Mišljenja Vrijeme apsurda

Vrijeme apsurda

Tihomir Dujmović

Povratak u šumu

Sačekuša (mrzim taj izraz, ali sjajan je s obzirom na to o kome se radi,) koju je HND organizirao hrvatskoj predsjednici, pozvavši je na svoju tribinu, gdje je bila verbalno napadnuta, vrijeđana i zapravo zvižducima istjerana još dok je govorila, sugerira da smo na rubu nasilja i fizičkog obračuna. Taj incident otvara i sigurnosno pitanje za službe koje brinu o sigurnosti hrvatske Predsjednice: je li hrvatska Predsjednica štićena osoba?

Po čemu se to vidjelo u zgradi HND-a? Je li organizator poduzeo bilo koji potez kako bi se predsjednici dopustilo da završi rečenicu? Jer, poruka ovog zastrašivanja je jasna: kad smo ovo spremni napraviti predsjednici države, što li tek čeka druge! Žurim reći da je upravo to cilj ovdašnjih jugoslavenskih nacionalista, ne samo u medijskim redovima, koji sada prelaze u drugu fazu borbe.

Mogući obračuni

Sad se kreće na napade i vrijeđanja koja idu do samog ruba incidenta ne bi li netko na drugoj strani izgubio živce pa bi tako sva ta vojska portala i nevladinih udruga dobila tobožnju konačnu potvrdu o ustaštvu, nasilništvu i divljaštvu. Da su mogući masovniji fizički obračuni i da je u planu i treća faza borbe protiv legitimne hrvatske vlasti, sugerira izjava koju je dao HND-ov nagrađeni hrvatski novinar Hrvoje Šimičević.

On je prigodom primanja nagrade HND-a, kako prenose mediji, između ostaloga rekao „smatram da kad dođe do nestašice novca, doći će do gerilskih metoda borbe, možda će doći i do povratka u šumu“. Tu smo, dakle! Ili nam dajte novac ili ćemo vam demolirati državu! Teza je osim toga prokleto slična povijesti komunističkih partija i taj smo scenarij već jednom gledali.

Šimičević samo iskreno ističe ono što se skriva: da je u pozadini cijele ove lijeve revolucije novac! Uzeli ste nam ono što nam je bivša ministrica kulture davala šakom i kapom i zato ste svi vi za nas ustaše! I „jer dolazi do nestašice novca“ naša je ljevica krenula u „gerilske metode borbe“, a ako ni to ne dovede do pritoka novog novca „možda će doći do povratka u šumu“!

Dodamo li ovome nedavnu izjavu Viktora Ivančića koju su mediji tek sad registrirali, gdje je Ivančić eksplicitno napisao „svatko, ali baš svatko tko je zakoračio u studio Velimira Bujanca pripada sorti ordinarnog političkog ološa“, te popis novinara i političara koji su optuženi za govor mržnje, a koje je Srpsko narodno vijeće obznanilo kao svojevrsnu potjernicu, jasno je da su se momci već dobro ukopali, artiljerija je spremna i sad se samo čeka - povod.

Danas se osim toga, baš kao i 2000. godine, jasno razabire da buntovni hrvatski mediji i njihova cehovska udruga imaju financijske i političke sponzore u svijetu, što su nam demonstrirali nedavnim medijskim porukama o problematičnoj medijskoj slobodi u Hrvatskoj. Nakon zadnje promjene vlasti u hrvatskim medijima je došlo doslovno do kozmetičkih promjena u odnosu na sječu koju svaki put kad dođe na vlast organizira hrvatska politička ljevica. Dakle, strani diplomati kad problematiziraju medijsku situaciju u Hrvatskoj uopće ne govore o objektivnoj medijskoj situaciji nego otvoreno navijaju za jednu političku opciju. I to im treba otvoreno reći.

Sačekuša za predsjednicu

I to im je u lice i rekla hrvatska predsjednica kad je istaknula nakon tajnovitih diplomatskih posijela po Hrvatskoj kako javno „tvitanje“ stranih diplomata o slobodi medija u Hrvatskoj i puštanje u javnost tog detalja nije njihov posao. Nažalost, Kolindu u tom stavu nije pratio premijer, iako je kritika, pa i akcija stranih diplomata bila primarno usmjerena protiv njega kao centralne osobe nove vlasti.

