Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Ništa ne diraj!

špurtilom i ostima

Izgleda da iznova počinje tradicionalna hrvatska pokazna vježba pod egidom "Ne dirajte naše ustaše". Akteri su prepoznatljivo sirovi, bučni i uvijek gladni.

Dakako da s ustaštvom nemaju nikakve stvarne veze: riječ je isključivo o jeftinoj kamuflaži subnorovskih tehnika rada, stilskoj pozi, demonstraciji lažne sile i pseudopatriotskom teatru. Mašu zastavama ljute stranačke desnice, a misleći samo na svoje mekane guzice.

Zborno pjevanje je u funkciji krda: rimski legionari jednako su tako jurišali u taktičkoj formaciji testudo simulirajući oklop kornjače, sve kako bi svojim drugovima pružili maksimalnu zaštitu od neprijateljskih strijela. Neprijatelj našim junacima, međutim, više ne stoji frontalno i ne odapinje strijele, nego određuje pravac: on je, čini se, sad njihov vrhovni zapovjednik.

Nervoza ih zadnjih dana obuzima u plimnim valovima: kadrovske križaljke nove Vlade prijete ugrozom stečenoj im moći i izvorima hrane. Područje njihova opsesivnog interesa je oduvijek bila kultura, zato i zagovaraju njezin procvat uvođenjem vojne uprave i suptilnim prosvjetiteljskim metodama poput čizme u zube.

Poredani u nizu kao nekadašnji članovi ideološke komisije Centralnoga komiteta, predstavnici boračkih udruga, umirovljeni generali i partijski povjesničari obnoć postaju prvorazredni kadrovici u svim granama umjetnosti, a poglavito kvalificirani filmski kritičari.

Ovaj film je trebalo proračunski financirati, a ovaj ne; ovu knjigu valja poduprijeti potporom jer ju je napisao general, a drugu spaliti na nepokolebljivoj hrvatskoj lomači. Nije nikakav problem ni ako treba pred kamerama lagati simulirajući domoljubnu grudobolju. Ogole li se njihove rečenice od opskurnog politikantstva, te liše li se ovi ženomrsci elementarnih talibanskih poriva, ti raskošni renesansni ljudi imaju, zapravo, samo jednu bitnu poruku: ne dirajte nam ministra Zlatka Hasanbegovića, novovjekog Mešagu Džubura, viteza odlučno ukopanog u obrani Fazlagića kule.

Ako je onaj koji ga je ispod kamena svojedobno izvukao i pao u ropotarnicu političke povijesti, nismo – valjda – svi džabe krečili. Jer, riječ je o heroju koji je s državne sise junački skinuo gotovo 300 lijevih parazita u neprofitnim medijima koji ovih dana jamraju da ostaju bez kruha, a javnost bez kvalitetnog informiranja.

To što je isti dio državnoga kolača Hasanbegović sa sudrugovima razdijelio prijateljima i puno nekreativnijoj i nepismenijoj ideološkoj subraći, što na svjetske književne sajmove šalje nepoznate diletante upitnih opusa no neupitno desnih nagnuća – i što se na HRT-u ovih dana polumilijunski ugovori za tzv. skice scenarija dijele bivšim HDZ-ovim propagandistima, a negledljive ali unosne TV emisije sličnim agitpropovskim podobnicima – u svrhu duha proračunske štednje nećemo niti spominjati, kako ne bismo nepotrebno uznemiravali ovaj prezaduženi i napaćeni narod.

Ideologijom se nikad efikasno ne razara druga ideologija, nego prilično masno hrani. Ona je uvijek tek prividni neprijatelj koji kratkoročno i u sasvim opipljive svrhe mobilizira emocije istomišljenika. U deficitu drugih vrlina, ona je, međutim, mnogima u karamarkovskome krilu HDZ-a jedini trenutni spas i zalog opstanka.

Otud i ta jaka šatoraška želja da i oni sastavljaju Vladu: doveli su ih svojedobno na vlast, pa svakako nije pristojno da ih se prezrivo odbacuje i ignorira. Osim što je riječ o ranije stečenom pravu, tako se ohrabruju i drugi bundžije, tako se bez valjanih argumenata i bez rasprave posvuda nameće svoja destruktivna volja.

Jedan za drugim javljaju se i drugi osokoljeni kritičari iz šinjela svrgnutog vođe: neki se samonominiraju za savjetnike, neki prijete frontalnom pobunom, a neki – poput tehničkog šefa diplomacije Mira Kovača – svako javno spominjanje svojega potencijalnog nasljednika na ministarskoj funkciji otvoreno nazivaju "nečuvenom bedastoćom".

Nismo te izabrali da u HDZ-u išta mijenjaš, a kamoli da dovodiš u pitanje naše položaje i egzistencije – kao da poručuju perjanici desnoga krila stranke svojemu novoizabranom predsjedniku.

Ti samo sjedi, smješkaj se u kamere i ništa ne diraj, a mi ćemo i dalje međusobno dijeliti funkcije, proračunski novac, hraniti prijatelje i istomišljenike, vitlati na svaki prigovor ideološkim batinama, prezirati dijalog, zagovarati mržnju prema drugačijima i slati u svijet strašila da nas sramote.

Originalna je to poruka na startu jednog udžbeničkog mandata zaokreta kakav svi očekuju, ali samo na prvi pogled. Sun Tzu je još u 6. stoljeću prije Krista isto pisao o svojim Kinezima u "Umijeću ratovanja": "Mi smatramo svakoga poštenog i poniznog građanina budalom, te gledamo kao idiota svaku dobru osobu koja naporno radi a zauzvrat malo traži. Pokvarenjaci su naši mudraci, a lopovi i varalice naši su superjunaci.

Nema većih cinika od nas: nećemo prihvatiti bilo kakvu odgovornost od koje nećemo imati vlastitu korist i ne pokazujemo nimalo poštovanja ni prema kakvim vrijednostima koja nadilaze načela osobne korisnosti."

Možda su Karamarkovi kadrovski ostaci u HDZ-u zapravo porijeklom Kinezi?

Naslovnica Špurtilom i ostima