Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Budi Bog s nama

Zona sumraka
No, što je s "nevjernicima"? S poreznim obveznicima, odnosno građanima Republike Hrvatske – još uvijek sekularne države – na koje se gotovo svakodnevno izlijeva kibla žuči i s oltara i oltaru bliskih medija?

Nije gramatički ni stilski ispravno, no svakako je znakovito: oba nisu pala! Ni Zoran Milanović ni Tomislav Karamarko, pa ćemo i u godinama pred nama svjedočiti naizgled žestokom fajtu lidera dviju vodećih hrvatskih stranaka. Ljutom boju kojem je jedini cilj proizvodnja magle u koju će i za sljedećih izbora pohrliti gusani i guske.

Jedino što se nakon izbornih pobjeda promijenilo su lagani kozmetički zahvati na već dobro znanim političkim fizionomijama. Milanovićevo "drugarice i drugovi" u pobjedničkom govoru koji, kao, trebaju poručiti da se drug Zoran vratio socijaldemokraciji i "lijevoj" bazi, baš kao i Karamarkovo postizborno odlučno ne "ideološkim raspravama" u koje, naravno, spada i dojučerašnja mantra o žrtvama komunizma i lustraciji, šupalj su alibi za bezidejnost obojice stranačkih lidera. I stranaka koje vode.

Oba su opstala

Može li itko vjerovati da je Milanovićeva isprika zbog prljave igre u kampanji "for real", da su drskost i egotripanje stvar prošlosti, a unutarstranačko kadroviranje lišeno kriterija podobnosti i slijepe odanosti Šefu? Može li itko vjerovati da će Karamarko kazati baj-baj svim bujancima, ekstremnim desničarima i retorici koja je barem malčice odgovorna i za stanje na koje su upozorili veleposlanici EU-a i SAD-a na nedavnom "misterioznom" sastanku u Zagrebu.

Ili za novi val devastacija ono malo preostalih spomenika hrvatskim antifašistima, "kontroverze" oko Jasenovca, arlaukanja ZDS na stadionima, fizičke napade na neistomišljenike i prijetnje smrću koje su se razlile po portalima... Uostalom, možda je i sam Tomislav Karamarko najbolje objasnio svoj aktualni "zaokret" komentarom na kandidaturu Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a.

Koju, veli, nikad ne bi podržao, ali će joj dati "tehničku potporu Ministarstva vanjskih poslova". Jer, veli, "prema van moramo biti civilizirani". Prema unutra, naravno, ne moramo. I nećemo.

Stoga, baš me zanima hoće li itko od onih koji posljednjih godina pumpaju mržnju i ekstremizam čije su posljedice nesagledive, skoknuti do dvorišta romske obiteljske kuće i dječjeg vrtića na Peščenici u koji je bačena bomba, i kazati ono Gibino "I'm sorry".

Quod licet Iovi...

Milanoviću i Karamarku medijsku je pažnju ipak ukrao sveti Leopold Mandić. Odnosno dolazak posmrtnih ostataka omiljenog sveca u Hrvatsku, neviđeno zanimanje vjernika i medija, ali – još i više – komentari s portala Index.hr. O kojima je svoje kazalo i Hrvatsko novinarsko društvo priopćenjem u kojem se veli da su "nazivanje spomenutog događanja 'nekrofilskim orgijama' i 'dolaskom putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca' duboko uvredljivi i omalovažavajući prema osjećajima građana na temelju njihove vjerske opredijeljenosti".

Je li Index pretjerao ili nije, pitanje je (valjda) nadležnih tijela kojima je u opisu radnog mjesta bavljenje "govorom mržnje" i "vrijeđanja vjerskih osjećaja građana", no polemika na relaciji HND – Index otvorila je i cijeli niz nekih drugih (samo naizgled usputnih) pitanja. Jedno od njih naći ćete i u odgovoru komentatora Indexa na priopćenje-osudu iz HND-a u kojem se sarkastično veli: "S vjernicima i njihovim osjećajima se ne smije šaliti. Oni imaju ekskluzivno pravo da proglašavaju što je tabu i što se ne smije ni propitivati, a kamoli ismijavati." Događanja "na terenu" pokazuju da je to vraški točno.

Jer, kazala bi parafraza latinske poslovice "Quod licet Bon Jovi, non licet David Bowie". Katolibanstvo u Hrvatskoj nije doskočica, nego dijagnoza. Čvrsti fakat. Možete li, recimo, zamisliti da HRT, kao javni servis koji pretplatom financiraju svi, a ne samo vjernici, godine Gospodnje 2016. uđe u produkciju serijala nalik famoznom "Letećem cirkusu Monty Pythona" koji je od 1969. BBC proizvodio i emitirao pune četiri sezone?

Serijal u kojem se sprdalo i s vojskom, policijom, vladinim dužnosnicima, ministarstvima i crkvom; serijal koji je iznjedrio i urnebesni film "Brianov život" kao satiričnu reviziju života Isusa Krista, a u vječnost upisao song "Always Look At The Bright Side Of Life" kao "blasfemično" viđenje razapinjanja na Golgoti, na HRT-u danas ne bi prošao ni u ludilu.

Isti je odgovor i na pitanje bi li HRT danas snimio seriju skečeva s urnebesnom zajebancijom i vicevima na temu crkve poput one irskog komičara Davea Allena, dobro nam znanog iz negdašnjih "Nedjeljnih popodneva". Malo sutra. Jer naše "turbo" vjernike i Crkvu izgleda baš sve vrijeđa. I vic, i geg, i satira i najbenignija zajebancija...

Božja i civilna posla

No, što je s "nevjernicima"? S poreznim obveznicima, odnosno građanima Republike Hrvatske – još uvijek sekularne države – na koje se gotovo svakodnevno izlijeva kibla žuči i s oltara i oltaru bliskih medija? Što reći za rasprave o zakonu o umjetnoj oplodnji u kojima je Crkva takvo začeće djeteta proglasila nemoralnim činom, a visoki prelati dijete rođeno potpomognutom oplodnjom "stvarima"? Na portalu Katolik.hr i danas možete naći poruke užasnije od svega što je ikada napisano na Indexu.hr.

Pa i sljedeće riječi: "Dijete nije objekt na koje čovjek ima apsolutno pravo. Dijete je dar Božji, i kao takvo, svako dijete je jedinstveno ljudsko biće sazdano na Božju sliku, koje baš po tom što je stvoreno na sliku Božju, ima pravo da bude začet po zamisli Božjoj, tj. u bračnom snošaju otvorenom ljubavi i životu. Dakle, dijete je ono, koje ima apsolutno pravo da bude začeto po Božjoj zamisli. Roditelji nemaju nikakvo 'pravo' na posjedovanje djeteta..."

Ni na potpomognutu oplodnju jer je ona, eto, miješanje u Božja posla i zamisli Božje. Za razliku, recimo, od ugrađivanja bajpasa ili zamjene srčanih zalisaka bolesnom svećeniku koji bi, po izvornoj zamisli Božjoj, bez miješanja sa strane "prdnuo u rosu".

Je li pisanje indexovaca ukusno ili ne, s mjerom ili bez nje, pitanje je osobnih (ili pravosudnih) ocjena, no "odgovori" koji su im stigli "s druge strane" zastrašujući su. S otvorenim prijetnjama smrću, paljenjem na lomači, davljenjem "golim rukama", obračunima bejzbolskim palicama... Užasno? Kako za koga. Jer, što bi rekao ministar Hasanbegović, ako i padne krv, bit će to baš efektna pouka o "odgovornosti za javnu riječ".
Onu s bezbožne strane.

Naslovnica Zona sumraka