Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Damir Šarac: Gradsko vijeće se ruga s novcem građana, hoće li Splićani konačno shvatiti koliko ih vuku za nos?

Krnjevalska sjednica

Ono što se u ponedjeljak dogodilo na splitskom Gradskom vijeću, ona sramota, izrugivanje demokracije, osnovnog lokalnog parlamentarizma i najvažnije – sprdačina s građanima – bilo bi dovoljno da se Splićani dignu na noge i silom na glavu izbace sve iz vijećnice: i vladajuće i oporbu i navodne nezavisne. Samo u nekom drugom gradu, a ne u Splitu, i u nekoj drugoj državi, ne u Hrvatskoj.

Krnjevalska sjednica samo je nastavak pokladnih svečanosti koje se odigravaju u Banovini prigodom svake sjednice Gradskog vijeća s građanima u ulozi Krnje i vijećnicima u ulozi Cukuna. I, premda se mnogi neće složiti, lomaču benzinom nalijeva čak i najžešća oporba, samim time što uopće sudjeluje u tom igrokazu.

Zadnja sjednica trebala bi biti kap koja je prelila čašu strpljenja, ali, naravno, neće jer nismo mi takvi. Jer još uvijek naš čovik kaže: "Da mi je Grad, da mi je gradonačelnik, to mi je mukte, triba mučat..." Ma šta ti je ko da, sve što se daje, dijeli i troši je tvoje, mono jedna, uzeto iz tvojih praznih džepova i prenaplaćeno!

Mrgodni i pripametni

Ista je stvar s ovakvim sjednicama. Čovik se pita čemu to koristi, čemu to služi i kakvi su to ljudi. Umjesto da im bude čast sjediti tamo i rješavati gradske probleme, oni su vječno podijeljeni, falše mrgodni i pripametni.

Ali svi pristaju na igru. I najbolji prijedlog od kojeg bi grad i građani imali koristi neće proći ako je došao od oporbe i obratno. Zar ne bi za gradska vijeća i slične komunalne parlamente trebalo biti potpuno irelevantno tko je koje stranke i političke opcije? Tamo se ne rješavaju ideološka i kozmička pitanja, nego ceste, nered, škovace, cijevi, asfalt, radno vrijeme i ostale stvari praktične prirode.

Najprije se čeka mjesecima na te sjednice umjesto da se održavaju u mjesečnom ritmu. Onda se dogodi ovo od ponedjeljka: u jedan radni dan organiziraju se tri sjednice, 22. po treći put s izvješćem o Marjanu, 23. tematska o Marjanu o upisu pravnog režima, koja se rastegla na pet sati iako nije trebala jer je gradonačelnik Andro Krstulović Opara imao spremnu dokumentaciju, te 24. sjednica, koja je trajala do po bota u noći i koja se trebala baviti prevažnim pitanjem – stanjem u gradskim komunalnim firmama.

Nakon što je odrađena jedna točka, o "Čistoći" koju je upravo pokosila afera sa švercanjem šute, u jednu točku voljom vladajućih HDZ-a i Kerumovih bez Keruma spojena su izvješća o ostalih osam poduzeća: "Lovrincu", "Prometu", Parkovima i nasadima", "Vodovodu i kanalizaciji", "Stano-upravi", "Split-parkingu", "Spalatum DMC-u" i "Splitskoj obali". Bilo je točno pet minuta za raspravu o svim firmama u kojima valjda cvita cviće. Pa šta je to ako nije ruganje s parama građana?!

I onda oporba izvodi predstave i rasteže točke, umjesto da se pokupe isti čas. I ova ludost trajala je punih petnaest sati! Tko nakon pet, šest sati blebetanja uopće zna što govori i o čemu je riječ?! Što je to nego sprdačina.

Što je nego sprdačina događaj s nedavne sjednice kad se odlučivalo o radu ugostiteljskih objekata u povijesnoj jezgri, pa je član oporbe greškom predložio amandman koji se odnosi na radno vrijeme kioska umjesto kafića, a onda su ga vladajući skupa s oporbom izglasali i tako je prihvaćeno nešto sasvim drugo, a kad se greška utvrdila, nisu je htjeli ispraviti. Valjda kako bi se cerili na piću kako su ovi iz oporbe glupi! I do danas nisu ispravili, i što je onda to nego sprdačina?

Nikad neću zaboraviti jednu davnu sjednicu splitskoga Gradskog vijeća kad se odlučivalo o rekonstrukciji stare Rive. Grad se zapalio; jedni su bili za ovakvo, drugi za onakvo rješenje, struka, političari, građani, svađalo se na sve strane. A vijećnici su nezainteresirano listali novine, pa kad im je stranka kazala da trebaju dignuti ruke, digli su ih ne dižući pogled sa stranice sa šonetama. Kad ih zaboli neka stvar za Rivu, kako će onda biti s drugim problemima?

Teška manjina

Tada mi je sve bilo jasno, kao što je jasno i nakon svakih izbora i slaganja vijećnika: tada se na najčasniju dužnost u gradu bira i dobar dio onih za koje nikad nitko nije čuo, niti što znaju o gradu niti ih je za išta briga. Nego daj, utiraj se, dobit ćeš neku lokalnu moć i utjecaj, ubacit ćeš koga ili sebe u kakav odbor, zaposlit ćeš malu od čovika i nadimat ćeš se ka puran – ja san vijećnik!

Velike stvari, prošlo je tu likova i likova. Ne budimo glupi; i oporbenjaci vole tu malu slavu koju im pruža vijećničko mjesto, baš kao i vladajući. Do jučer su mogli filozofirati samo po kvartovskim kafićima, a sada su – bokte – oni viđeni ljudi, uzvanici, klanjaju im se u Banovini, dobivaju mukte karte za razne događaje i svoju pamet, umjesto na zidiću, prosipaju po portalima, novinama i televizijama.

Koliko je takvih u ovih trideset godina preko nas došlo i prošlo s komadićem slave i koristi u ruci... Ima i onih koji se doista trude, upućeni su u tone materijala i reagiraju na potrebe građana, svaka im čast, ali su u teškoj manjini i nakon nekog vremena dignu ruke od svega.

Nije takva demokracija za nas. Čvrsto sam uvjeren da za Gradsko vijeće uopće ne bi trebali biti izbori, kakvi izbori... Valjalo bi unutra imenovati časne, tihe ljude koji se bave gradom i kojima je do grada stalo, koji o gradu nešto znaju i koje zanimaju problemi građana. Koji žele i mogu nešto napraviti za opće dobro.

Ovo što sada gledamo totalno je obrnuto od toga, to je svijet u kojem prevladava nikogovićka većina koja gleda ugrabiti štogod za sebe i gazdu, a od građana prave p.zde! E tako, šćeto-neto. Ako ne vjerujete, pogledajte grad kakav vam je.

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE