Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Politički šibicari

Kod mostovaca je riječ o političkom šibicarenju prvoga reda. Posrijedi je pokušaj masovne prodaje najjeftinijih mogućih opsjena i instant-rješenja koje građani kasnije veoma skupo i dugo plaćaju

Most je po mnogo čemu ispao revolucionarna i prevratnička organizacija u našem političkom životu. Stasao na višegodišnjemu moralnome posrnuću mnogih naših domoljuba, iznikao na humusu tajkunskoga kala, mrežnoga profiterstva i HDZ-ove bahatosti, na sceni se pojavio kao svojevrsni kršćanski samokorektiv, krpajući rupe na nacionalnoj lađi barjacima časti i poštenja.
Kad su preuzeli kormilo ove tužne arke, bilo je posve logično da od istoga platna razviju i jedra. Stroga štednja umjesto rastrošnosti.

Granitno poštenje umjesto korumpiranosti. Fokus na sirotinji umjesto na bogatima. Asketizam umjesto bilo kakvog hedonizma. Njihov gnjev je često arhaičnoga tona, kao u starozavjetnih proroka.

Apostoli istine

Kad su onomadne predložili zakonske izmjene po kojima bi se pojedincima s kaznenim osudama u osobnome dosjeu zabranilo kandidiranje na izborima, malo je nedostajalo da im perjanici za saborsku govornicu izlaze sa željeznim stezalicama za bedra i bičujući se ritualno po leđima. Svi ljudi se rađaju kao teški grešnici, osim mostovaca koji su unaprijed okajani. Oni su apostoli istine što istjeruju trgovce iz hramova i svojim djelima aktivno žive prispodobe o Gavanu i Lazaru.

A onda je pod njihovom socijalno osjetljivom Vladom nekim čudom krenula Superhikova porezna reforma. Najednom su se za tisuće kuna nakanile povećati plaće samo najbogatijima, uključujući ministre i saborske zastupnike za koje su mostovci u kampanji svečano najavljivali ograničenje primanja na 9999 kuna mjesečno.

A onda su i kolege iz Dubrovačkog dnevnika sa svojim otkrićem podsjetili da visokoparni moralisti što svojim zakonima ciljaju iz političkoga života trajno izbaciti uvjetne osuđenike za pronevjere, korupciju i slična materijalna posrnuća, imaju na savjesti neke puno teže krimene, poput oduzimanja života nedužnima.

Obznanjeno je kako je jedna od agresivnijih Mostovih predatorica i iritantnijih figura na političkoj sceni - Ines Strenja Linić – prije 33 godine pravomoćno osuđena na uvjetnu kaznu za djelo izazivanja prometne nesreće sa smrtnim posljedicama, odnosno za umorstvo malodobnog djeteta. U borbi protiv uvjetno osuđenih političara obula je cipele Ivanke Orleanske, a sama ima davnu uvjetnu osudu za izazivanje smrti u prometu.

Ne znam postoji li adekvatnija situacija od ove za ritualno ponavljanje slavnih pitanja iz čuvenoga evanđelja po Mateju: „Što imaš gledati trn u oku svojega brata kad u vlastitom oku ni brvna ne opažaš? I kako možeš reći bratu: "Daj da ti izvadim trn iz oka' kad sam imaš brvno u oku?“

Neuništivi mentalitet

Gospođa Strenja Linić je, međutim, svejedno odlučila ne odustati od svoje mesijanske uloge moralnoga katalizatora, te je dubrovačkoj novinarki Ivoni Butjer najprije priznala počinjenje davnoga djela, da bi se onda oštrim prijetnjama obrušila na nju osobno i čitavu novinarsku profesiju. Poručujući sedmoj sili kako ona jest svojedobno skrivila smrt nevinoga djeteta u prometu, ali da zbog isteka rehabilitacijskih rokova i brisanja djela iz kaznene evidencije o tome nitko više ne smije pisati, uvažena je zastupnica sebe nominirala za idealnu ministricu istine koje se ne bi posramila ni svojedobna Staljinova vlada.

Gradeći dojam da aktualna čistoća njezina kaznenoga dosjea podrazumijeva i savršenu moralnu krepost, Ines Strenja Linić – u čijem je životu i radu skrušenost zbog uzrokovanja nečijega biološkoga nestanka uočljiva otprilike kao i kod Tomislava Horvatinčića – postala je nova dežurna manekenka silničke beskrupuloznosti koja, između ostaloga, iz godine u godinu rapidno povećava broj nekažnjenih smrti na našim cestama.

No, Strenja Linić je ovdje primarno simptom stare političke bolesti koja se očito unedogled ponavlja, i to bez obzira na nominalne stranačke barjake na institucijama. Ona je kadrovski odraz jednoga neuništivog mentaliteta koji bahato deklarira svoje visokoparne ciljeve s vjerom da od galame nitko neće primijetiti ni tko si, ni što radiš, ni zašto si zadužen, ni s kojim referencijama i stvarnim namjerama dolaziš.

Kad se zanesu u svojim dramskim rolama, ovi prvaci domovinske političke drame učestalo proizvode prilično paradoksalne prizore: zastupnik Miro Bulj, primjerice, zbog uhićenja bivših pripadnika HVO-a u Orašju oštro napada predstavnike najviših državnih institucija, rutinski zanemarujući činjenicu da su i on i njegovi mostovci sastavni dio elite te iste države i njezinih institucija: kako sad, tako i prije godinu dana.

Mentalni kič

Riječ je, ukratko, o političkom šibicarenju prvoga reda. Posrijedi je pokušaj masovne prodaje najjeftinijih mogućih opsjena i instant-rješenja koje građani kasnije veoma skupo i dugo plaćaju.
Uzme li se u obzir da su hrvatski birači, usprkos brojnim opeklinama na tijelu, i dalje u visokom postotku skloni mentalnome kiču te brzim, nepromišljenim i emotivnim rješenjima svojih problema, produkciju šibicarske politike u Hrvata tek očekuje puna ekspanzija. Dok vi shvatite da ste iznova tipovali na prazna obećanja i praznu kutiju, i vaši novci i vaša budućnost bit će dovoljno daleko.

Naslovnica Špurtilom i ostima