Mišljenja Vrijeme apsurda

Vrijeme apsurda

Tihomir Dujmović

Besramni udarac

Dok čekamo da Most odluči hoće li rušiti Tomislava Karamarka i tako de facto raspisati nove izbore, čemu sve medijske kladionice danas daju najveće šanse, apsurdi, nelogičnosti i ideološki teror razapinju ovu zemlju u kojoj bjesni verbalni građanski rat.

Do toga smo došli u prvom redu stoga što hrvatska politička ljevica u povijesnim raspravama i dalje stoji na titoističkim pozicijama ne dopuštajući da isti tretman u povijesti imaju svi zločinci i svi ubojice, a takav stav neminovno vodi u sukobe.

Zatočili dekana

Ista ta ideološka kasta inspirirana starim ideološkim isključivostima ne dopušta ni danas pravu afirmaciju stavova pretežite katoličke većine u Hrvatskoj gurajući je u geto. Pogledajte što rade na Filozofskom fakultetu ne dopuštajući niti suradnju s Katoličkim bogoslovnim fakultetom jer se na Crkvu i vjeru ovdje i dalje gleda Bakarićevim očima.

Bez obzira na to što su se odsjeci fiilozofskog fakulteta velikom većinom odlučili za suradnju s KBF-om, sada se prešlo na fizički pritisak studenata i fizičko reketarenje vodstva fakulteta. U tome se otišlo tako daleko da su prije kojidan studenti na tri sata zatočili dekana Vlatka Previšića ne dopuštajući mu fizički izlazak iz fakulteta, pa mediji javljaju da "su mu vodu i hranu dostavljali iz tajništva“!

Pogledajte što rade Željki Markić koja ponovo predvodi marš po Zagrebu u ambiciji afirmacije obiteljskih vrijednosti, ne nikakve zabrane abortusa, već otvaranja te teme u svjetlu činjenice da se 70 posto abortusa u Hrvatskoj radi zbog ekonomskih razloga. Ponovno sotonizacija, ponovo onaj stari govor mržnje i ponovo provokacije na rubu incidenta.

Okrenemo li se, pak, prema pravnoj državi, postavlja se pitanje kakav mir može u Hrvatskoj vladati dok s jedne strane DORH još uvijek važe ne bi li pokrenuo proces protiv fra Luke Prcele zbog njegovih teza o NDH, dok s druge strane živimo u Hrvatskoj u kojoj se bez bilo kakve ograde veličaju i oni "antifašisti“ iza kojih stoje Huda jama, Jazovka, Bleiburg i cijeli krvavi križni put? Nema mira u ovoj zemlji dok odnos prema svim zločinima ne bude jednak!

Kakav mir može vladati u Hrvatskoj, napose u Vukovaru, gdje do dana današnjega nismo otkrili čak niti životinje koje su u ratu izvršile brojna silovanja, da ne govorim o krivcima za rušenje vukovarske bolnice i rušenje cijeloga grada? Mi do danas nemamo niti krivca za zvjerske zločine u Veleprometu, ali imamo presudu protiv Josića zbog skidanja dvojezičnih ploča? I to se zove pravna država?

Kakav mir može vladati u Hrvatskoj gdje stotine tisuća ljudi niti cvijeća na grob svojih predaka ne mogu odnijeti niti ovog svibnja, jer do dana današnjega ne znamo tko se sve nalazi u 940 masovnih komunističkih stratišta? Pritom isti taj svijet mora i dandanas gledati kako se ime Josipa Broza koči na svim gradskim trgovima širom Hrvatske? Što mislite što o tome misli stotinu tisuća ljudi i njihovih obitelji koji su zbog političkog verbalnog delikta bili osuđeni na više od 30 tisuća političkih procesa koji su se vodili u komunizmu širom Hrvatske?

Uvrede Bleiburgu

Pravda i pravica, kao noć i dan! Problem je kod nas što ovdje ni na groblju ni pravice! Po čemu je to bilo moralno 90-ih zaustavljati deložacije iz stanova koje su napučili oficiri JNA, ali je nemoralno isticati da je komunistička krema silom zauzela na kraju Drugog svjetskog rata stanove u samom centru Zagreba (dakako, ne samo Zagreba!) nerijetko prije toga likvidirajući ili poslavši na robiju vlasnike tih stanova? Zašto se Reneu Bitorajcu ne bi smjelo reći kako su njegovi došli do stana u centru grada? Ali, on može reći kakva smo svi mi za njega mizerija!

Zašto, kada ministar Hasanbegović ustvrdi da je antifašizam floskula, hrvatska kulturna elita, što je upravo antifašizmu zahvaljujući uglavnom napučila iste te otete stanove u centru metropole, urla "raspnite ga, raspnite ga“, ali bez bilo kakve i bilo čije reakcije prolazi činjenica da je čelnik Radničke fronte Kapović poručio prošle godine na svom Facebooku "serem vam se na Bleiburg“?

