Mišljenja Vlaška posla

Vlaška posla

Ante Tomić

Zašto Hrvatsku najviše voli Željko koji, čim vidi poreznika, jadan shvati da mu je novčanik u drugim hlačama

kolumna ante tomića
Otkrilo se da Donald Trump, milijarder i predsjednički kandidat Republikanske stranke, u blagajnu svoje zemlje cijelih osamnaest godina nije uplatio ništa, ma ni najmanji novčić od jednog centa

Mogao sam i ja biti bogat, nego me je bilo sram, govorim katkad ljudima. Jer, zaista, osobina koja vam treba da biste zaradili više od drugih, istaknuli se posjedovanjem mnogih materijalnih dobara, pokraj marljivosti, poslovnog znanja, sreće i koječega drugog, je i određena mjera bezobzirnosti.

Riječ je ustvari, sve sam uvjereniji, o najvažnijem sastojku svakoga velikog imetka: hladnoj moralnoj tuposti, obrazu od čvrste, sirove gume. Gdje bi se drugi zacrvenjeli i ustuknuli, ili se rascmoljili kao kakve stare strine, bogomdani će grabežljivac snažno napasti. Taj prepoznaje priliku gdje je nitko drugi nije prepoznao, a nitko je drugi nije prepoznao često i samo stoga jer im je prosto bilo gadljivo i pogledati u tome smjeru.

Kad nemaš obraza

"Joj, pa ne možeš prodavati brašno i ulje iz humanitarne pomoći", čudi se naivac, a trgovac, nazovimo ga Željko, đavolski se naceri i reče: "A zašto ne bih mogao, kume? Stani i gledaj, još kako se to može."

"Isuse, nećeš valjda pljačkati maloljetnike?" snebiva se glupan, a nogometni menadžer, na primjer Zdravko, sažaljivo ga pogleda i kaže: "Jok, ti ćeš."

Jedva bi se našao ijedan časni i ugledni gospodin, velikodušni dobročinitelj, srčani zaštitnik udovica i siročadi, graditelj crkava i bolnica, a da nije bio besramni, podli lupeški gad. Našim svijetom vladaju takve vizionarske, hrabre pizde, a Amerika nam je pokazala neke od najsjajnijih uzora.

Otkrilo se tako da Donald Trump, milijarder i predsjednički kandidat Republikanske stranke, u blagajnu svoje zemlje cijelih osamnaest godina nije uplatio ništa, ma ni najmanji novčić od jednog centa s prljavim i izlizanim reljefom Abrahama Lincolna. Zbog poslovnog gubitka od 916 milijuna davne 1998. godine, dulje od desetljeća i po on ne plaća porez, i nitko, ni on sam ni fiskalne vlasti Sjedinjenih Država, ne nalazi u tome baš ništa čudno.

Sve mu džabe

Naprotiv, čovjek se kandidirao i u stranačkom natjecanju uvjerljivo pobijedio sve konkurente, a sada je na korak da zavlada cijelom Amerikom. Milijune je očarao svojim razboritim savjetima kako treba voditi državu, oduševio je do zadnjeg tetoviranog i krezubog bijelog fašista iz Alabame prijedlogom da se američka država ogradi visokim zidom prema Meksiku, premda je sam rečenoj američkoj državi bio beskorisniji od najbjednijeg ilegalnog useljenika što za pet dolara po satu plijevi bogataške travnjake.

Jeste li ikad u životu vidjeli išta bezobraznije? Donald Trump raspalio je široki, svenarodni protest protiv prestrašenih meksičkih vrtlara i sudopera, nazivajući ih varalicama koji žive od rada poštenih Amerikanaca, a istodobno on sam, bez krivnje i kajanja, parazitski uživa u svim blagodatima sustava.

Grmi protiv besplatnih povlastica nezaposlenim crncima i Latinoamerikancima, a prešućuje da je i njemu Amerika, sa širokim asfaltiranim cestama, s impozantnim čeličnim mostovima, svemirskim stanicama s ljudskom posadom, s ogromnim policijskim i vojnim ustrojem, s pravnom sigurnošću i stotinama drugih usluga koje ova velika zemlja pruža građanima, cijelih osamnaest godina bila potpuno džabe.

Može i bez Ju-es-ej

Opažate li njegov prepredeni naum? Nije Donald Trump ustvari protiv komunizma. Donald Trump samo ne bi komunizam dijelio s drugima.

Ima zacijelo nešto i u teškom radu, ima i u obrazovanju, i u sreći, valja biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, ali prije i poslije svega, želite li se obogatiti, valja biti kurvin sin.

Morate biti beskrupulozni pokvarenjak koji urla kako se njegova zemlja upropaštava, premda je ustrajnim izbjegavanjem plaćanja poreza i sami upropaštavate.

Za tako nešto, napokon, ne treba ni odlaziti u Ju-es-ej, imamo mi i kod kuće takvih mudrijaša, poreznih varalica domoljubnih, državotvornih nagnuća. Nazovimo ih, eto, recimo, Josip ili Marko.

Za ne vjerovati, kao da im je Donald Trump ćaća, oni su užasno zabrinuti za voljenu zemlju, ali ako voljenoj zemlji valja štogod platiti, dođe li im poreznik na kuću, samo se bespomoćno potapšu po džepovima. Dođavola, novčanik im je ostao u drugim hlačama.

Onda vam dođe jasnije zašto takvi ljudi Hrvatsku vole više od vas. Njih je Hrvatska došla jeftinije.

Naslovnica Vlaška posla

VIŠE IZ RUBRIKE