Postoji li pakao drugačiji za svakog grešnika, mene će Sotona staviti da u vječnosti stojim pred šalterom u banci, beznadno zureći u displej na kojemu, recimo, crveno svijetli 22, dok ja u ruci držim papirić s rednim brojem 72 346 923 746 018 911.
Znate zacijelo nešto o tome, teško je naći mučnije iskustvo od čekanja u redu. Najgore je, dakako, u banci, gdje nema za čitati ništa osim letaka o izvanredno povoljnim kamatama na oročenu štednju i ekspresnim gotovinskim kreditima, ali jad i gnušanje svojim mizernim i ponižavajućim postojanjem možete doživjeti i ako sjedite u čekaonici nekakve zubarske ordinacije, ili ureda u općini, ili se premještate s noge na nogu u mesnici, ili ako ste jedan od nekoliko tisuća domišljatih koji su došli napuniti rezervoar u dvadeset tri i trideset, ...
