Mišljenja Završni račun

Završni račun

Frenki Laušić

Hrvatska će se podijeliti i oko uvoza radne snage

Hrvatska je toliko dugo bila u fazi prekomjerne nezaposlenosti i prevelike ponude radne snage da su domaći poslodavci već nekoliko godina u šoku zbog činjenice da postoji nedostatak radne snage za nemali dio zanimanja. No, podaci Eurostata otkrivaju kako poduzetnici ne bi trebali biti toliko u čudu jer Hrvatska, u usporedbi s drugim europskim zemljama, i nije u tako katastrofalnoj situaciji.

Prema službenoj objavi krovnog europskog statističkog tijela za drugo tromjesečje ove godine, postotak slobodnih radnih mjesta koje poslodavci ne uspijevaju popuniti u Češkoj iznosi 6,2 posto, Njemačkoj 3,3 posto, Austriji tri posto, Velikoj Britaniji 2,7 posto, prosjek za Europsku uniju iznosi 2,3, Sloveniju 2,3 posto, a tek potom slijedi Hrvatska s 1,6 posto, dok manji postotak imaju Poljska (1,1 posto), Španjolska (0,9 posto) i Grčka (0,7 posto).

Uz to, u istom prošlogodišnjem kvartalu u Hrvatskoj je bilo 1,9 posto slobodnih nepopunjenih radnih mjesta, što znači da se u ovoj godini poslodavci suočavaju s nešto manjim problemom po tom pitanju. Tako je u našoj državi na godišnjoj razini, uz Sloveniju, najviše pao broj nepopunjenih radnih mjesta, jer je kod našeg sjevernog susjeda ta stopa smanjena s 2,6 na 2,3 posto. Dakle, Hrvatska se nalazi u donjem dijelu europske tablice kada je riječ o problemima s pronalaskom radnika, odnosno nedostatkom radne snage.

Poduzetnici u šoku

Međutim, naši poduzetnici su još u stanju šoka jer prvi put od samostalnosti hrvatske države radnika nema dovoljno i plaće ne rastu zbog sukladnog povećanja produktivnosti, nego zbog zakona o ponudi i potražnji, ovaj put radne snage. Kao što se moglo očekivati, radnici u uslužnim djelatnostima su najtraženiji i takvih slobodnih radnih mjesta bilo je 1,6 posto, a u industriji i građevinarstvu 1,4 posto.

Ipak, radi jasnije čitave slike, Iva Tomić iz Ekonomskog instituta je za Jutarnji list pojasnila kako je važno znati da se podaci odnose na oglase koji su objavljeni pri HZZ-u.

"Jasno je da ti oglasi ne obuhvaćaju cjelokupnu ponudu slobodnih radnih mjesta u hrvatskome gospodarstvu iako takve i slične probleme mogu sadržavati i pokazatelji za druge zemlje članice", ističe Iva Tomić, dodajući kako se te informacije umnogome podudaraju s trendovima na koje ukazuje indeks OVI, što ga Ekonomski institut izrađuje na temelju online oglasa s portala MojPosao.

Sukladno tom indeksu, naime, broj oglasa u prvoj polovini ove godine manji je 0,8 posto u odnosu na isto razdoblje lani, a u drugom je tromjesečju zabilježen pad vrijednosti indeksa od minus 9,9 posto u odnosu na prethodno tromjesečje.

"Potražnja za radom u Hrvatskoj je umjerena, a zapravo je tržište rada reagiralo na usporavanje rasta gospodarstva u drugom tromjesečju ove godine smanjenom potražnjom za radom", smatra ekonomistica s Ekonomskog instituta.

No, iako je rast gospodarstva vjerojatno ubrzao u trećem tromjesečju u odnosu na drugo tromjesečje na godišnjoj razini, OVI indeks je u kolovozu pao za 5,1 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine. Pritom je najveće povećanje broja oglasa na godišnjoj razini registrirano za učitelje, kuhare i prodavače, a najveće smanjenje bilježe radnici u proizvodnji, skladištari i vozači.

Iva Tomić u svojoj analizi navodi, pak, da iako ni OVI indeks ne pokriva cjelokupnu ponudu slobodnih radnih mjesta u gospodarstvu, on bolje prati stanje poslovnog ciklusa od pokazatelja temeljenih na oglasima HZZ-a. Uz to, kako se OVI indeks objavljuje na mjesečnoj razini, pruža i ažurniju sliku o stanju potražnje za radom na hrvatskom tržištu rada.

Uostalom, podatak kako je smanjen broj oglasa za zaposlene u proizvodnji poklapa se s objavom Državnog zavoda za statistiku, prema koje je ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u srpnju 2019. manji za 0,1 posto u usporedbi s lipnjem 2019., ali je u usporedbi sa srpnjem 2018. manji za čak 3,5 posto.

Suočenje s posljedicama

Dakle, čini se da se u zadnjih godinu dana bržim tempom gasio broj radnih mjesta u industriji nego što je padala ponuda radne snage u tom dijelu gospodarstva. Možda baš zbog toga pada zaposlenosti, ukupna proizvodnost rada u industriji od siječnja do srpnja 2019. u usporedbi s istim razdobljem 2018. veća je za 4,1 posto, ali za to bi trebalo provesti detaljniju analizu.

Ipak, jasno je kako se hrvatski poslodavci, ali i čitavo društvo, moraju suočiti s nekoliko posljedica koje sa sobom donosi nedostatak ponude za određena radna mjesta. To se može riješiti ili privlačenjem radnika boljim plaćama i radnim mjestima, ili uvozom jeftinije radne snage iz inozemstva, ili kombinacijom te dvije "metode".

U prvom slučaju dio poslodavaca će biti nekonkurentan, jer će povećanjem plaća biti troškovno neefikasni i "ispast" će s tržišta, dok u drugom slučaju Hrvatska mora pristati na veći broj radnika iz inozemstva, što podrazumijeva i određene kulturološke promjene.

Ekonomska i društvena napetost koju takav "razvoj situacije" diktira nije nimalo bezazlena. U prilog tome dovoljno govore iskustva zapadnih europskih država i svima u Hrvatskoj bi moralo biti jasno kako će i kod nas pitanje uvoza radne snage biti jedno od temeljnih polarizacijskih pitanja u društvu u idućim godinama.

Naslovnica Završni račun

VIŠE IZ RUBRIKE