No, zato je Kolindu i dočekala sačekuša i zato je HND i dao centralnu novinarsku nagradu novinarki koja je onako besramno pratila inauguraciju Kolinde Grabar-Kitarović. Bila je to kazna HND-a i njegovih diplomatskih suflera za Kolindin pokušaj obrane države po kojoj opet diplomati pokušavaju urediti medijsku scenu.

Kako su se i zašto strani diplomati angažirali u ovoj temi? Zagrebački kuloari tvrde da je nakon prvih smjena na HTV-u nezadovoljno društvo novinara obišlo diplomate s kojima su bili i ranije u kontaktu, te da su od njih zatražili zaštitu i reakciju. I dobili smo priču o diplomatskom „tvitanju“ glede narušenih medijskih sloboda u Hrvatskoj.

Diplomati, međunarodna zajednica, ista ta koja Tursku upravo nagrađuje unatoč dramatičnom kršenju medijskih sloboda, docira Hrvatskoj u kojoj nova Vlada ne čini ništa što nije napravila prošla! No, kada je Milanović pomeo desetke i desetke novinara po HTV-u, kada je Ivica Račan rušio novinarske redakcije i čeličnom metlom pomeo sa HTV-a sve što nije puhalo u jedan rog, strani diplomati su sijali od sreće.

Tom licemjerju jednom treba reći dosta i ako imamo ambiciju pokazati svijetu da imamo nekog nacionalnog dostojanstva, onda je ovakvo njihovo uplitanje u politički život moralo iznjedriti jednodušnu ocjenu i osudu. Kao što bi javnosti valjalo objasniti kako ponekad nastaju tekstovi u stranim novinama koji se onda raspale na našim naslovnicama.

Prevedite si tekst koji je Der Spiegel napisao o Hrvatskoj i pogledajte informacije koje tekst navodi. Sve teze, svi stavovi identični su onome što tvrdi hrvatska ljevica. Primjerice, glede Bleiburga ističu „ zbog toga što hrvatska ultradesnica uvijek iznova koristi komemoraciju za pokušaje rehabilitacije ustaškog režima, bivša socijaldemokratska vlast je ukinula pokroviteljstvo 2012.“. Nema druge strane.

Nema teza i argumenata druge strane. Ništa. Sve izgleda kao da je Stazić tekst osobno pisao! U tekstu se uzima izjava Žarka Puhovskog i ne bi trebalo čuditi, s obzirom na njegove stavove, da je upravo Puhovski bio glavni informator tog teksta. Kako god, tekst ne navodi niti jedan jedini argument druge strane ni u kojoj temi, tekst je miljama daleko od objektivnosti u kojoj bi se navelo što o pojedinom potezu navodi oporba, kakve pak argumente ističe vlast. Ništa od toga, kao da je prepisan iz srpskih Novosti, tekst jednoznačno napada hrvatsku Vladu.

Učimo od Izraela

Dakako da hrvatski mediji koji ga prenose ne ulaze u analizu teksta nego se publiku samo izvješćuje kako Der Spiegel „žestoko kritizira Hrvatsku“. U najvećem broju slučajeva tekstovi u takvim stranim tiskovinama nastaju zapravo kao prošireni šalabahteri ovdašnjih hrvatskih ljevičara koji ovu vlast preziru.

Za razumijevanje šireg konteksta ove teme silno je ilustrativan događaj koji sam već opisivao, kad je svojedobno izraelska država bila suočema sa orkestriranim napadima nevladinih udruga. Tada je Vlada naložila svojoj obavještajnoj zajednici da izvoli napraviti analizu financiranja stranih nevladih udruga i da s rezultatima tog izvješća upozna parlament. Kako je Izrael ozbiljna država i kako je tamo pitanje nacionalne sigurnosti svetinja nad svetinjama, obavještajne službe su taj posao napravile i čelnik tajnih službi je dostavio parlamentu rezultate istrage.

Pokazalo se da 90 posto nevladinih udruga financiraju arapske zemlje, plus Velika Britanija, pa je između ostaloga došlo do diplomatskog skandala u odnosima s Londonom. Što mislite, što bi naša obavještajna zajednica otkrila kad bi dobila takav nalog?

Naslovnica Vrijeme apsurda
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last