Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Damir Šarac: Ludo je u Splitu, nikad luđe. Dokad će građani plaćati i trpjeti sve redikulijade - lopovluk, klijentelizam i brigu samo za svoju guzicu?

nikad luđe
Marjan, brdo iznad grada, najveći je splitski zapušteni ponos

Ludo je u Splitu, nikad luđe. Mediji cvatu; nema dana da se ne održi neka nova redikulijada, zgoda bilo tragična bilo komična. A sve na našu štetu. Jesu li razlog društvene mreže, fotoaparati koje svatko ima pa može objaviti nerednosti doslovno u realnom vremenu sata ili smo stvarno poludili, teško je reći.

Možda je oduvijek tako bilo, ali ako je ikad bilo tema za bučenje onda je to u ovo naše doba. Kad mozak procvrči, još i više. Pogledajmo samo niz od zadnjih desetak dana: curi kanalizacija po plaži na Firulama, SDP-ova bivša dogradonačelnica Aida Batarelo snima se s prstacima, u Velome Varošu vlasnik hotela zatvorio Arapovu ulicu, koja spaja Milićevu i Kamenitu, u istome kamenitom starom predgrađu pilaju se stabla leva-leva iako bi ih se moglo izbrojiti na prste jedne ruke, sijeku se stabla i na Zapadnoj obali kako bi se proširili štekati, Ultra seli na stadionić u Park mladeži, a vjerovali smo kako je kod nas došla zbog ljepote Poljuda. Naravno, sad će stanari Brodarice ispalit na živce.

Fićo, a ne metro!

Uz to, reprezentacija dolazi na Poljud, a Hajduk je šutke pristao. U Banovini još ne imenuju pročelnike urbanizma, gradske imovine, gospodarstva i turizma, premda i kad ih izaberu, teško da će se išta promijeniti – nabolje. Doznalo se kako se iz gradskog proračuna skoro 180 tisuća kuna dostavlja nogometnom klubu Poljičanin iz Srinjina, čiji podmladak (10 do 13 godina) slavi pobjedu ustaškim pozdravom usred Barcelone.

Veselili smo se i preobražaju prvog splitskog metroa na koji smo čekali gotovo četrdeset godina iz ušminkane gusjenice u šinobusnog leptira. Kako metro vodi od nigdje u kaos gradske luke, prevezao je prosječno 0,55 putnika po vožnji, uslijed vožnje praznog vagona onaj ljepši uspio se pokvariti, pa smo dobili jedan pretpotopni, a bio bi nam dosta i fićo s obzirom na zainteresiranost građana. Doduše, kad se ferata spoji s aerodromom preko svih Kaštela, možda i dobije smisao, ali načekat ćemo se...

A Marjan? E pa tamo je tek ludilo. Sve zainteresirane institucije i pojedinci uspjeli su se posvađati u svim mogućim kombinacijama, a nitko više ne razumije što se točno sjeklo, što su doznake, a što naznake, koliko je toga osušeno, suši li se još, gdje su potkornjaci i ima li ih uopće.

A brdo iznad grada, najveći splitski zapušteni ponos, napao je drugi vrag – smrdljivi pajasen, koji se širi kao kuga. Sad ni njega nećemo dugo dirati jer će ga neki zaljubljenici u "zeleno" možda zavoljeti kao i bor, pa za jedno deset, dvadeset godina možda i počne kakva akcija kad shvatimo kako sve zeleno nije jednako vrijedno...

Za kraj: u Beogradu, usred Srbije održani su Dani splitske kulture, što nije bilo pravo ni nekima ovdje ni nekima tamo, bez obzira što je bila riječ o trodnevnoj manifestacija za koju su se tamošnji Hrvati izborili nakon petnaest godina, i što je prijem beogradskih kulturnjaka prema splitskom kulturnom izaslanstvu bio više nego srdačan i lišen svih političkih animoziteta. Čak lišen i kontakta sa splitskim gradskim vlastima iako je pozivnica bila uredno poslana.

Kulturni komesari

'Vama je Split svaki dan, a nama samo kad vi dođete", nostalgično su poručivali beogradski domaćini ne znajući kako je to tegobno kad ti je "Split svaki dan" jer mi smo se "dozom splitskog nereda" kako nosi ime jedna od najpoznatijih gradskih urbanih grupa na Facebooku, koja se bori za uredniji grad, već odavno – predozirali.

Da ne napominjemo kako se Split odnosi prema kulturi, postavljajući ljude iz partije, komesare, na čelna mjesta, pa je kultura baš takva kao i oni koji je vode.

Sve ovo nabrojeno izdogađalo se u niti dva tjedna, a to je samo ono što su mediji i društvene grupe zabilježili, ono što se provuklo ispod objektiva sigurno je još i gore.

Više-manje sve ove nerednosti nabacuju se na dušu aktualnom poteštatu Andri Krstuloviću Opari, takva mu je sudbina, na nekoga moramo, premda je jasno kako lopovluk, klijentelizam, potkradanje i briga samo za svoju guzicu u Splitu traju barem dobrih dvadesetak godina. Ali ljudi kratko pamte, i sada je crna jama pukla.

Aktualna gradska vlast, naravno, nije se proslavila, u obranu bismo mogli kazati kako pliva u moru starih fekalija koje je teško očistiti, ali isto je tako istinito kako stranački interesi, prvenstveno vladajuće koalicije HDZ-a i HGS-a, voze po starom onako kako se radilo godinama; postavljanjem na upravljačke funkcije nestručnih čak i polupismenih kadrova, zapošljavajući članove obitelji i one s iskaznicama, namještajući poslove tvrtkama koje loše i preskupo rade, omogućavajući privatnim investitorima što god požele...

Načini na koji se pokušavaju riješiti problemi su krajnje neozbiljni, poput avanture s Kopilicom, metroom ili Marjanom. Što oni misle, dokad će ovo trajati i dokad građani sve to mogu plaćati i trpjeti?

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE