Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Oni što vas spašavaju, neće biti ni blizu kada budete gladni i žedni...

Mnogi će učiniti sve za nerođene u našoj zemlji, ali kad se jednom ovdje rodiš, na njih, ako si pametan, ne računaj. Ne zanimaju ih ni pola posto ni tvoja sudbina ni tvoje zdravlje

Konzervativci - znamo to već odavno, a i iznova po tko zna koji put spoznajemo ovih dana - strašno poštuju svetost života. U stanju su se organizirati u mreže molitvenih zajednica, provaljivati u bolničke informacijske sustave, saznavati imena nesretnica koje su primorane na abortus (jer se na to uglavnom nitko ne odlučuje iz ekstatičkog užitka) te ih dočekivati na vratima zdravstvenih ustanova i uz pomoć krunice odvraćati od mračnog nauma.

I u zatvor, ako treba

U stanju su također i plemenito klevetati i kao ubojice prokazivati liječnike koji zakonito obavljaju svoj posao. Bez obzira na to jesu li žrtve silovanja, incesta ili mladenačke neupućenosti, te predstavlja li im porođaj opasnost za osobno zdravlje, ovi nepokolebljivi zaljubljenici u život će osobnim postom, molitvom i vjerničkim aktivizmom svakoj potencijalnoj majci pokušati na sve moguće načine dokazati kako se žrtva uvijek isplati i kako je najgora trauma zapravo ne roditi svaki put kad moraš i za to imaš priliku.

Nije im teret niti obilaziti političare, te dugo i naporno na svim dostupnim adresama lobirati za zakonske inicijative kakvu, primjerice, pokušavaju ovih dana progurati u Poljskoj: da se ženama pobačaj zabrani pod cijenu pet godina zatvora čak i u slučaju izvanmaterične trudnoće, jer je svaki obračun s oplođenim jajašcem Homo sapiensa apriori sumnjiv, skandalozan i antikršćanski.

Kokošje, nojevo ili prepeličje jaje je divan organski materijal za pohati šnicele, napraviti tortu, rožatu ili zavajun, ali ljudsko je – avaj! – najsvetija moguća (s)tvar na svijetu: živa osoba, Krist u malome i posve zaokruženo biće!
Mnogi od ovih divnih ljudi tradicionalnih nagnuća učinit će apsolutno sve za nerođene u našoj zemlji, ali kad se jednom ovdje rodiš - dragi moj još nerođeni sugrađanine - na njih, ako si pametan, ne računaj.

Ne zanimaju ih ni pola posto ni tvoja sudbina ni tvoje zdravlje, i niti jednu noć neće ti probdjeti pokraj tvoga kreveta kuhajući juhe i čajeve.

Neće ih biti blizu ni kad si gladan ni kad si žedan; ni kad poskupi vrtić ni kad uzmanjka za pelene. Neće ih previše zanimati ni što ti otac alkoholičar nema posla, ni kako vas devetero uspijeva podizati žena na minimalcu. Neće ni pokušati, a kamoli se jagmiti da te posvoje, pogotovo ako si bolestan, nepokretan ili genetski oštećen. Ali zato će tvoje posvojenje - koje ti predstavlja jedinu šansu za život u ljubavi dostojan čovjeka – uporno i neslomljivo braniti svakom istospolnom paru ili samohranoj majci.

A posvojenja nikad manje

Kakvog li rječitog paradoksa nasuprot neokonzervativnoj pro-life galami ovih dana: mediji upravo javljaju da dom za nezbrinutu djecu u zagrebačkoj Nazorovoj ulici u 2016. bilježi najmanji broj ikad posvojene djece – samo njih četvero. Prosječan broj posvojenja je s otprilike 30-ak godišnje u najkonzervativnijoj domovinskoj epohi dosad, tj. lani, spao na ciglih devet.

Dražesne li i više nego ilustrativne sličice ovdašnjega pro-life licemjerja! Djeci s poremećajima iz autističnog spektra već se sedam dugih godina u Nazorovoj nikako ne može pronaći obitelj koja bi ih željela udomiti, pa su nedavno definitivno premještena u ustanovu koja skrbi o mališanima s teškoćama u razvoju.

Ukupno oko 400 mališana godinama neuspješno čeka da im se pronađe dom. Dežurne krivce za stanje traži se u obiteljskom zakonodavstvu, u centrima za socijalnu skrb, u nedovoljnom stimuliranju udomljavanja od strane sustava…

Nitko ih, uglavnom, još uvijek ne traži u nedosljednosti konzervativnoga duha ili u manjkavostima domoljubnoga i katoličkog srca. A nigdje ni blizu Željke Markić, Krešimira Planinića ili Vice Batarela da se pobrinu za dostojanstvo i svetost vrlo opipljiva života ovih mališana.

Nigdje patera Ike Mandurića i don Damira Stojića, nigdje molitvene zajednice „40 dana za život“ da makar pokrene javnu kampanju uz post i očenaš za pronalaženje milosrdne kršćanske duše koja bi ovim nedužnim mladuncima ljudskim jednom pružila istinsku Kristovu ljubav.

Zvat će te u rat

Ne nadaj se, stoga, ovdje dobru od njih, nerođeni: nije njima do tebe. Sjetit ćete se, eventualno, tek kad narasteš i stasaš za ulogu topovskoga mesa u kakvim novim profiterskim ratovima. U tim trenucima postat će ti zapravo jasno zašto su toliko gorljivo zagovarali tvoje rođenje: nitko, naime, nije sposoban umrijeti za svoju nezahvalnu Domovinu i interese njezinih gospodara, a da se prethodno nije rodio.

Dotad, isključivi cilj pro-life misije naših slavljenika svetosti života njihova je vlastita guzica kojoj u slavu treba zapišati svaki korak javnog prostora, nametnuti pod svaku cijenu drugima svoju volju i u najintimnijoj sferi, te posvuda u javnome diskursu uspostaviti vidljivu dominaciju.

Fućka se njima za djecu, kako nerođenu, tako i rođenu, ako mene pitaš. Da im je zbilja do mladih, ne bi im gradili crkve u parkovima nauštrb dječjih igrališta. Dok im neumorno ispiru mozgove srednjovjekovnom tupeži i teorijama o tome kad zapravo počinje život, stotine tisuća stasalih im već godinama vlastitim postupcima šalje najjasniji mogući odgovor: život počinje uglavnom onda kad se jednom umoran od svega iseliš iz ovakve Hrvatske.

Kreirane bez ikakve svijesti o tome da uz malo tolerancije i uvažavanja različitosti ima sasvim dovoljno zraka, vode, hrane i posla za sve. Dizajnirane po njihovoj nezasitnoj i posve isključivoj mjeri.

Naslovnica Špurtilom i ostima