Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Erdogene zone

Kako je to duhovito sročio uvijek nadahnut News Bar, Zagreb je od jučer postao "erdogena zona“. Erdogena zona je, pojasnili su, "dio države koji je seksualno nadraživ zbog dolaska turskog predsjednika ili u kojem se laički rečeno ljudima živo j..e za dolazak Erdogana“. Što je, ipak, samo dijelom točno.

Jer, ostanimo još malo u prostoru erotike, osim onih prirodnih erogenih zona postoje i "arhaične erogene zone“ koje su, veli nam stručna literatura, iako "daleko od spolnih organa, vrlo osjetljive na dodir“. U konkretnom slučaju na karakter vlasti "karizmatičnog“ predsjednika, njegovo "osebujno“ shvaćanje demokracije, ljudskih prava, slobode govora i izražavanja te ostalih "trica i kučina“ kojima se voli hvastati Europa.

Uostalom, na to je ovih dana upozorio i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk koji je poručio da s predsjednikom Erdoganom, koji zbog izbjegličke krize Europu čvrsto drži za visuljke iz "primarne erogene zone“, može razgovarati o novcu kojim bi Europska unija Turskoj platila zadržavanje izbjegličkog vala s one strane Dardanela no da "slobode, uključujući slobodu izražavanja, neće biti dio politike cjenkanja s bilo kojim partnerom“. Doista?

Problematičan partner?

"The Guardian" je temu Erdogan-EU lijepo sumirao u jednoj jedinoj rečenici: "Erdogan je (doduše) problematičan partner, ali EU-u je potrebna turska pomoć." Njemačka je već do pola bedara skinula hlače kad je vlada odobrila kriminalnu istragu protiv televizijskog komičara Jana Böhmermanna zbog njegova satiričnog glazbenog broja o turskom predsjedniku.

Pravnu izliku su našli u "zaboravljenom“ članku 103. njemačkog kaznenog zakona koji za uvredu šefa strane države predviđa kaznu zatvora do tri godine; članku čije ukidanje (eto pravog alibija da bi se zadovoljile "sve strane“) sada najavljuje sama Angela Merkel.

Uzgred, u Turskoj je za vrijeme odmora uhićena nizozemska novinarka turskog podrijetla Ebru Umar, koji tjedan nakon što je u jednom svom članku kritizirala turskog predsjednika. Turska je k tome u samom svjetskom vrhu rang-liste država koje progone i zatvaraju novinare, ali i sve druge koji glasno kritiziraju moćnog predsjednika.

Zar Europa doista ne zna što se događa u Turskoj? Malo sutra. Jer, kako je to sjajno u prosincu prošle godine napisao Inoslav Bešker: Svi dobro znaju da je "Turska - nepouzdana, opasna, daleko manje evropska nego u Atatürkova doba, nedemokratska, imperijalna, koja od armenskog genocida pere ruke tvrdeći da to nisu učinili Turci nego Osmanlije, koja Kurdima ne da državu ni izvan svojih granica - podržavala je Muslimansku braću i njihovu verziju salafizma u demokratskom umaku, dala je ruku Hamasu, kroz nju DAIŠ dovlači pojačanja i vraća agente-ubojice, u njoj DAIŠ liječi svoje ranjenike, u njoj se kupuju lažne sirijske putovnice, ona nudi kompromise s okusom ucjene...“

Krhko je znanje

Zna se to i u Hrvatskoj, no turski je premijer u Zagreb stigao s hrpom potencijalnih ulagača, a nama, naravno, očajnički treba svako ulaganje. Pod svaku cijenu.

Uostalom, nije li sve u politici, onoj svjetskoj koja diše geopolitičkim interesima i onoj lokalnoj, veoma relativno. Ameri koji diljem planeta “šire demokraciju“ i dalje su u bliskim prijateljskim odnosima sa Saudijcima, a Bijelu kuću, uz velike počasti, posjećuju i korifeji demokracije poput sultana Bruneja Hassanala Bolkiaha. Iste godine kad je u toj islamskoj apsolutnoj monarhiji najavljen šerijatski zakon - s kaznama koje uključuju kamenovanje do smrti za preljub i bičevanje za konzumaciju alkohola - dobrog je sultana u Bijeloj kući s osmijehom ugostio predsjednik Obama.

O demokraciji i stanju elementarnih sloboda u Brunejima naravno nije bilo ni govora, a bogme ni vremena dok je američki predsjednik svog "kolegu“ nagovarao na shopping. Zahvaljujući mu, usput, na "iznimnom državničkom umijeću i prijateljstvu“ veličajući ga kao "glavnog čimbenika u jugoistočnoj Aziji“. Kao da je ovaj ljubitelj Stonesa, a ne kamenovanja...

Zašto bi onda u Hrvatskoj s Erdoganom bilo drukčije?

Turski predsjednik u Hrvatsku dolazi na obilježavanje stote godišnjice islama u zemlji, odnosno povijesne odluke Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o priznanju islama kao jedne od službenih religija. Što je doista značajan jubilej koji ove prostore svrstava u predvodnike multikonfesionalnosti i vjerske ravnopravnosti.

Pa i međusobnog uvažavanja i tolerancije koja, barem kada su građani islamske vjere u pitanju, u Hrvatskoj i danas postoji. Jesu li to i ideali predsjednika Erdogana?

Bez suvišnih zašto

Ne baš. Erdogan ne dolazi u Hrvatsku samo s popudbinom karizmatičnog političara koji je od Turske stvorio gospodarskog diva, niti pak političara kojem oporba i borci za ljudska prava ozbiljno zamjeraju autoritarni način vladanja već i kao predsjednik u čijim je političkim temeljima vjerski islam odnosno potpuna islamizacija turskog društva.

Riječ je o idejama zbog kojih je koncem devedesetih i robijao jer su njegovi stavovi i istupi bili protumačeni kao atak na sekularne temelje suvremene Ataturkove turske države.

Hrvatska i Turska imaju, fraza bi rekla, odlične bilateralne odnose; zajedno su u NATO-u, a Hrvatska daje golemu podršku turskom ulasku u Europsku uniju. Bez suvišnih zašto, pa će posjet turskog predsjednika i impresivne svite ministara i gospodarstvenika koji su s njim stigli u Zagreb zacijelo proći uz nazivnik "mir & dobro“. A možda kapne i štogod turske love.

Pomalo je nezgodno što posjet ovodobnog Sulejmana Veličanstvenog pada u vrijeme obilježavanja 450. obljetnice opjevane junačke smrti Nikole Šubića Zrinskoga i zaustavljanja turskog pohoda na Beč pod zidinama Sigeta. No, kvragu, i tu ima lijeka. Malo titranja "erdogenih zona“ i vazelina, pa će Turci složno zapjevati: U poj, u poj, novčanik iz džepa vadi, braćo!

Naslovnica Zona sumraka