Mišljenja Završni račun

Završni račun

Frenki Laušić

Većina se rekordno zadužuje, a manjina rekordno - štedi!

Od 200 milijardi kuna bankovnih depozita pojedinaca, 94 posto je u rukama samo oko 20 posto građana

U Završnom računu prošlog tjedna glavni naglasak je bio na nastavku rasta zaduživanja građana putem gotovinskih nenamjenskih kredita, a ovog puta valja zamijetiti da se uz ukupni rast štednje nastavlja i rast štednje građana. Ta dva podatka dovoljno govore o postojanju dvije Hrvatske: jedna, većinska, mora se rekordno zaduživati putem gotovinskih kredita kako bi trošila za "tekuće održavanje", dok ona druga, manjinska Hrvatska, štedi u povijesno rekordnim svotama.

Kada pričamo o štednoj "većinskoj" i manjinskoj" Hrvatskoj, aludiramo na analizu Tomislava Ridzaka, člana Upravnog vijeća HANFA-e, koji je prije godinu dana ukazao na velike nejednakosti u pogledu štednje gledajući prema visini depozita koju pojedinci drže u bankama.

Prema toj analizi, od oko 200 milijardi kuna bankovnih depozita građana, 94 posto je u rukama samo oko 20 posto građana, klijenata banke. Četiri petine svih ostalih građana "dijeli" preostalih šest posto, oko 12 milijardi, ukupnih depozita, otkrio je tada Ridzak. Podatak o velikoj nejednakosti hrvatskih građana u pogledu akumuliranog novca dobiva još više na težini, rečeno je tada, ako se zna da je štednja u bankama glavni oblik financijske imovine u Hrvatskoj.

Suhe brojke ovog puta kažu kako su ukupni depoziti kod poslovnih banaka, koji obuhvaćaju depozitni novac (štednja "po viđenju", bez oročavanja), te štedne i oročene depozite, nastavili u srpnju rasti i na mjesečnoj i na godišnjoj razini, dosegnuvši 293 milijarde kuna. U odnosu na lipanj viši su, prema analizi RBA, za 2,9 milijarde kuna, odnosno za jedan posto, dok su u odnosu na kraj srpnja 2018. ukupni depoziti viši za 13,3 mlrd. kuna ili za 4,7 posto.

Dvoznamenkasti rast

Kao kod kredita, gdje neki bilježe stagnaciju, pad ili blagi rast, a neki, kao gotovinski krediti, jako rastu, tako se i ovdje izdvaja rast štednje po viđenju. Ta vrsta štednje je dosegnula, ističu analitičari RBA, povijesno najvišu nominalnu vrijednost od preko 99,2 milijarde kuna, što čini 34 posto ukupnih depozita, odnosno ukupne štednje.

U odnosu na lipanj, na mjesečnoj razni depozitni novac viši je za 2,9 milijarde kuna ili za tri posto, dok je u odnosu na stanje na kraju srpnja 2018. porast iznosio 16,4 milijarde kuna. Tako je, tvrdi se u analizi RBA, nastavljen snažan rast po dvoznamenkastim stopama koje uz manja odstupanja traju od početka 2015.

Posljedica je to, tvrde, niskih kamatnih stopa na oročenu štednju, pa se u uvjetima nesklonosti ulaganja u druge oblike financijske imovine višak raspoloživog dohotka koji polako raste s oporavkom gospodarstva slijeva na najlikvidnije oblike depozita.

S druge strane, navodi se u analizi, ukupni štedni i oročeni depoziti su uz stagnaciju na mjesečnoj razini, na godišnjoj razini zabilježili pad vrijednosti i krajem srpnja iznosili su 193,7 milijardi kuna što je najniža razina od lipnja 2014.

U svemu tome je zanimljivo kako valutna struktura štednih i oročenih depozita ostaje slična te i dalje iznad 80 posto ovih depozita čine valutni depoziti (uglavnom u eurima). Dakle, iako kredite sve češće dižemo u kunama, oni koji imaju dosta novca za štednju najvećim dijelom štede u eurima. Štednja je to, nadalje, koju uglavnom generira sektor stanovništva, jer više od 80 posto štednje u inozemnim valutama odnosi se na sektor kućanstava.

Naravno, na ovom mjestu opet možemo postaviti pitanje zbog čega oni koji imaju novaca za štednju ne ulažu više novca u dionice ili neke druge investicijske projekte. Činjenica je, naime, da građani prije svega štede u bankama i nekretninskim shemama, a to je opet jaka kritika investicijske klime u državi, ali i mentalnog sklopa naših građana-štediša.

Kao što je to rezultat i činjenice da se veliki broj štediša opekao prilikom pucanja burzovnog balona 2009., kada je dosta ulagača ostalo bez 70 posto uloženih sredstava. Hrvatske banke su, srećom, dobro kapitalizirane, i većina šok-testova pokazuje da ne bi bilo problema s isplatom štednje pri većim krizama. Naravno, i preko onog iznosa od države zajamčenih 100 tisuća eura.

Dobra je to vijest za manjinsku Hrvatsku koja većinom ima štednju iznad 100 tisuća eura, ali i za sve one koji se nadaju da će umjesto nenamjenskih gotovinskih kredita kroz nekoliko godina priječi u "tabor" onih koji imaju dovoljno za štednju. Pa makar im štednja bila "tek" na razini one za čiju isplatu jamči država.

Naslovnica Završni račun