Mišljenja Vlaška posla

Vlaška posla

Ante Tomić

Ipak stiže Zoki

Ako se Zoran Milanović ikad poželio odmoriti od premijerskog posla, premda ne znamo od čega bi se taj odmarao, osim možda od masne spize i teškog crnog vina, Tomislav Karamarko definitivno mu je pokvario planove.

Ako je Zoran Milanović u dokolici možda upisao tečaj joge, ili pošao renovirati kupaonicu, ili u turističkoj agenciji uplatio krstarenje po Karibima, ili naprosto legao pod maslinu u Povljima, jednog mu je dana, dok je prekriženih nogu spokojno meditirao na rogožini, ili čekićem razbijao svjetloplave keramičke pločice, ili pijuckao daiquiri u lučkom baru u Kingstonu, ili tek što je usnuo slušajući bračke cvrčke, došao uzrujani teklić s porukom:"Šefe! Šefe, brzo! Tomislav Karamarko je gotov, trebaju vas hitno u Zagrebu!"

E, Tomo, Tomo

Esedepeovski se uglednik na to mrzovoljno trgnuo i promuklo odgovorio da odmah dolazi, samo da se obuje. Naručio je da mu skuhaju lonac kave bez šećera i dlanovima protrljao lice psujući:

"Eh, Karamarko, sunce li mu žarko! A lijepo sam mu rekao da se ne petlja, da to nije za njega. Ali, ne, mene se ne sluša. On će, kaže, napraviti pravu hrvatsku, neusporedivo bolju vladu. Pa, eto, dugo mu je trajala. Tukac jedan nedokazani!"

Nije to zaista među odgojenijim stvarima koje čovjeku možete učiniti. Zoran Milanović uživao je u nezasluženom odmoru, sretan da napokon ima neko vrijeme samo za sebe, za razliku od zadnje četiri godine, kad se bavio uglavnom... pa, ovaj, sobom, kad je došla politička kriza koja je na komadiće razbila Vladu. Jedva pola godine da je Milanović otišao, on se ponovno vraća u Banske dvore. Ako je možda odlazeći zalijepio žvaku s okusom marelice s donje strane radnog stola, može je uskoro nastaviti žvakati. Još mu se nije skroz osušila i izgubila aromu.

Što god se do kraja tjedna dogodi u Saboru, i ako HDZ čudom sastavi novu Vladu i ako je, očekivanije, ne sastavi, novi su nam izbori, u neodređenoj ali vrlo skoroj budućnosti, za mjesec, ili dva, ili pola godine neumitni, upravo kao i SDP-ova pobjeda na njima.

Bolje nego Lassie

HDZ-ovo očajno koprcanje, prozirno izmišljanje, podmetanje i žrtvovanje beznačajnijih figura poput Oreškovića i Hasanbegovića, protivnički izborni trijumf iz dana u dan samo čini uvjerljivijim. Što se hadezeovci dulje kolebaju treba li Tomislava Karamarka isključiti s aparata i proglasiti njegovu političku smrt, esdepeovcima će biti lakše. Što agonija aktualne vlasti dulje potraje, ona će iduća, Milanovićeva, biti čvršća. Na ovaj ili onaj način, prije ili kasnije, Milanović će nam ponovno doći. Možete računati na to. On se vraća pouzdanije i od onoga Šime iz dalmatinske narodne pjesme i od škotske ovčarke Lassie iz dječjeg klasika, ustrajnije od Freddyja Krugera iz Ulice brijestova.

Ova posljednja usporedba vjerojatno je prikladnija od ijedne druge pogledamo li kako naša takozvana državotvorna desnica, autentični hrvatski domoljubi i katolici što svakog petka bez iznimke blaguju sardine s povrćem ili pohanog oslića, doživljavaju Milanovića.

U njihovim predstavama esdesepeovski je uglednik nalik čudovištu iz filmova strave, bezobzirni ubojica djece sa spaljenim licem i dugačkim oštricama umjesto prstiju. Bivši premijer izaziva nečuvenu sablazan i među braniteljima, i među biskupima, i među pravašima. Nijednoga se mračnog bića iz narodne predaje, ni vukodlaka ni vampira ni pedera hrvatski muškarci ne boje više nego njega.

Molitvene zajednice diljem domovine složno mrmljaju milijune krunica i zavjetno pješače u Sinj, Aljmaš, Mariju Bistricu i Trsat da nas ta napast zaobiđe.

Smiješno je pogledati kakav je strah od Zorana Milanovića zavladao i kako ga mrze, kao što samo državotvorni desničari, iz dubine svoga milosrdnog kršćanskog srca, mogu mrziti. A taj im Milanović, objektivno, ništa loše nije učinio. Nije, istina, bio naročito uspješan premijer, a narav mu je na trenutke upravo odvratna.

Vraća se...

Svadljiv je, osvetoljubiv, neradnik i koješta, ali opet, mane su mu neusporedivo bezazlenije od Karamarkovih. Kakav god bio, Milanović nije podlo radio na štetu svoje zemlje. Nije on, naravno, ni izdaleka najbolje što se Hrvatskoj može dogoditi, ali ja mu se svejedno veselim. Za dišpet hejterima, zlurado ću zapjevati:

Što god željeli Ilčić i Tepeš
On dolazi pa da ga jebeš.
Neće nas spasit Rambo ni Rocky,
U Banske dvore vraća se Zoki.

Naslovnica Vlaška posla

VIŠE IZ RUBRIKE