Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Damir Šarac: Problemi i ekscesi u Splitu redaju se svaki dan, dižu se buke i bune, ali Opara je nevidljiv i nečujan. A kad on šuti, onda govore drugi

povod za razmišljanje
Andro, javi se ponekad u medijima

Talk show državne televizije "U svom filmu", kojim upravlja novinarka Tončica Čeljuska, ovog je tjedna pripao splitskom gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari. Emisija čija je koncepcija zamišljena samo kao "penso positivo" donijela je poteštatovu biografiju, različita svjedočenja ljudi koji su mu bliski i skečeve iz svakodnevnog života.

Na društvenim mrežama odmah je krenula bakljada napada o tome kako u emisiji nije bilo ničeg što bi i s druge strane propitivalo ulogu i rad splitskog gradonačelnika, ali o tome je glupo raspravljati budući da je "U svom filmu" upravo ovako i projektirana, premda bi kudikamo bilo zanimljivije čuti i neke druge strane medalje, osim one svjetleće.

Međutim, dobar je to povod za razmišljanje o gradonačelnikovu odnosu prema javnosti - medijima i građanima Splita čije se strpljenje sa zapuštenom infrastrukturom, turističkom poplavom i komunalnim neredom prelilo preko ruba upravo u njegovu mandatu.

U novinarskom stažu preživio sam mandate devet splitskih gradonačelnika i sve ih redom imao prilike upoznati izbliza i detaljno pratiti njihov rad, od Nikole Grabića pa nadalje.

Mogao bih iz prve ruke svjedočiti kako smo birali svakojake tipove, neke koji apsolutno nisu zaslužili biti na tom mjestu, neke koji su grad zamišljali kao svoju blagajnu i priliku za zapošljavanje rodbine i stranačkih kolega, neke koji su nas sramotili u široj regiji, neke koji nisu mogli dvije pametne sastaviti, neke koji su iz mandata izašli višestruko bogatiji nego kad su se dočepali prijestolja u Banovini. Redali su se iz svih stranaka: HSLS-a, SDP-a, HDZ-a, Libre, HGS-a, nezavisnih, sve smo opcije izvrtili.

Grabić i Puljić pozitivci

A zajedničke su im dvije stvari; nitko se nije dohvatio drugog mandata i svi su više-manje prošli lišo nakon odrađenog mandata, bez obzira na zlodjela koja su iza njih ostajala. Anketirate li nekoliko prolaznika po gradu, najčešće će spomenuti Nikolu Grabića i Zvonimira Puljića kao poteštate iza kojih je nešto i ostalo. Nisu ljudi baš tako glupi, te se stvari pamte, čak i u Splitu. Nažalost, one loše brzo se zaborave. Tako da su bivši gradonačelnici danas ugledni građani koji gradom ne prolaze sa škartocom na glavi. Naprotiv.

Međutim, Krstuloviću Opari dogodilo se nešto što su svi ovi prethodni uz ludu sreću izbjegli: društvene mreže i medijski lonac koji nema vremena čekati. Premda je Andro Krstulović izvanredan komunikator, usmen, pismen, obrazovan i uglađen s neskrivenim diplomatskim vještinama, te njegove osobine nikako da dođu do izražaja, osim u emisijama poput ove. U našem malom splitskom svakodnevlju njega jednostavno nema ili nema dovoljno s obzirom na ono što nam se zbiva.

Problemi i ekscesi redaju se svaki dan, dižu se buke i bune, ali on je nevidljiv i nečujan, po nekoliko mjeseci apstinira od izjava u medijima. A kad on šuti, onda govore drugi – oporba, društvene mreže, udruge, portali, radija, novine. Onda se njegova šutnja doživljava kao pristajanje na stvari koje mu neće donijeti dobro.

Kako se politički image održava na razini, svakog dana u svakom mediju vidimo na primjeru zagrebačkog patrijarha Milana Bandića: bilo to otvaranje ili zatvaranje nečega, sudski procesi za korupciju, obilasci gradilišta, kulturni događaji, taj nam je svakog dana u tinelima, pred očima i u ušima, pa makar bila riječ i o najobičnijem lupetanju ili svađanju s udrugama. On je apsolvirao onu staru – svaka je reklama dobra, pa i ona najgora. Benefit se vidi na izborima.

Puno stvari koje se Opari danas stavljaju pod nos realno nisu njegova krivnja: ni stara jezgra zatrpana štekatima i ugostiteljskom diktaturom, ni neprotočni promet, ni apokalipsa Marjana, ni šporka voda, ni manjak škola, ni goleme odštete iz loše provedenih pravnih procesa... Riječ je o cijelom nizu užasnih posljedica nerada i kriminala nekih prošlih upravitelja grada. A on ipak šuti.

Nerad birokracije

Daleko od toga da i on nema neuspjeha; nije uspio "Čistoću" natjerati na učinkovitije odvajanje otpada, nije donio na vrijeme komunalni red, sistematizacija koju je povjerio zamjenici Jeleni Hrgović i šefu financija Draganu Brtanu urodila je sporovima koje grad gubi, njegova Služba za financije traljavo odrađuje sastavljanje proračuna, a rebalans će opet donijeti pred Božić, javna nabava je prespora, proračun se troši sporije od planiranog, znači - birokraciju nije natjerao da radi.

S druge strane, u pluseve mu se može ubrojiti sanacija Karepovca, taracanje Žnjana (čije će uređenje po svemu sudeći kasniti), konačno vrlo uspješno ubiranje sredstava EU-fondova, pokušaji da se urbanistički i dugoročno osmisle urgentne gradske točke poput Gradske luke i Kopilice, inzistiranje na željezničkom povezivanju Splita s ostatkom svijeta, obnova "Prometova" voznog parka, izrada razvojne strategije grada, suradnja s načelnicima okolnih gradova i općina...

Polovični uspjesi su mu metro (koji nema smisla dok ne dopre do aerodroma) i Marjan (očišćen od potkornjaka i nejasne budućnosti).

Dakle, nije sve crno niti je sve bijelo. Ali gradonačelnik o tome premalo govori. Premalo ga se vidi s običnim građanima na ulici. Kasni i po nekoliko tjedana s izjavama o gorućim problemima. Kreira image pasivno (sudjelovanje u humanitarnim i sportskim akcijama i kulturnim događajima), a ne aktivno (biti na licu mjesta kad problem plane). Priznanje pogreške smatra slabošću, a ne ljudskošću.

Premalo je na ulici, a previše u uredu. Propušta iskoristiti podršku građana sa svih strana političkog spektra koju je dobio na izborima, uzalud se pokušavajući nagoditi s vazda gladnima poslova i radnih mjesta u koaliciji koja mu drži većinu u Gradskom vijeću.

U svijetu u kojem živimo - možda je apsurdno ali je tako - bolje je koji put reći i dvije više nego šutjeti.

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE