Dalmacija Šibenik

Šibenik

Zlatko Gall: Pametni Anthony i četiri milijuna idiota - kako ćemo profućkati reklamu stoljeća

ZONA SUMRAKA
Šukerovi golovi na Svjetskom prvenstvu 1998., Goranov Wimbledon, Janičina zlata, Balićeve medalje...? Ne, ništa od toga. Jedini put kad mi je doista došlo da zaurlam iz petnjih žila „I’m proud to be Croat!“ bilo je prekjučer dok sam – jedva koji dan nakon globalne premijere „No Reservation“ Anthonyja Bourdaina posvećenog hrvatskoj obali – u Skradinu kušao neke od senzacija koje su svjetski poznatog chefa i gastro-putopisca, doslovno oborile s nogu. Ili, da budem precizniji, sa stolice.

Famozna treća epizoda osme sezone iznimno gledanog (računa se da mu je prosjek oko 120 milijuna gledalaca ) putopisno-kulinarskog showa na kanalu Travel Channel, počela je riječima koje je nemoguće zaboraviti. „Nisam imao pojma što je hrvatska kuhinja. Nisam o njoj imao nikakvu predodžbu. Ovo je prvoklasna hrana, prvoklasno vino, prvoklasan sir. Sljedeća velika stvar je Hrvatska“ – kazao je veliki američki chef , vraški utjecajan „opinion maker“ ali i čudesno zanimljiv lik kojem, zbog nekonvencionalnog pristupa i još čudesnije strasti, s pravom tepaju punk-kuhar.

F.....g great!

Onima koji nisu bili sigurni jesu li dobro shvatili o čemu im to veliki Bourdain priča, odmah je još izravnije pojasnio svoje dojmove o hrvatskom priobalju, lokalnoj gastronomiji, vinima, siru, maslinovom ulju: „Još niste bili ovdje? Vi ste idiot! Ja sam idiot!“.

Mada je na ovom mjesto posve logično istaći da je Anthony svojim autoritetom, likom & djelom i izravnom porukom „Sljedeća velika stvar je Hrvatska!“ skovao čudesno efektan turističko eno-gastronomski slogan s potpisom kojeg bi možda kao „potencijal“ čak prepoznao i doživotni profesionalni „promotor Hrvatske“ Niko Bulić (s užom obitelji koja se već okušala u sloganima) ili ex-ministar Bajs, ja bi rađe posegnuo za pravom na ispravak krivog navoda. Jer, dragi moj Bourdain, niti si ti idiot niti su to svi oni koji još nisu posjetili Hrvatsku i uronili u njenu čudesnu priobalnu gastro i eno scenu. Idioti smo mi sami.

Unatoč čudesnoj Bourdainovoj reportaži (i njegovom odličnom domaćinu Mati Jankoviću), čim se malo stiša medijska pažnja nimalo ne sumnjam da će pouke koje smo mogli (morali!)izvući iz „slučaja No Reservation“ biti zaboravljene. Baš kao i glavne zvijezde pedesetominutne reportaže koja je Hrvatskoj napravila veću promociju nego li svih dvadesetak godina turističkih sajmovanja, folklornih humpa cumpanja, slogana koji vrijeđaju inteligenciju te suludih „developerskih“ nastojanja da cijelu obalu, a i lijepi dio zaleđa, pretvore u Zrče, „Carpe Diem“, golferski „green“, fast foodove i fensi-šmensi drp restorane namijenjene gostima čiji je budžet obrnuto proporcionalan gastro i eno rafinmanu.

Jer, da podsjetim, zvijezde Bourdinovog kulinarskog-putopisa „made in Croatia“ – ili, još preciznije Istra & Dalmatia – nisu samo sjajni domaćini iz motovunske konoba, „Bateline“, „Boškinca“, skradinski čarobnjaci poput Ante Pižića iz „Arke“ koji je Anthonyja raspametio skradinskim rižotom ili vinara Alena Bibića i njegove supruge Vesne, tog genijalnog dvojca koji od vina i lokalnih namirnica radi onozemaljsku eno-gastro feštu, već i „njena niskost“ srdela i inćun, tripice „vulgaris“, tuna, pljukanci, domaće ulje, začinsko samoniklo bilje, ovčji i kozji sir, pršut i panceta...

Alenovo i Vesnino čudo

Zvijezde Bourdinove reportaže su podjenako skupocjeni bijeli motovunski tartuf ali i svakodnevne namirnice koje se uzgajaju u svom logičnom i prirodnom okruženju a spremaju ili kao autohtoni „marendaški pjat“ poput marendaških tripica, dagnji na bijelu buzaru, domaćeg tijesta s lokanom inačicom gulaša ili pak, kad dođu u ruke tako veličanstvenih kreativaca poput Vesne Bibi, postaju onozemaljski „ugrisci“ pred kojima se, i to dubokim naklonom, klanja i veliki Bourdain.

U Skradinu sam, rekoh, baš kao i Bourdain koji mjesec prije mene, prekjučer kušao i Antin čudesni skradinski rižot, pio Alenov Debit, Merlot Sangreal iz 2007., senzacionalnu R6 crnu riservu ali i Vesnine čarolije poput dimljenog jogurta s pjenicom od češnjaka i dimljenog cvijeta soli, fileta orade u rogaču sa sipom u neponovljivoj kombinaciji crnog-na-crnome, „neraviol“ od prepelice s barrique pjenicom i gušćom jetrom... te, po tko zna koji put, bio očaran tim čudesnim skradinskim komadom obale i gastro tradicijom koja bi, čak da je cijela Dalmacija izvan nje pustara, vrijedila dolaska.

Zapušteno i prazno skradinsko zaleđe gdje je – po recepturi Bibićevih - trebao bujati život obitelji koji žele i mogu dobro živjeti od rada na djedovini, dalmatinski otoci u vječnoj „bježaniji“ od vlastitog identiteta, današnje pustopoljine na kojima je makija odavno zamijenila terase s lozom i maslinama, baš kao i nesnosna buka u skradinskoj marini u kojoj „bistrooki“ ACI-jevi neimari taman na početku nautičke sezone izvode opsežne građevinske radove, neumoljivo pokazuju što smo, i zašto ćemo i dalje biti, baš tu gdje jesmo. Idioti u rajskoj idili što je, nažalost, dijagnoza koju ni Bourdainov ekstatički zanos neće promijeniti.

zlatko gall
Naslovnica Šibenik