Mišljenja Vlaška posla

Vlaška posla

Ante Tomić

Čistunci iz Mosta

Zaprepašćuje otrcani igrokaz koji Most ponovno daje biračima, to kako su njih nekolicina sama vrlina, autentični, nepotkupljivi humanisti bez kojih se u Hrvatskoj pravo ne bi ni znalo šta je poštenje i dobrota. Pamtite li da ste to već jednom vidjeli?

Kad je u javnost došla afera s Anom Karamarka i savjetnikom MOL-a, afera koja je na koncu dovela do rušenja vlasti i izbora u rujnu, politički mudrijaši iz Mosta u prvo vrijeme nisu imali pojma što bi s time, koja je dalekosežna posljedica otkrića da supruga potpredsjednika Vlade ima zgodan financijski aranžman s tvrtkom koja je s hrvatskom državom u sudskom sporu vrijednom milijune dolara. Vrijedi se toga sjetiti jer je naš narod kratke pameti i brzo zaboravlja.

Dakle, Božo Petrov je bio neobično rezerviran i plah. Nekoliko dana je uzmicao od novinarskih mikrofona ili bi, ako bi ga baš pritisnuli, odgovarao nešto općenito, bezveze, nešto što ste mogli protumačiti i ovako i onako.

Staljinov sindrom

Pričaju kako je Josif Visarionovič Džugašvili Staljin bio gotovo na rubu živčanog sloma kad je nacistička Njemačka napala SSSR. Zatvorio se, kažu, na daču izbezumljen događajima, ne vjerujući da ga je Adolf Hitler namagarčio, potpisao Pakt o nenapadanju, a onda mu poslao tenkove preko Poljske.

Nešto je to nalik našem Petrovu. Na početku je bio zbunjen i dezorijentiran, zatekla ga je reakcija javnosti. Petrov i Karamarko ustvari su imali pakt o nenapadanju, pa čelnik Mosta ni blizu nije bio ogorčen ponašanjem Karamarka i njegove supruge kao što su to mediji bili.

Božo Petrov nije shvaćao razmjere sranja koje se razlilo, vjerovao je kako će ga odvod posrkati, a mišljenje je promijenio tek kad mu je došlo do pameti da razina govana, suprotno njegovim očekivanjima, i dalje zabrinjavajuće raste i uskoro bi mogla potopiti i Most i HDZ.

Nakon što je nekoliko dana bezglavo trčao imanjem u Podmoskovlju udarajući se šakama po glavi, Staljin se u ljeto 1941. ipak sabrao, stao na čelo vojske i naposljetku pobijedio u ratu. Dobro, nije to učinio baš on sam, nešto je vjerojatno pomoglo i onih 26,6 milijuna sovjetskih vojnika koji su ostavili kosti u Velikom domovinskom ratu, ali je Staljin sebi uzeo sve zasluge.

Božo Petrov jednako je skroman. Premda mu isprva ništa nije bilo jasno, premda se kukavički skrivao, vagao riječi i čekao da se oluja utiša, danas se razmeće kako je samo zahvaljujući njegovoj ledenoj odlučnosti, njegovoj strogoj, nepopustljivoj čestitosti, srušena Vlada.

Nepodnošljivi moralisti

Imate li solidniju pamet od prosječnog Hrvata, ako vas Alzheimer još nije načeo pa u uspomeni zadržavate i događaje starije od četrnaest dana, svakako će vas zaprepastiti otrcani igrokaz koji Most ponovno daje biračima, to kako su njih nekolicina sama vrlina, izvorni tumači nacionalnih interesa, autentični, nepotkupljivi humanisti bez kojih se u Hrvatskoj pravo ne bi ni znalo šta je poštenje i dobrota.

Pamtite li da ste to već jednom vidjeli: na druge izbore zaredom Most izlazi s jednakim programom, nepodnošljivim moralnim kurčenjem kako su oni zbog nečega bolji od velikih stranaka, a da u međuvremenu nisu dali baš nijedan uvjerljiv dokaz za to.

Kao da nemaju ni novaca ni snage za još jednu kampanju, plakate i televizijske spotove s novim sloganima, u srpnju i kolovozu 2016. od Petrova i društva slušamo rečenice koje su već jednom trošili devet mjeseci ranije, u rujnu i listopadu 2015. Redom, oni su za reforme, neće surađivati ni s HDZ-om ni sa SDP-om, a zapošljavat će isključivo prema sposobnostima, pravedno i nepristrano, mimo obiteljskih i zavičajnih veza.

Međutim, oni više nisu oni ljudi iz jeseni prošle godine, nisu im ni nalik. Po duši govoreći, iznevjerili su do jedno obećanje koje su dali, oženili su se s HDZ-om i namjestili u ministarstvima sve punoljetne muškarce metkovskog kraja, a reformi se baš i nismo nagledali.

Zavjet čistoće

Imate li u glavi malo ozbiljniji procesor i memoriju, opazit ćete da je to stara priča, da se Božo Petrov i Most zaklinju na nevinost koju su davno izgubili.

Podsjeća me to malo na priču koju mi je jednom ispričao pokojni prijatelj Goran Zlojić Zloja, o djevojci koja je ostala noseća s nepoznatim muškarcem, a ocu se u suzama klela da je bila čedna i nije skinula gaćice. Kad se iz ovoga neobičnog slučaja devet mjeseci kasnije rodio zdrav i naočit dječak, selo mu je dalo divan, zajebantski nadimak – Prociđeni.

U najkraćemu, Most bi htio biti onaj isti od lani, a ne može biti. Nema više nevinosti, nismo više curice, prekršen je zavjet čistoće. To je sad jedan rijetki, prociđeni Most.

Naslovnica Vlaška posla

VIŠE IZ RUBRIKE