Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Damir Šarac: Ne moš prić! Ta rečenica opisuje stanje širom grada: natiskalo se sve i zakrčilo - auti, štekati, suncobrani, kuća na kući...

Uvik kontra

'Bija je to veliki špicijal, likarnik kome nije bilo para nadaleko. A infišan u vatrogasce. Znaš li ti da bi on po cili dan sta u likarni sa kacigon na glavi. A nikad, bidan, cili život nije jema prilike vidit njanci jedan požar. Sika je iz foji svaku vist koja bi javjala o požarima po svitu. Pari mi se ka da ga sad vidin: 'Gasite čike! Ne dajte dici šuferine u ruke! Nemojte pušit u posteji! Pri spavanja učinite pregled petrojki i šterik! Oprezno postupat s benzinon! Redovito čistite fumare!'

Ovako je dotur Luiđi iz Maloga mista pričao o svome prijatelju likarniku i velikome pumpjeru koji nikad požar nije doživio. A kad je požar u Malo misto nažalost zaplamcao, sve je bilo zaludu, prvi oganj odnija je pisnika i umitnika Servantesa. Nije bilo opreme, vatrogasci su bili mamurni od noćne fešte nakon velike vježbe, i sve je išlo kvragu. Don Kihot je strada.

A u Velome mistu, baš ove sedmice, na Dan državnosti koji se ima bit zadnji put slavi na ovaj nezgodni datum, požari su plamsali ka ludi. Premda splitski vatrogasci imaju svu opremu i potrebnu obuku, imaju dobru volju i iskustvo, suočeni su sa stanjem zbog kojega bi dobri stari likarnik – pumpjer iz Maloga mista načisto popizdija! Ne moš prić! A kako ćeš prić kad je sve zatrpano, najprije autima, a onda nelegalnim gradnjama, pola grada, posebno onoga izgrađenoga od devedesetih do danas, nema ni poštene ulice. Strah te proć priko, recimo, Pazdigrada, pa ono vidit. Jedva se bicikla može provuć. Nije ništa bolje ni na Sućidru i po drugim kvartovima, gdje se gradilo od ruba do ruba parcele, pa još malo zagrizlo po cesti. Da dođe do ognja, njih bi trebalo iz kanadera polivat!

U tren oka

Nije nezamislivo ni kad je riječ o Dioklecijanovoj palači, ovog utorka dok su se s radija orile domoljubne pisme, a domoljubi vrtili gradele i kupali se u toplome moru, baš prije obida planula je picerija kraj Zlatnih vrata. Vatrogasci su, govore očevici, došli u tren oka sa dva kamiona. Probali su doć preko Đardina, pa nije išlo, onda su se uvukli u Get kroz Nodilovu ulicu pa preko Portaule. Ugašeno, nema štete, nema žrtava, odlično.

Ali, promislimo samo da je požar planuo dublje, u nekoj od kaleta, na nekome krovu? Ne gledajmo požar, pogledajmo što bi se sve ispriječilo na putu vatrogasnome vozilu! Štekati i suncobrani koji su došli toliki da bi trebalo vaditi građevinsku dozvolu za njihovo postavljanje, podne reklame, zračne reklame, srednje reklame, električna kolica, kante od škovaca, banci, tende, falše cviće od lavande, stupići svih vrsta, betonske bubamare i bloketi, pa zidići... Grupe turista natiskane na sve strane nećemo ni spominjati. Pa kud bi prošli? Al smo zaboravili onaj veliki požar iz srpnja 2017., kojega se prozvalo materon svih požara - kad je ušao u grad čiji hidranti nisu bili ispravni, zahvatio dvorišta i ledine pune suhe, nepokošene trave, buška i škovaca. I to je bio požar na otvorenome. Jedva ga se obuzdalo. A što ako se uvuče među kuće, bilo u povijesnu jezgru, bilo u novija, nabačena naselja. Onoga dana kad je gorjelo kraj Zlatnih vrata planula su još dva požara, sve jedan za drugim, najprije u neboderu na Kmanu, a onda u pekari u Tolstojevoj. Znači, nema pravila. A što ako vatrogasci trebaju proći kroz zakrčenu Zvonimirovu, za koju će ovoljetno testiranje tek pokazati hoće li ostati najuže gradsko grlo? Kako će se gasiti, isto iz kanadera?

Bombe i političari

Slično je i s poplavama, doživio sam dvije, ostao zarobljen u Dioklecijanovoj palači okružen bujicom koja je je digla vodu do prsa na Voćnom trgu, jer je netko začepio stari niski volat građen baš za tu namjenu. Pomoći nije bilo, svi dućani su poplavili, bilo je štete u postolama na desetke tisuća kuna. Danas, eto, nema više butiga od cipela, pa bi šteta bila možda manja, poplavilo bi tijesto za picete i oni gumeni bomboni. Možda bi prigorili bankomati. Ček, to i ne zvuči loše... Svakakve nas još nadinje mogu snaći, možemo se sjetiti, Splitom su harale pijavice, orkani bure i fortunali juga, pa lebićade, padale su i bombe, nemojmo ni spominjati najgore, poput trusa ili snijega i leda... Političara!

Svaka je nepogoda ostavila opakoga traga i, interesantno, baš svaka zatekla nas nespremne. Obično smo u našoj svakodnevici sebi najopasniji neprijatelji, pa zaboravljamo da nas i nešto neljudskoga može zadesiti. Ne valja prizivati, ali valjalo bi biti spreman. Za početak barem očistiti ulice, pa čak i organizirati masovne vježbe, tek da vidimo di smo. Jo koji bi to cirkus bija! Za prvu ruku: Gasite čike! Ne dajte dici šuferine u ruke! Nemojte pušit u posteji! Pri spavanja učinite pregled petrojki i šterik! Oprezno postupat s benzinon! Redovito čistite fumare! Ne dajte Splićanima da sami odlučuju o svojoj sudbini!

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE