Mišljenja Vrijeme apsurda

Vrijeme apsurda

Tihomir Dujmović

Histerija zbog kuna

vrijeme apsurda

Čak su i poslovično politički suzdržanim Dubrovčanima na ovogodišnjoj proslavi blagdana svetog Vlaha zabridjeli dlanovi od glasnog pljeska kojim je pozdravljen ministar kulture Zlatko Hasanbegović koji je bio prava zvijezda tog dana u Dubovniku.

Građani su mu masovno prilazili i davali podršku na borbi koju je pokrenuo, borbi u kojoj se već otvoreno prijeti i njemu i njegovoj obitelji. Njegova odluka da smijeni Povjerenstvo za dodjelu novca Ministarstva kulture neprofitnim organizacijama pokazala je sav financijski razvrat na kojem je počivala ova moćna Milanovićeva ideološka hobotnica.

Kidam nalijevo

Hasanbegović je medijima podijelio popis od 28 neprofitnih organizacija koje su u protekle tri godine dobile gotovo devet milijuna državnih kuna i taj popis pokazuje da se radilo isključivo o medijima koji su zagovarali lijevi politički svjetonazor i za taj posao su bili bogato nagrađeni.

Taj popis, a pogotovo cjelovita analiza financiranja kompletnog nevladina sektora koja se izrađuje u Ministarstvu kulture, već na prvi pogled sugerira da je riječ o projektu stvaranja medijsko-političke mreže koja je bila svojevrsna desna ruka prošloj vladi, a sutra bi trebala biti medijsko-politički stup ideološkog svjetonazora lijeve opcije.

Osim toga, pokazuje se da nekim od kreatora te akcije ni obično kokošarenje nije strano, pa su tako najmanje dva člana Povjerenstva koje je ustoličila Andrea Zlatar, a koja su dodijelila te milijunske svote, ujedno i pisala za portale kojima su izborili financijsku potporu.

No, ništa čudno, s obzirom na to da je ministrica kulture i sama u priči o financiranju časopisa „Zarez“ bila u klasičnom sukobu interesa, da bi se kasnijim podizanjem novca s kartice Ministarstva kulture srozala na razinu sličnog kokošarenja.

Prva Hasanbegovićeva bitka pokazuje se kao pogodak u sridu jer razobličava do kraja kako se novačio rezervni sastav medijske i kulturne političke ljevice. I kad ih je razotkrio i kad im je najavio da je sada bilo dosta, krenulo se u klasičan medijsko-politički reket ministra. Primjerice, od onih 40-ak ljudi koji su ispred Vlade prvi dan prosvjedovali protiv Hasanbegovića, najviše je bilo čelnika nevladinih udruga koji su od izdašne ministrice kulture dobili silne milijune kuna!

Autograf preko reda

A onda bi im još po potrebi novce dometnula Vesna Pusić iz blagajne svojeg ministarstva. I tih 40-ak prosvjednika savršeno razumiju da je njegovim dolaskom takvoj praksi kraj. Zato je Nenad Stazić u Saboru i zavapio: „Pa što niste stavili Jasena Mesića za ministra kulture!“, jer oni znaju da s Mesićem ne bi imali problema.

Kolumnist „Novog lista“ Ladislav Tomičić za svoj je portal u prošloj godini od Ministarstva kulture dobio 250 tisuća kuna. Udruga „Mladi antifašisti grada Zagreba“ 70 tisuća kuna, Radio „Student“ kojem je na čelu Igor Mirković 170.000 kuna, stotine i stotine tisuća kuna isto je ministarstvo doniralo udruzi B.A, B.E., još više „Documenti“, a „Gong“ je od države dobio navodno milijun kuna samo u prošloj godini.

Premda zadnje izbore nikad manje nisu nadzirali! I kad pogledate tko su kolovođe križarskog rata protiv novog ministra kulture, jasno se vidi da prosvjedi i revolt ne izlazi izvan kruga financijski zainteresiranih.

Kako su oni svi ultimativni „antifašisti“ što god to značilo, sada moraju izmišljati fašiste da bi opravdali svoje prijašnje i po mogućnosti buduće postojanje i to je sva filozofija bujice teških riječi koje se sada valjaju Hrvatskom.

I zato Hasanbegoviću treba samo vremena da do kraja razobliči cijelu tu interesnu mrežu koju je tako spretno isplela bivša ministrica. Koja je po potrebi do te razine kršila zakon da je „Autografu“ mimo zakonskih pretpostavki gurnula svežanj kuna u ruke.

Naime, portal na kojem piše Ivo Josipović nije dobio dovoljno bodova na natječaju koje je Ministarstvo raspisalo, pa je ministrica, prekršivši sve moguće uzuse, samoinicijativno dodijelila novce! I to je antifašizam, a upiranje prstom u ovu samovolju je ustaštvo.

Kad 0,2 posto ruši Vladu

Da se njihovi prosvjedi zadržavaju u krugu financijski zainteresiranih i da se realno radi o margini ukupne političke scene svjedoči i činjenica da je zadnji prosvjed na Markovu trgu organizirala „Radnička fronta“ koja je ne nedavnim izborima dobila 0,2 posto podrške.

Legitimno je prosvjedovati, ali je i legitimno pitati: koga oni predstavljaju sa 0,2 posto izbornih rezultata da bi imali moralnog prava rušiti Vladu? Jer, rušiti Hasanbegovića bi značilo rušiti Vladu!

Spomenuti prosvjed na kojem se okupilo tek nekoliko stotina ljudi počeo je iza 18 sati kako bi se otvorio prostor za tobožnja dramatična javljanja uživo svih triju televizija. Kao manekeni jedne političke opcije, oni su pozirali za potrebe triju TV kuća i kad je završio i zadnji središnji večernji dnevnik, prosvjed se okončao.

U prvom redu prosvjednika bio je Zoran Pusić čija je udruga isto tako dobila potporu izdašne ministrice Andree Zlatar, a onda je na tu hrpu još nešto dometnula i njegova sestra, ministrica vanjskih poslova. I sad bismo mi trebali povjerovati da je je prekidanje tog nezajažljivog lanca financiranja goli fašizam?! Povratak u 1941.?

Svi dosadašnji prosvjedi, od neprofitnih udruga do pojedinih glumica koje histeriziraju na spomen Hasanbegovića pokazuju da se radi primarno o ljudima koji su do sada bili izdašno financirani od strane Milanovićeve vlade.

Njima je jasno kao što je to zacijelo jasno, primjerice, Predragu Ličini koji je za svoj filmski prvijenac „Posljedni Srbin u Hrvatskoj“ dobio više od tri milijuna državnih kuna, da se to za Hasanbegovićeva vakta neće nikad dogoditi!

Nenadu Staziću je jasno da više neće ljetovati na Brijunima za sedam kuna dnevno što bi trebala biti ultimativna sramota za jednog prekaljenog socijaldemokrata! Kao što svi ti portali pod nazivom „Nepokoreni grad“ i „Slobodni filozofski“ kojima kao da je Stipe Šuvar davao imena, znaju da je predstavi kraj.

A tek HTV?

Što li ćemo tek doznati kad se uđe u poslovanje HAVC-a gdje su se za filmove krajnje problematične umjetničke vrijednosti, ali filmove redovite regionalne produkcije, dijelili deseci milijuna kuna godišnje?

Što će se tek otkriti u poslovanju kazališnih kuća i tamošnjem financijskom štrikanju nakon kojeg nam kazališne kuće po predstavama koje igraju, od HNK do notornog Frljića, djeluju kao ispostave beogradskog dramskog pozorišta u inozemstvu?

A što li ćemo tek doznati o punom poslovanju HTV-a, čije je financijsko izvješće ravnatelja na Markovu trgu već dva puta odbačeno? I onda ćemo punu i pravu istinu o svemu tome zvati fašizmom i ustaštvom?!

Naslovnica Vrijeme apsurda