Mišljenja Vlaška posla

Vlaška posla

Ante Tomić

Što to brine Ilčića?

vlaška posla

Veliki strah i uznemirenost zavlada u naših ljudi nađu li se u blizini kakvog tuđinca, da ne bi tuđi jezik i kultura, kao izuzetno opasan, infektivan materijal, skočio na nas i našu djecu i totalno nas promijenio, uništio ono osobeno, prepoznatljivo i jed

No, unatoč dugom vremenu i zastrašujućoj vojnoj sili, muslimanski nas svijet opet nije promijenio da bi Ladislav Iličić danas klanjao u džamiji. Ako nam je sedam stotina godina, često u daleko nepogodnijim okolnostima, uspijevalo sačuvati kršćansku vjeru na ovim prostorima, otkud Iličiću sada strah da će ga osunetiti i zabraniti mu da gusli Bachovu misu u h-molu?

Veliki strah i uznemirenost zavlada u naših ljudi nađu li se u blizini kakvog tuđinca, da ne bi tuđi jezik i kultura, kao izuzetno opasan, infektivan materijal, skočio na nas i našu djecu i totalno nas promijenio, uništio ono osobeno, prepoznatljivo i jedinstveno, od davnina naše.
 

Tuđem jeziku, kulturi, vjeri, mentalitetu i običajima valja prilaziti iznimno oprezno, u gumenim čizmama, rukavicama i kombinezonu, s maskom na licu, ograditi ih vrpcom kao mjesto zločina ili se čak, kako predlaže Ladislav Ilčić iz Hrasta, bodljikavom živom zaštitititi od njih.

Ogradio se i Karamarko

Gostujući prošli tjedan na N1 u Tihomira Ladišića taj je Ilčić iznio nekoliko zanimljivih mišljenja o muslimanskim izbjeglicama: "Mi ne razmišljamo o tome da će ti ljudi preplaviti Europu i da su oni biološki jači od Europljana jer imaju puno djece. Važna je i kulturna politika. Njihova djeca su jednako vrijedna, ali nisu ista. Trebamo se zapitati želimo li mi u Hrvatskoj milijun muslimana? Oni imaju drukčiji mentalitet, to će promijeniti kulturu", izjavio je ovaj profesionalni glazbenik u Simfonijskom orkestru javne televizije i, voljom Tomislava Karamarka, odnedavno zastupnik u najvišem zakonodavnom tijelu Republike Hrvatske. Karamarko se, uzgredno kazano, ogradio od njegovih stavova. Bilo je to i za njega previše.


Posrijedi je stvarno najgora od svih političkih teorija, rasistički i ksenofobni korov koji klija iz đubra netrpeljivosti, mržnje i nasilja, hrpa bezobzirno lažljivih, pokvarenih gluposti.

Počnimo, na primjer, od retoričkog pitanja "Trebamo se zapitati želimo li mi u Hrvatskoj milijun muslimana?", koji Ilčić usputno i lako izgovara kao da je riječ o nekakvoj neupitnoj, svima poznatoj istini. Čovjek raspiruje paniku o doseljavanju cijelog milijuna muslimanskih stanovnika u našu većinsko kršćansku, katoličku zemlju, a tih se nevoljnika od početka izbjegličke krize tu trajno naselilo točno, samo malo da prebrojim... Nula!

Kršćanski alajčauš

Mene je nešto i pogodilo da su baš svi Sirijci i Iračani nastavili prema Austriji, Njemačkoj i Belgiji, viknuo bih za njima uvrijeđeno: "A šta, gospodi ne paše Hrvatska?", a televizijski ih violinist i friški zastupnik, samo da bi imao nekoga mrziti, čak milijun izmislio. Ništa ga manje od toga nije zadovoljilo.

Dohvatimo se zatim njegove tvrdnje da bi nas muslimani promijenili. I o tome imamo ograničenih saznanja i uglavnom su oprečna Ilčićevima. Kojiput u otvorenom neprijateljstvu, a kojiput u mrzovoljnom prihvaćanju, islam je, kao što znamo, još od četrnaestog stoljeća kraj nas, živi u našem kršćanskom susjedstvu, i prirodno nas je mijenjao. On je i u našem jeziku i na našoj trpezi.

Muslimanski, turski utjecaj opazit ćemo i u gdjekad zbilja urnebesnim primjerima da se zapovjednik tradicionalne kršćanske jedinice koja je obranila Sinj, a koja je, kažu, naročito odana Bogorodici, i nekršćanski i nehrvatski zove alajčauš.

No, unatoč dugom vremenu i zastrašujućoj vojnoj sili, muslimanski nas svijet opet nije promijenio da bi Ladislav Iličić danas klanjao u džamiji. Ako nam je sedam stotina godina, često u daleko nepogodnijim okolnostima, uspijevalo sačuvati kršćansku vjeru na ovim prostorima, otkud Iličiću sada strah da će ga osunetiti i zabraniti mu da gusli Bachovu misu u h-molu?

Politika u krevetu

Napokon, dolazimo do meni najdražeg dijela izlaganja predsjednika Hrasta, onoga da su muslimani biološki jači jer imaju više djece od nas. Desničari, uočio sam, često potežu ovaj zabrinuti argument, a da nam nitko od njih nije objasnio što se tu zaista događa? Zašto njih boli da muslimani imaju više djece? Zar ih i oni sami ne bi mogli imati?

Malo je smiješno i nastrano, kao i inače kad se politika umiješa u spolni život građana. Nevolja je, kako sam ja shvatio, da muslimani češće imaju intimne odnose, žene ih radije darivaju svojim tjelesnim slastima. Njihove hanume nisu kao ove naše glupače, da se izmotavaju kako ih boli glava.

A može biti, šta ja znam, i da su muslimani vještiji ljubavnici i da im je ona muška stvar veća nego u nas? Što god je od ovoga zabrinulo Ladislava Ilčića, meni je on baš jedan smiješan jadnik.
Naslovnica Vlaška posla

VIŠE IZ RUBRIKE