Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Karamarko na udaru

ŠPURTILON I OSTIMA

Dok ne premostimo ovu situaciju, valja se referirati na neupitno: možda još niste dovoljno puta čuli dežurne dijagnostičare, ali to što Tomislav Karamarko neće biti sljedeći hrvatski premijer ponajprije su krivi hrvatski mediji.

Nisu slučajno Plenkovićeve riječi posljednjih dana postale najtraženija roba na medijskome tržištu, jer ga razni HDZ-ovi kuloari već naveliko označavaju budućim stranačkim kalifom umjesto kalifa. U toj misiji navodno ima i podršku s Pantovčaka, ponajprije starog i prekaljenog HDZ-ova kadrovika Vladimira Šeksa kojega bi nakon fijaska s projektom Jadranka Kosor upravo Plenković mogao vratiti u ponovni puni politički život.

Dok ne premostimo ovu situaciju, valja se referirati na neupitno: možda još niste dovoljno puta čuli dežurne dijagnostičare, ali to što Tomislav Karamarko neće biti sljedeći hrvatski premijer ponajprije su krivi hrvatski mediji.

Ni dugih 18 godina HDZ-ove vlasti i komitetskoga kadroviranja, ni slavna pretvorba i privatizacija devedesetih, ni prisna druženja glavnih urednika s jedinim i vječnim Vrhovnikom na travnjacima Pantovčaka, ni Sanaderove komunikacijske bravure i izdavačke kombinatorike, ni obnova slavnih agitpropovskih tradicija uoči ovih izbora, ni humana kolumnistička i ina preseljenja, ni logistička potpora Pantovčaka i Kolinde Grabar-Kitarović, ni pokretna i prijeka Hrvatska etička sudišta na kojima se postumno sudilo zločincu Titu, a zaumno Zoranu Milanoviću, ni promocije filmova o partizanskim jamama, ni svekoliki angažman Hrvatske biskupske konferencije - baš ništa od svega toga nije uspjelo iskorijeniti neprijateljsku medijsku zmiju koja je manipulativnošću i hipnozom naivnoga građanstva nadjačala i utjecaj oltara kao uvriježenog medija nad svim hrvatskim medijima.
Sirova sila
Čak su i jasne preporuke iz svećeničkih propovijedi o bacanju mreža na desnu stranu prošle nedjelje dovele do prilično praznih mreža i još praznijih hadezeovskih trbuha, pa se mnogi ovih dana sarkastično pitaju hoće li i evidentno neutjecajan Kaptol u našemu kršćanskome puku možda uskoro na svoje interne izbore. Sve u svemu, da domoljub, Hrvat i katolik proplače od muke, a da se svaki medijski trudbenik koji zadnjih mjeseci nije svirao u HDZ-ove diple do pucanja nadme od ponosa na snagu utjecaja svojega razbojničkog djela.

Znamo da je ogledalo uglavnom uvijek krivo kad je samoljubiv i ambiciozan čovjek drugima neprivlačan i ružan, ali da netko – kako bi kazao Štulić – obično razbija sva ogledala na koja naiđe, ponajprije spada u ozbiljnije vrste dijagnoza. U demokratskim društvima takva psihološka iščašenja obično krste malignim totalitarističkim tendencijama.

Čak i u manje demokratskim sredinama sve one koje nasilno, agresivno i mimo uvriježenih pravila pristojnosti i argumentirane diskusije žele drugima nametnuti vlastitu interesnu sliku svijeta u širokome luku zaobilaze i ispraćaju frazama o dalekoj kući. Hrvati možda i nisu odveć demokratičan narod, ali – kako vidimo – uglavnom ne trpe sirovu udbašku silu.
 

Traži se Plenković

Čak je i austrijski liberalni dnevnik "Der Standard" ovih dana objavio portret Tomislava Karamarka kojega već u naslovu definira kao čovjeka koji nastoji kontrolirati hrvatske medije. U tekstu pomalo psihologiziraju, pa to mudro tumače razlozima njegove unutarnje nesigurnosti zbog koje je uporno izbjegavao i predizborno sučeljavanje s glavnim političkim suparnikom.

Paradoksalno je da oni koji su svojim verbalnim i propagandističkim nasiljem, raspirivanjem povijesnih mržnji i isključivosti te komesarskim tendencijama prema medijima i doveli HDZ od gotovo sigurnoga pobjednika na niske izborne grane danas trube kako su trebali biti puno žešći u zastrašivanju ljudi i dosljedniji u partijskom pokoravanju medija da bi uvjerljivo pobijedili.

Njihove logike zacijelo se ne bi posramio drug Staljin, možda ni kamarad Goebbels, evidentno ni Franjo Tuđman, ali bi i od nje i od njezinih zagovaratelja glavom bez obzira pobjegao svaki razuman europski političar, svjestan da djeluje po pravilima zapadne demokracije i da živi u modernome dobu. Njega mnogi u krilu HDZ-a već prepoznaju u Andreju Plenkoviću, uglađenome europarlamentarcu koji je po svojemu cjelokupnom habitusu živi antipod Tomislavu Karamarku: ne brusi se na medije, zna pristojno komunicirati, i to na više jezika, ali zna i mudro šutjeti kad je tome vrijeme.

Nisu slučajno Plenkovićeve riječi posljednjih dana postale najtraženija roba na medijskome tržištu, jer ga razni HDZ-ovi kuloari već naveliko označavaju budućim stranačkim kalifom umjesto kalifa. U toj misiji navodno ima i podršku s Pantovčaka, ponajprije starog i prekaljenog HDZ-ova kadrovika Vladimira Šeksa kojega bi nakon fijaska s projektom Jadranka Kosor upravo Plenković mogao vratiti u ponovni puni politički život.

Internetski portali bliski stranačkim krugovima, pa i neki komentatori tradicionalno skloni HDZ-u, već otvoreno propituju odgovornost Tomislava Karamarka za tragičan izborni rasplet i prilično neuvijeno traže njegovu ostavku. Prije negoli su HDZ-ovi pregovarači i sjeli za stol s Mostom te odvagnuli prilično tanku priliku za sastavljanje vlade, iz toga se društva lansiraju indikativni spinovi po kojima HDZ može spasiti svoju kolektivnu kožu upravo nuđenjem Andreja Plenkovića za koalicijskoga premijera Boži Petrovu.
 

Presušile zalihe

U HDZ-ovu loncu evidentno ključa, a oštri se i prigodni žrtvenički ražanj. Ni ovdje, međutim, ni zastrašivanje, ni totalitarne tendencije ni kontrola medija više nimalo ne pomažu, nego samo brz pronalazak izvora opipljive političke hrane.

Ne treba zaboraviti kako je riječ o stranci koja nikad u posljednjih kvarat stoljeća nije dulje od četiri godine bila lišena neograničenih izvora državnoga napajanja i svih drugih privilegija, dužnosti i poslova koje s jednom vladom idu. Zalihe su davno presušile, redoviti unutarstranački izbori čekaju ih najkasnije do proljeća 2016., pa samo o brzom priključku na proračunsku infuziju ovisi hoće li aktualni partijski vrh i terenske HDZ-ove postrojbe zahvatiti sve izglednija pošast kanibalizma.

Naslovnica Špurtilom i ostima