Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Izlazak na ulicu

Jesu li Boris Jokić i njegov tim samo uvrijeđene frajle koje na prvu kritiku odustaju? Malo sutra, jer sinkronizirani napadi i pljuvanja sa svih očekivanih strana nisu zanemarivi, nego itekako opasni. I zato danas treba izaći na ulicu

U vrijeme pisanja ove kolumne još se ne zna hoće li najavljeni prosvjed podrške Borisu Jokiću i njegovu timu biti najveće protestno okupljanje nakon onog čuvenog prosvjednog zagrebačkog skupa zbog "Stojedinice" ili "samo" još jedan neuspjeli pokušaj sudara bezrogih s rogatima.

No, i bez prosvjednih brojki posve je sigurno da je pitanje kurikularne reforme obrazovanja nadišlo i okvire struke i političkih prepucavanja, postajući simbolična kap koja je prelila kiblu. Odavno već prepunjenu nefunkcioniranjem Vlade te s kolca & konopca skupljene koalicije, otvorenim svađama Mosta i HDZ-a, skandalima u čijem su epicentru bili Hasanbegović i Karamarko, te brojnim bahatim manifestacijama moći i nametanjem jednog jedinog svjetonazora ili uniformiranog pogleda na hrvatsko jučer–danas–sutra.

Pokazala je to i online peticija koja je u pet-šest dana prikupila više od 30 tisuća potpisa koji daju podršku Borisu Jokiću i čelnicima stručne radne skupine za provedbu Cjelovite kurikularne reforme nakon što su dali neopozive ostavke zbog političkih pritisaka. Odnosno zbog, kako se navodi u tekstu peticije, "prijedloga imenovanja dodatnih članova Ekspertne radne skupine mimo javnog natječaja" te "prijedloga da se nadležnost Ekspertne radne skupine proširi i na nadležnost ocjenjivanja pojedinih kurikularnih dokumenata".

Naime, veli se u pozivu na potpisivanje peticije, "uključivanje dodatnih članova dovodi do stvaranja 'nadtijela', koje bi imalo isključivu nadležnost odlučivanja o rezultatima stručne i javne rasprave. Po našem mišljenju, to nije ništa drugo nego omogućavanje cenzure."

Atomski s desna

S Cjelovitom kurikularnom reformom je kao sa zdravom prehranom. Svi se slažu da je potrebna, no čim se dođe do pitanja treba li za ručak jesti čvarke, janjetinu i svinjske bržole, ili pak zobene pahuljice, zelenjavu i soju, sve ode u vražju mater.

"Marginalne političke strukture imaju utjecaj na budućnost ove zemlje. (...) Mi više nemamo moralnu odgovornost voditi ovo kada dobivamo samo deklarativnu, a ne stvarnu podršku. (...) Radi se o određenim zastupnicima u Saboru i pojedinim strankama kojima ove promjene ne odgovaraju (...) Hrast je jedna od tih političkih opcija", kazao je Jokić na presici kojom je obrazložio zašto on i suradnici daju ostavku.

Da će se politika ili politikantstvo umiješati u stručno pitanje za koje – ajmo biti pošteni pa to priznati – zabole "ona stvar" najširu hrvatsku javnost, a posebice političare, nije trebalo sumnjati ni trena. Ukupnost iliti cjelovitost reforme obrazovanja s ciljem da se postojeće stanje mrcvarenja profesora/nastavnika/učitelja i učenika hrpetinom besmislenog gradiva koje se štreba, odlepršalo je u drugi plan čim se umjesto o šumi počelo razglabati o "vitoj jeli i zelenom boru".

A gdje će suza neg' na oko: na hrvatsku književnost i povijest. Zar je onda čudno da je u "Glasu Koncila" osvanuo kritički komentar koji apostrofira upravo dva kurikula bitna "za hrvatski kulturni identitet". Pače, za samu opstojnost Hrvata na brdovitom Balkanu.

Kurikulu Hrvatskog jezika zamjera se što "ne smatra književno relevantnom ni Bibliju ni 'otca hrvatske književnosti' Marka Marulića, ni išta od hrvatske književnosti kršćanske inspiracije ili iz hrvatskoga iseljeništva, a otvara se za naslove koji daju prostor seksualizaciji i nepristojnom rječniku".

"Glas Koncila" upozorava i na sporni kurikul Povijesti, "školski predmet koji je u Hrvatskoj osobito osjetljivo područje zbog prošlih i aktualnih brojnih manipulacija činjenicama". Naime, drže da "taj kurikul predviđa premalo nacionalne povijesti, a noviju povijest prikazuje kroz optiku političke i ideološke ljevice".

Hrvatski interesi?

To dakako, piše "Glas Koncila", nije sve jer "cjelovita kurikularna reforma nije odoljela ni napasti ideologiziranja: ne samo što ne tretira jednako zločine svih totalitarnih sustava, odnosno fašizma, nacizma i komunizma, nego nameće i rodnu ideologiju". Sve to bi, zaključuje "Glas Koncila", "trebalo biti dovoljan razlog da se s tom reformom ne srlja, da se sve kritički preispita i uskladi sa stvarnim potrebama, ciljevima i interesima hrvatskoga naroda i hrvatske nacije". Ministar Šustar sugestiju je očito prihvatio.

Baš kao što je i Zlatko Hasanbegović – uzgred, za trud nagrađen novom visokom stranačkom funkcijom i golemim skokom na hijerarhijskoj ljestvici HDZ-a – bio na visini povjerene mu zadaće u "svojem" resoru. Jesu li Boris Jokić i njegov tim samo uvrijeđene frajle koje na prvu kritiku odustaju?

Malo sutra, jer sinkronizirani napadi i pljuvanja sa svih (očekivanih) strana nisu baš zanemarivi. I vraški su opasni. Recimo, portal katoličkih teologa "Vjera i djela" tvrdi da "treba uvijek imati u vidu kako je to reforma koju neumorno i prilično agresivno guraju bivši ministar obrazovanja dr. sc. Željko Jovanović i njegovi bliski suradnici, poznati po indoktrinaciji kroz Zdravstveni odgoj i Građanski odgoj i obrazovanje".

Da bi osnažio tezu, s uvažavanjem se referira na tekst "Primjese jugoslavenštine u kurikularnoj reformi" s portala HRsvijet.net, koji Jokića i njegov tim bespogovorno smješta u krug veleizdajnika, jugoslavenčina, komunjara, četnika... (niz dopunite po vlastitoj volji).

Povijest i historija

I veli: "Kad se već spominjemo jugoslavenštine i velikosrpstva, mora se spomenuti jedna natuknica na strani 5. 'Prijedloga nacionalnog kurikuluma iz nastavnog predmeta povijesti' (iz veljače 2016.) gdje se kao cilj učenja povijesti navodi da učenik 'razumije profesionalnoetičke norme i vrijednosne aspekte povezane s proučavanjem prošlosti/historije'. Historija!

U hrvatskom se jeziku nekako ustalila 'povijest', dok prošlost označava samo neko minulo vrijeme, dok je 'historiju' najbolje prepustiti krvavoj, totalitarnoj 'antifašističkoj' povijesti – osim ako se time ne odašilje poruka, vrlo opasna poruka. Želi li se netko već upuštati u egzibicionizam i naći drugu riječ za povijest, postoji jedna krasna riječ koja nije zaživjela – zgodbopis."

I zato danas treba izaći na ulicu. I kazati glasno: gospodo, odjebite. I sa sobom u "ropotarnicu historije" ili pak "smećarnicu zgodbopisa" odvedite jednoumnu viziju katolibanske Hrvatske.

Naslovnica Zona sumraka