Baš kad sam sjeo pisati kolumnu koju čitate, pod prozorima Slobodne Dalmacije začulo se trumbetanje automobilskih sirena.
Gledam kroz ponistru, nitko nije skrenuo lijevo kod “Kroma”, to je već legendarno zabranjeno skretanje lijevo koje izaziva ludilo kod ostalih vozača uz muziku sirena. Koji je vrag sad, nije valjda pir u srijedu u jedan popodne po ovoj kišetini? Tamo lijevo na raskrižju vidim epicentar; oveća grupa svira u svirke, a automobili podržavaju ovu mužiku.
To je prosvjed učitelja, potplaćene kaste državnih službenika, potpomognutih orkestrom automobilskih “pipila”. Gledam, vozači izlaze iz auta i čestitaju prosvjednicima, mašu jedni drugima. I tako punih sat vremena.
Nakon dvadeset godina ismijavanog vapaja da ih se konačno pogleda i izjednači u koeficijentima ...