svaki govor mržnje, rasizam, ksenofobne ispade, vjersku netrpeljivost, nasilje... morao bi postati standard ili "conditio sine qua non" ne samo kvalitetnog obrazovanja, nego i odgoja.

Uostalom, ako se prepisivanjima na državnoj maturi može stati na kraj drakonskom kaznom, zašto se to ne bi moglo učiniti primjerenom uporabom i batine i mrkve u slučajevima fizičkog i psihičkog nasilja ili govora mržnje. Pa da, baš kao i nogometni navijači i nogometni savez, okorjeli recidivisti i opaki agresivci konačno budu "za doma" ili za KP dom spremni.

Naslovnica Zona sumraka