More je takvih pitanja koja kategorički svjedoče da mi nemamo pravne države nego u prvom redu ideološki diktirani model pravde. Ne hapse se svi, ne istražuju se sve pljačke, nego samo odabrane!

Nisu u Lici otkriveni svi zločini, o likvidaciji 35 ljudi u Saborskom niti danas ne znamo baš ništa, temeljito su istraženi u prvom redu zločini koji su stavljani na teret generala Norca. Nisu svi snajperisti iz Osijeka pronađeni i procesuirani, bojim se da nije niti jedan, ali se naše pravosuđe godinama bavilo Branimirom Glavašem! Pogledajte te stare staljinističke metode koje su i danas "in“.

O ministru Hasanbegoviću napisano je more tekstova, a da pritom nismo imali prilike pročitati niti jedan jedini ozbiljniji intervju s njim. Što je neofašističko u njegovim tezama? Ništa, ali je sve nabijeno domoljubljem, antikomunizmom i protujugoslavenstvom. Ljevici je to drugo ime za fašizam, u tome je problem.

Nitko kao Hasanbegović ne demontira lijevu političku laž u Hrvatskoj koja je iznad svega halapljiva za novcem i on nam prvi put otkriva koji se tu novac vrti i što se sve događa iza zavjese! I jer im je taknuo u novac i jer im otvoreno u lice kaže ono što misli, a misli kao i najveći dio ovog naroda da Hrvatska nije nastala na antifašističkoj borbi nego na Domovinskom ratu, sada je naša lijeva gerila povukla stare veze s francuskom ljevicom i organizirala međunarodnu peticiju za opoziv hrvatskog ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića. Kakva provincijalna bahatost naših organizatora ovog besramnog čina koji se sad skrivaju iza tuđih imena!

Osim toga: koja li je to samo stara kolonijalna bahatost da se peticijom iz jedne države traži smjena ministra kulture druge države! Nema nikave dvojbe da su potpisnici peticije što je osvanula u francuskom Liberationu instruirani odavde, bilo bi zanimljivo doznati kakva je u svemu bila uloga hrvatskog veleposlanika u Parizu Ive Goldsteina jer je teško vjerovati da on o tome nema pojma.

Kad smo pak kod naših veleposlanika, listu zgražanja svakako valja zaključiti s nedavno objavljenom informacijom da je naš veleposlanik u Beogradu na vijest da će za Oluju prošle godine neka strana veleposlanstva u Beogradu spustiti zastavu na pola koplja zbog žrtava u krajini, poslao upit u Ured predsjednice što da radi: da li onda da i mi stavimo zastavu na pola koplja? Do tuda smo došli!

Milanovićeva rukavica

I sad svaki pokušaj u svim segmentima društva da promijenimo ovo sramno stanje u koje je država dovedena, da se već jednom progovori puna istina o povijesti i krene dalje, da se država vodi onako kako se vode druge države, da se uvedu jasni kriteriji i da ne može svatko predstavljati hrvatsku državu, da počnemo podizati na noge Hrvatsku, da joj vratimo nacionalno dostojanstvo, da ne pljujemo u lice toj državi financiranjem kazališnih predstava inspiriranih falsificiranim transkriptima jugoslavenske vojne tajne službe, da kao svaka država financijski pomažemo projekte koji su uistinu afirmacija naše kulture, a ne filmove koji su falsificirane laži o Domovinskom ratu, ambicija dakle ideja da se ta politika mijenja, sve je to na našoj ljevici nazvano jednom rječju: ustaštvom.

Ali naša jugoslavenska ljevica je i Savki vikala da je ustaša i da je hrvatsko proljeće radikalni šovinizam inspiriran ustaštvom! Njima je, naime, uvijek sve što nije bila gola apologija jugoslavenskom titoizmu bilo drugo ime za ustaštvo.

S obzirom na to da je, dakle, "njima“ normalno da im veleposlanik dvoji staviti na dan Oluje hrvatsku zastavu na pola koplja, da je njima normalno da financiraju filmove i kazališne predstave koje otvoreno falsificiraju Domovinski rat, da je njima kako smo vidjeli normalno podići ruku na ratne invalide u kolicima i da se s druge strane sada svemu tome daje jasan otpor, ušli smo u završnu fazu drame. Po silini polemika koje se vode u društvu, po opsegu otvorenih tema oko kojih bjesne svađe, nacija je očito prihvatila Milanovićevu bačenu rukavicu: Ili mi ili oni!

Naslovnica Vrijeme apsurda
Page 1 of 4FirstPrevious[1]234Last