Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Vrijeme zombija

Filmofili zacijelo pamte da je prije dvadeset godina Susan Sarandon dobila Oscara za ulogu u sjajnom filmu Tima Robbinsa "Death man walking". Film, rađen po istoimenoj knjizi (a uzgred i sa sjajnom glazbom i naslovnom temom koju pjeva Bruce Springsteen), kod nas je distribuiran pod nazivom "Hod u smrt", no u svjetlu naših aktualnih političkih događanja puno bi bio primjereniji doslovniji prijevod: mrtvac hoda.

Fraza "mrtvac hoda" koja je dala ime filmu odnosi se na posljednje putovanje osuđenika na smrt od ćelije do mjesta egzekucije. I zacijelo je baš na nju prije koji dan mislio blagoglagoljivi Stipe Mesić govoreći o Tomislavu Karamarku. O "političkom mrtvacu" koji, eto, još malo hoda.

Guje u njedrima

 

Je li ga Mesić, onako po svoju, i ovaj put pretjerao?

Nije.
Karamarko, danas je to posve jasno pa ma koliko se to pokušavalo prikriti, ima jaku oporbu u vlastitoj stranci. Tu su "uljuđeni hadezeovci" poput Andreja Plenkovića ili Davora Stiera, kojima se ne sviđa njegovo bratstvo s ekstremnijom desnicom, koje stranci nije donijelo u miraz mnogo glasova, no zbog kojeg su europski politički krugovi Hrvatskoj trljali nos. Tu su i "stari kadrovi" razočarani zbog koalicijskih desničarskih jednostaničnih organizama koji su se umjesto njih dočepali funkcija.

Last but not least, prvi put je kritički o Karamarku progovorio i ključni stranački "operativac" i "terenac" Milijan Brkić. Bez obzira je li tu riječ o "sindromu Iznogud", odnosno "kalif umjesto kalifa", ili pak o logičnom otkazu poslušnosti nakon što ga je stranački šef pokušao marginalizirati podvaljujući mu mjesto ministra branitelja.

Kako god da se u rukama okrene vrući krumpir krize unutar HDZ-a nakon otkrivanja afere "Konzultantica", zbog koje je SDP pokrenuo pitanje povjerenja prvom potpredsjedniku Vlade, na njemu će prste oprljiti i stranka i sam Karamarko. Čija je politička sudbina, bez obzira kako će u Saboru proći glasanje o njegovu opozivu, čini se već zapečaćena.

Jer, svi vole Raymonda, no izgleda nitko ne voli Karamarka. Ne vole ga više ni (znakovito je) desničarski mediji ni dojučerašnji apologeti. Koji ga sad učestalo pozivaju na odstupanje ne bi li spasio stranku. Istina, ne zamjeraju mu što je u Vladu dovukao kontroverznog Hasanbegovića, koji je baš lijepo svojim potezima srozao ugled Hrvatske u Europi, niti što je za potpredsjednika Sabora instalirao marginalnog pravaša i Bujančeva pajdaša koji ni u paklu droga ne bi samostalno prešao izborni prag.

Funkcija glavu čuva

Zamjeraju mu samo jedno: što je toliko "zajebo stvar" da čak i Milanović i kilavi SDP imaju goleme izglede da se nakon neminovnih izbora vrate na vlast. Odnosno, kako je to zapisao jedan kolega "s desne strane spektra": svojim povlačenjem Karamarko bi onemogućio takav za HDZ nepovoljan scenarij. Pa se retorički pita: Je li doista ovaj čovjek toliko tašt, samoljubiv, nerazuman i slijep (...)? Je li mu važnija osobna karijera od države (i) stranke...? Odgovor je, očito je to nakon jučerašnje presice na kojoj nije bilo ostavke već samo najave borbe za smjenu premijera Oreškovića, potvrdan.

Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je Karamarko, i kad je bio najjači i čvrsto u rukama držao uzde stranke koja je vjerovala u apsolutnu izbornu pobjedu, bio i ostao najnepopularniji domaći političar. Afera "Konzultantica" samo je taj odij povećala. Jer, među ostalim, čak je i kod "pravovjernih" bacila sumnju ili novim svjetlom obasjala mnoge dosadašnje "principijelne" Karamarkove poteze koje je, navodno zbog svog antikomunističkog svjetonazora, poduzimao nastojeći provesti lustraciju i dovesti pod svoju kontrolu tajne službe i policiju. Da je u tome uspio, misli li itko da bi afera "Konzultantica" ikad izišla iz ladica...

Stoga tvrdoglavo odbijanje ostavke na funkciju prvog potpredsjednika čak ni "hard-copre" hadezeovci više ne "puše" kao priču o očuvanju digniteta "pobjedničke stranke", nego je doživljavaju kao čuvanje vlastita dupeta nauštrb i HDZ-a i hrvatskih interesa.

No, nije to Karamarku za zamjeriti jer dobro zna kako se u HDZ-u odnose prema bivšima. Nije bez razloga Milijan Brkić spomenuo orlove (doduše, valjda je htio kazati lešinare) koji se hrane mrtvima jer su baš strvinari došli glave svakom dosadašnjem HDZ-ovu čelniku nakon Franje Tuđmana. Mnogi se i danas kunu da bi Sanader još bio na čelu stranke (i bez silnih sudskih procesa) da je ostao na čelu HDZ-a, stranke koja u hipu "kažnjava" gubitak kontrole i ispuštanje iz ruku stranačkih uzda.

Noževi u leđima

Zaboga, pa nije li Sanader nakon što je došao na vlast odmah iscipelario do tada moćnog Ivića Pašalića i izbacio ga iz stranke da bi doživio istu sudbinu kad ga je Jadranka "kud-Ivo-tu-i-ja" Kosor šutnula iz HDZ-a. Niz se nastavio jer je Karamarko Kosorici, koja ga je i dovela u stranku, zabio nož u leđa i najurio je iz HDZ-a. Zar je onda pretjerano pretpostaviti da navlas ista sudbina, čim malo klizne s vlasti, čeka i Tomislava Karamarka. Hoće li mu glave doći "vjerni Vaso" ili netko drugi od hadezeovaca koji sad snuju urote, nevažno je. Jer, što reče Mesić, on je ionako politički mrtvac koji hoda.

Naslovnica Zona sumraka