Mišljenja Završni račun

Završni račun

Frenki Laušić

BDP nam raste, ali ne zbog produktivnosti. A to je opasno

Rast bruto domaćeg proizvoda od 3,9 posto u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isto razdoblje 2018. bio je za jednu trećinu veći od najoptimističnijih predviđanja analitičara, a privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku pokazali su da su 'glavni krivci' za taj rast potrošnja građana i značajno veći rast investicija nego što se to prognoziralo.

Zbog toga se u startu postavilo pitanje koliko je takav rast održiv na duži rok, a prve analize pokazale su da je potrošnja kućanstava u prvom kvartalu rasla za 4,4 posto, što je iznad rasta neto plaća koje su u tom razdoblju porasle nominalno za 3,6 posto.

Međutim, potrošnja kućanstava se dijelom temelji i na doznakama iz inozemstva od naših gastrabajtera koje stalno rastu i prošle su godine dosegnule 17 milijardi kuna, pa je i to stalni dodatni poticaj potrošnji kućanstava.

Uz to, potrošnja se dijelom temeljila i na većoj zaposlenosti, ali i na gotovinskim kreditima, koji su rasli tolikom brzinom da je Hrvatska narodna banka dala preporuku bankama da uspostave strože kriterije za davanje takvih kredita.

Smanjenje PDV-a

Na povećanje raspoloživog dohotka građana u prvom kvartalu imalo je utjecaja i smanjenje PDV-a na neke prehrambene proizvode, od kojih je dio pojeftinio, a dio poskupio ili ostao na istim razinama.

No, sasvim sigurno je smanjenje PDV-a imalo utjecaj na smanjene cijene ili je pak djelovalo cjenovno amortizirajuće na one proizvode koji su zbog tržišnih prilika mogli dodatno opteretiti novčanike građana. Naravno, dio smanjenja PDV-a su uzeli trgovci u svoje profitne marže, ali to je neizbježno pri takvim potezima Vlade.

Nadalje, premijer Andrej Plenković i dalje inzistira na tome da se, sukladno donesenom zakonu, smanji opća stopa PDV-a s 25 na 24 posto u 2019. To će onda smanjiti manevarski prostor Zdravku Mariću, ministru financija, da poveća neoporezivi dio osobnog dohotka ili mogućnosti daljnjeg smanjivanja PDV-a na hranu.

Tu je problem u tome što smanjenje opće stope PDV-a neće dovesti do jačeg reduciranja cijena proizvoda u odnosu na moguće povećanje raspoloživog dohotka građana u slučaju povećanja neoporezivog dijela plaća.

Stoga će biti teško očekivati neko porezno rasterećenje u 2019. koje će nastaviti djelovati poticajno na potrošnju u onoj mjeri kao zadnje četiri godine. Ipak, neće biti čudno ako se predsjednik Vlade predomisli u izbornoj godini i odustane od smanjivanja opće stope PDV-a i omogući ministru financija slobodnije porezne škare na rasterećivanju poreza na dohodak ili ciljanog smanjivanja PDV-a na određene proizvode.

Ono što je, međutim, dublji problem s rastom plaća jest to što one nisu toliko temeljene na rastu produktivnosti rada koliko na nedostatku radne snage. A u slučaju kada rast plaća nije zasnovan na rastu produktivnosti, smanjuje se konkurentnost gospodarstva i to svakako nije dobro za Hrvatsku.

Kako će Hrvatskoj u idućim godinama i dalje nedostajati radne snage (a to će biti poticaj za rast plaća), Vlada i svi društveni faktori trebali bi raditi na stvaranju uvjeta za povećanje proizvodnosti rada (i kapitala), inače dugoročno neće biti dovoljno radnih mjesta, pogotovo kvalitetnih.

Fondovi EU-a

Kada je u pitanju dugoročna održivost rasta investicija, najprije treba reći kako Državni zavod za statistiku nije objavio strukturu tih investicija pa ne znamo službeno koji su izvori rasta.

No, sve govori u prilog tome da je tri četvrtine tih investicija bilo temeljeno na sredstvima iz fondova Europske unije, od čega je najviše bilo projekata koje su pokretali država, jedinice lokalne uprave i samouprave, te državne tvrtke.

A kako je krajnjim korisnicima isplaćeno tek oko 20 posto novca za razdoblje od 2014. do 2020. (s mogućnošću realizacije do 2023.), to bi značilo da će fondovi EU-a biti stabilan poticaj rastu investicija u sljedećim godinama.

Naime, intenzitet ugovaranja projekata ide prema tome da će se ugovoriti i preko 100 posto programa, pa ako se na kraju realno iskoristi 80 do 90 posto raspoloživog novca, bit će to ukupno osam do devet milijardi eura ukupnih investicija.

Znamo, nažalost, da postoje brojni problemi u provođenju natječaja za projekte EU-a, da se naknadno plaćaju penali, u prosjeku pet do deset posto, ali ako i u ovom slučaju podbacimo, bit će to jedna od većih samonanesenih gospodarsko-društvenih sramota.

Logično, i tu dolazimo do problema produktivnosti i proizvodnosti, jer ako ti veliki infrastrukturni projekti ne budu naknadno pridonosili povećanju produktivnosti gospodarstva - džaba smo krečili.

Na koncu, tu je problem i mali udio privatnih investicija u ukupnim investicijama, a njih nema u većem broju jer nemamo potrebnu produktivnost koja bi privlačila investitore i povećala izglede za poslovne uspjehe.

I zato bi nova pokretačka riječ u Hrvatskoj trebala postati „produktivnost“, od gradnje cesta i mostova do funkcioniranja pravosuđa. Bez povećanja produktivnosti rada, kapitala i „društvenog kapitala“, dugoročno nas neće spasiti ni fondovi EU-a ni doznake naših emigranata, kao ni gotovinski krediti.

Naslovnica Završni račun