Mišljenja Završni račun

Završni račun

Frenki Laušić

HDZ politički skreće udesno, ali ekonomski ide ulijevo?

Premijer je sada ipak politički ranjiviji, pa ako unutarnje frakcije HDZ-a i oporba budu agresivniji, moguća su svakojaka lutanja šefa stranke

Izbori za Europski parlament vjerojatno će značiti pomicanje HDZ-a udesno, a i SDP će se kao stranka nominalno lijevog centra vjerojatno još više uključiti u suverenističku priču. Takav razvoj događaja mogao bi imati značajan utjecaj i na političku ekonomiju i ekonomsku politiku Vlade i oporbe, od odnosa prema usvajanju eura do distribucije proračunskog novca i pojačane kupnje birača popularnim socijalnim i investicijskim potezima prije predstojećih parlamentarnih izbora. Odnosno, HDZ bi mogao politički skrenuti udesno, a ekonomski ulijevo.

Kad je riječ o suverenističkom odjeku ovih izbora, tada je jasno kako Suverenisti s 8,52 posto glasova, Lista Mislava Kolakušića (populist) sa 7,89 posto glasova, Živi zid (populisti) s 5,66 posto glasova, Most nezavisnih lista s 4,67 posto glasova, Lista Marijane Petir s 4,40 posto glasova i Neovisni za Hrvatsku s 4,37 posto glasova, zbirno gledano, predstavljaju jak mogući blok protiv usvajanja eura, a kako je poznato da je i SDP privremeno i politikantski odlučio zaigrati na tu antieuro kartu, tada u političkoj areni ostaje od jakih stranaka samo HDZ kao zagovornik prelaska na euro. Boje eura vjerojatno će braniti HNS, uvjetno HSLS, a i ostali članovi vladajuće koalicije bit će na toj liniji kolebanja.

Doduše, tu je Amsterdamska koalicija još prešla izborni prag i od njih se moglo očekivati da su čvrsto za prelazak na euro, ali i oni su se počeli kolebati i davati uvjetne odgovore na tu temu. Dakle, ovakav razvoj događaja na političkoj pozornici stvorit će dodatni negativni pritisak na Vladu i premijeru Andreju Plenkoviću trebat će dosta energije, ali i sreće (da ne bude nekih naglih ekonomskih "crnih labudova"), da ove i iduće godine formalno započne proces prelaska na euro.

Nismo otok u Europi

Nadalje, veliko je pitanje hoće li Andrej Plenković, osim vjerojatnog skretanja prema jačoj desnoj retorici, povećati predizbornu potrošnju i tako se kratkoročno dodvoriti biračima. Branko Roglić, vlasnik "Orbica" i predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske udruge poslodavaca, pak, ne dijeli takve strahove i smatra da je Plenkovićev HDZ dovoljno jak da odoli radikalno suverenističkim i populističkim izazovima. Dapače, Roglić je uvjeren kako bi i bilo koja druga politička stranka, kad bi došla na vlast ili bi ušla u koaliciju s nekom od jačih stranaka, provodila proeuropsku i odgovornu proračunsku politiku, jer bi je na to jednostavno, ističe, natjerala ekonomska realnost.

"Ne može Hrvatska biti otok u Europi. To su shvatili i građani Hrvatske, koji sve više prihvaćaju pravila racionalnog upravljanja ekonomskim resursima države i ne vjerujem da bi se politički razvoj Hrvatske mogao odvijati u nekom negativnom pravcu. Ne vjerujem ni da će Andrej Plenković odustati od politike koju je usvojio i koju provodi i za koju ima podršku glavnih europskih partnera. I na koncu, ni druge političke stranke ne bi provodile avanturističku politiku kad bi došle na vlast ili bile dijelom vladajuće koalicije", kazao nam je Roglić tim povodom.

Takav Roglićev stav potvrđuju i prve izjave i istupi premijera i predsjednika HDZ-a. "Što se tiče onoga što smo radili prvih 45 dana prije izbora, ne da nemam primjedbe, nego znam da nijedna vlada ni politička stranka ne ulaže toliko u europsku orijentaciju Hrvatske kao ova", ustvrdio je Plenković u utorak, a ta izjava upućuje da se ipak neće pokolebati zbog nešto lošijih izbornih rezultata od predviđenih.

Ipak, treba podsjetiti kako je predsjednik HDZ-a na kraju ove predizborne kampanje znao zaigrati na kartu Bleiburga i Thompsona, tako da ne bi uopće čudilo ako opet krene tim putem. Jer, premijer je sada ipak politički ranjiviji nego što je bio do prije par dana, pa ako unutarnje frakcije HDZ-a i oporba budu agresivniji, moguća su svakojaka lutanja šefa stranke. Hrvatska je, tako, sasvim nenadano ušla u nešto nestabilniju političku situaciju, a upravo je politička stabilnost bila ono na čemu je premijer stalno inzistirao, ali i međunarodna financijska zajednica.

Doduše, kada bi izazov vladajućoj koaliciji bili politički konkurenti koji bi bili proeuropski i protržišno nastrojeni, tada bi strah od političkih turbulencija bio manji. Ali u situaciji kada je većina političkih oponenata populistički orijentirana kad su državne financije u pitanju, te imaju snažan negativan odnos prema prelasku na euro (Ruža Tomašić je ekonomski liberal, ali je suverenistički protiv eura), mogući politički preokreti nemaju baš pozitivan ekonomski predznak.

Naslovnica Završni račun